Mladu biologinju i paleontologinju Moranu Mihaljević znanost je odvela na doktorat u Australiju, čije ocjenjivanje upravo čeka, no iako bi se u Hrvatsku željela vratiti, za znanost nepoticajna atmosfera i manjak radnih mjesta odvraćaju je od te odluke.
Odlazak iz Hrvatske nije planirala, no kao studentici zagrebačkog PMF-a, pružila joj se prilika za odlazak u Zürich, gdje je ostala do kraja studija, jer je kako kaže unatoč manjem broju praktikuma, sve ostalo bilo izvrsno organizirano.
„Na praktikumima je svatko imao svoj pribor, datum i vrijeme ispita se znalo od početka semestra, a ne kao kod nas kada dan ranije ne znaš hoće li biti ispita ili neće, nije bilo rupa od četiri sata između predavanja, a i da ih je bilo, postojao je prostor dostupan studentima gdje se moglo učiti ili družiti. Za većinu stvari koje su bile bolje u Zürichu nije trebao novac, nego samo bolja organizacija. Organizacija koja studentima stvara atmosferu za učenje i želju za učenjem, atmosferu koja ti pokazuje da te se cijeni kao odraslu osobu, da je tvoje vrijeme jednako važno kao i profesorovo, da je tvoj rad ono sto se računa“, pojašnjava Morana.
Nakon mastera i godine dana rada u paleontološkom i zoološkom muzeju u Zürichu, željela je upisati doktorat, no bila je svjesna da bi ga u Hrvatskoj morala plaćati, a prema iskustvima prijatelja očekivala je da bi morala „biti potrčko za profesore i raditi svoj projekt morala raditi u ‘slobodno’ vrijeme“. Srećom, jedan od mentora iz Züricha proslijedio joj je mail za doktorat u Brisbaneu, koji je dobila, kao i stipendiju, pa je izbor između doktorata u Australiji i nezaposlenosti u Hrvatskoj bio jasan.
U Australiji planira ostati još tri godine, zbog partnera, kvantnog fizičara, koji je dobio ugovor na tri godine s fakultetom. Nakon toga planiraju povratak u Europu, ali ne u Hrvatsku, jer ne vjeruju da će se prilike za znanstvenike poboljšati u sljedećih par godina.
Čak i da dobiju posao, morala bi svima i svakome biti zahvalna na toj prilici, a to nije ono što želi, jer kako kaže: „Posao nije moja privilegija, posao je moje pravo“.
Smatra da o tretmanu mladih znanstvenika/ca mnogo govori i sam sveučilišni ustav u Hrvatskoj, gdje unatoč plaćanju studenti/ce ne primaju standard obrazovanja kakav zaslužuju.
„Svaki student u Zürichu plaća fakultet, a iznimke su studenti čiji roditelji imaju mala primanja i studenti koji imaju izvrstan prosjek. Prije četiri godine, po semestru se u Zürichu plaćalo oko 3500 HRK, ali da se u Hrvatskoj toliko plaća, ne bi se dobio standard kao u Zürichu. Za 3500 kuna po semestru ne samo da sam imala vrhunski organizirane rasporede, ispite, praktikume, terensku, nego sam imala i besplatan pristup knjižnicama, znanstvenim časopisima, softwareima, naprimjer Microsoft Office, Adobe Package, sportskom centru koji je nudio 150 sportova i bazen, prostoru za učenje, prostoru za meditaciju i, najvažnije, imala sam poštovanje kolega bez obzira na njihov rang.
Plaćajmo fakultet u Hrvatskoj ako ćemo imati ovakve ili slične uvjete, ali ne može se naplaćivati nešto čija se vrijednost neće povećati. Ako je ono što fakulteti nude studentima jednako bez i sa plaćanjem, zašto plaćati? Treba se studentima ponuditi nešto više od diplome.“
Hrvatska mora osvijestiti da bez ulaganja u znanost nema napretka. Mora se voditi računa i o dugoročnom napretku, a ne sve podrediti nastojanjima za brzom zaradom, zaključuje Morana. [K.K.] tportal…
