Pučka pravobraniteljica Lora Vidović odbacila je, kao neutemeljenu, prijavu koju je protiv pravnice i aktivistkinje Centra za mirovne studije Sandre Benčić podnijela udruga U ime obitelji za „javno poticanje na nasilje i mržnju“, javlja CroL.
Sandra Benčić rekla je kako je takvu odluku i očekivala, a očekuje da će i DORH slijediti primjer Pučke pravobraniteljice.
„Obzirom da se mi već godinama bavimo Zakonom o suzbijanju diskriminacije i njegovom primjenom, pri čemu smo dobro upoznati i s praksom Europskog suda pravde, Europskog suda za ljudska prava i komparativnom praksom sudova u Europskoj Uniji oko slučajeva diskriminacije, bilo kakva izjava koju oni navode ne može potpadati pod optužbu poticanja na diskriminaciju. Ja niti želim, a da i želim ne bih mogla spriječiti Željku Markić da ima javne nastupe. Vjerujem da će i DORH odlučiti slično.”
Sandra za Novi list ističe kako nije jedina koja se s ovakvom prijavom susrela: „U ime obitelji kontinuirano prate organizacije za zaštitu ljudskih prava, posebno one koje se bave zaštitom LGBT osoba, analiziraju što govore i kad im se to ne sviđa podnose prijave ili prijete prijavama“.
Radi se o pokušaju da se zatvori one koji im se ne sviđaju, a služi i kao usputna medijska promocija. „Smatram da i oni sami vrlo dobro znaju da navodi koje su stavili u kaznenu prijavu ne predstavljaju kazneno djelo. No, koriste se institutom kaznene prijave da bi dobili medijsku pozornost i stvarali atmosferu u kojoj će se aktivisti samocenzurirati da ne bi zaradili kaznenu prijavu.“
Sandra napominje kako je ovdje riječ i o izvrtanju pojma diskriminacije od strane udruge U ime obitelji. „Poticanjem na diskriminaciju smatra se poticanje neke osobe/a da drugim osobama uskrate neko pravo zbog njihove rase, boje kože, vjeroispovijesti, etniciteta i sl. Ne može se svako sukobljavanje mišljenja, neslaganje pa bilo i ono javno nazivati diskriminacijom.“
Sandra Benčić javnosti je poznata kao aktivistica koja promiče toleranciju i pluralizam, pa i sama situacija s prijavom, prema njenim riječima, „tragikomična“. „Pa to je taj apsurd da se one koji se bore za ravnopravnost napada da istom tom borbom diskriminiraju one koji su protiv ravnopravnosti! E, sad za mene to nikako ne može biti jednako legitimno boriti se protiv ravnopravnosti kao i boriti se za ravnopravnost, ali u svijetu relativizirajućeg ludila sve je moguće. Na kraju će se od nas tražiti da budemo tolerantni i da budemo kuš prema različitim pojavama netolerancije, ekskluzivnosti nekih prava za određene skupine, segregaciji i slično.“
Sandra za kraj progovara i o važnosti uključenosti i aktivizma građana. „Činjenica je da je šutnja građanske većine sada već ozbiljno štetna jer radikalno konzervativnim snagama pruža taj prostor. Najvažnija stvar je osnažiti građane da reagiraju na takve pojave i kažu im odlučno ne. Važno je stvarati društvo u kojem se svaki pojedinac osjeća odgovoran i pozvan da reagira i zaustavi negativne tendencije.“