U intervjuu za H-alter Neva Tölle, predsjednica Autonomne ženske kuće, razgovara o enormnim financijskim problemima s kojima se ova organizacija svakodnevno nosi, o repatrijarhalizaciji hrvatskog društva i deprivaciji odavno stečenih ženskih prava, kao i o aktualnim referendumskim događanjima te sve radikalnijoj ulozi Crkve u hrvatskom društvu.
U Prema rezultatima istraživanja Autonomne ženske kuće Zagreb, 25 posto žena u Hrvatskoj preživjelo je tjelesno nasilje od strane svog sadašnjeg ili bivšeg partnera, 33 posto žena preživjelo je seksualno nasilje u nekom od njegovih oblika, od ukupnog broja ubijenih žena čak 50 posto njih ubijeno je od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera, dok ih na godišnjoj razini biva ubijeno 20 do 30 samo zato što su odlučile napustiti nasilnog partnera...
Kakva je trenutna situacija s partnerskim nasiljem i jesu li su trendovi gori ili u padu u zadnjih godinu-dvije dana?
Situacija se zapravo pogoršala, iako će službene statistike vjerojatno pokazati da je nasilje u padu. Zašto? Zbog toga što je 1. siječnja ove godine iz Kaznenog zakona izbrisan članak 215. A, koji govori o nasilju protiv žena, zbog čega smo došli u situaciju da se velik broj predmeta koji se zapravo dotad vodio kao kazneno djelo prebacio u prekršajni postupak, pa je kazna za počinitelja partnerskog nasilja puno manja, dakle sankcija je gotovo smiješna. Dok je na snazi bio izbrisani članak, kazna je bila od šest mjeseci do pet godina zatvora. Po novom, otkad je kao spužvom izbrisan članak za koji smo se preko petnaestak godina borile da uđe u zakon, najveći broj predmeta se šalje na Prekršajni sud kao neko potpuno bagatelno djelo, npr. poput krivog parkiranja auta ili prelazak semafora na crvenom svjetlu.
Ako ova vlada smatra da je nasilje protiv žena - što je u stvarnosti rat u kojem se gube životi, gdje su žene ozlijeđene, dobivaju postotke trajne invalidnosti, gdje s djecom obolijevaju od PTSP-a, kao posljedica nasilja kojeg su preživjele - dobro regulirati Prekršajnim zakonom, onda ih ja otvoreno pitam što oni misle i misle li uopće? Jedan od naših vrlo cijenjenih sudaca je komentirao brisanje ovog članka iz Kaznenog zakona riječima da se radi o ogromnom civilizacijskom koraku natrag.
Koji su najčešći uzroci javljanja Autonomnoj ženskoj kući Zagreb?
Nasilje je vrlo velik društveni problem koji nije lagano razriješiti jer postoje različiti oblici i vrste nasilja koji se prakticiraju protiv žena i djece. Međutim, u gotovo 98 posto slučajeva uvijek idu kumulativno ruku pod ruku različiti oblici nasilja: verbalno, psihičko, fizičko, seksualno i na kraju ekonomsko.
Već 25 godina radite aktivno s ovom problematikom. Je li kroz to razdoblje javnost u ovoj bazično patrijarhalnoj zajednici postala svjesnija obiteljskog nasilja i senzibiliziranija s ovim problemom? Jesu li razlike u ulogama koje patrijarhalno društvo namjenjuje ženama i muškarcima smanjene?
Da, primjećujem u osobnoj okolini da mlađa generacija muškaraca doista preuzima dio obaveza spram kućanstva, djeteta, kuhinje ili prljavog veša. Tu počinje ravnopravnost i jednakopravnost spolova. Nema, naime, muških i ženskih poslova. Ja se nisam rodila s tim da znam zašarafiti žarulju, promijeniti osigurač ili bušilicom zabiti tiplu u zid. Ali uz volju se to može naučiti, nije to nuklearna fizika. Jednako tako, ja tebe mogu, ako ne znaš, naučiti kako se radi dobar gulaš, kako se drži pegla u ruci i da se ne pravi crta po rukavima. Dakle, dijete nam je, ako ga imamo, zajedničko veselje ali i zajednička briga i obaveza. Mlađa generacija muškaraca doista mijenja svoj odnos prema partnerici i to pozdravljam.
Međutim, općenito gledajući, situacija je gora. Ja, kao i moje kolegice iz drugih ženskih organizacija, smatram da se zapravo nalazimo u trenutku repratrijarhalizacije društva i ne znam kako se događa da ljudi to ne primjećuju, osim aktivistica na ženskoj sceni. Vidimo te simptome na jako puno mjesta. Vidimo ih u zakonima koji se mijenjaju na štetu žena i njihove djece jer dovode do deprivacije već stečenih ženskih prava.
Nevladine udruge su u zadnjih nekoliko dana upozorile sve građane koji će izaći na referendum da iza organizacije „U ime obitelji” stoje političke opcije, poput HRAST-a, premda ovi inzistiraju na tome da su građanska inicijativa. Koji je vaš stav?
Stav Autonomne ženske kuće Zagreb je da iza ovoga ne stoji udruga građana. Mi smo bili prvo udruženje građanki u doba Jugoslavije i vrlo dobro poznajem situaciju u nevladinu sektoru. Tvrdim da nijedna od preko 50 tisuća nevladinih organizacija nema taj kapacitet, ljuske resurse i novac koji je mogao organizirati ovakvo referendumsko događanje. Nevladin sektor nema potencijala za takvo nešto. Tko god vjeruje da je to građanska inicijativa, taj je u teškoj zabludi.
Moja organizacija i ja smo stava da je to zapravo direktno išlo iz Katoličke crkve u Hrvatskoj koja već duže vrijeme šalje poruke koje su fundamentalističke, na djelu je katolički fundamentalizam, što je jako opasan trend. Toga se treba jako čuvati, doista mi smo sekularna država i to treba uvijek imati na umu, posebno gospodin Josip Bozanić.
Molim Katoličku crkvu da prestane zavirivati u naše bračne postelje. S kim ja spavam, koliko često i na koji način, to je moja osobna stvar, ne stvar Crkve. To doista jest režija iz Kaptola koja služi vjerojatno tome da dođe se do sljedećeg koraka: kriminalizacije i zabrane abortusa, te zabrane upotrebe kontracepcijskih sredstava. Zato molim ljude da izađu na referendum i glasaju PROTIV.
