S obzirom na javnu raspravu o uvođenju Zdravstvenog odgoja u škole, koja se ovih dana zahuktala, situacija se čini neizvjesnom jer toliko histerično izgovorenih neistina, licemjerja i netolerancije, više nalikuje na novi inkvizicijski pohod, a ne na raspravu zasnovanu na razumu, prihvaćanju civilizacijskih dosega 21. stoljeća i poštivanju ljudskih prava. Drevni su Maye možda pogriješili najavljujući smak svijeta za ovo vrijeme, no smak uma se definitivno dogodio.
S obzirom na javnu raspravu o uvođenju Zdravstvenog odgoja u škole, koja se ovih dana zahuktala, situacija se čini neizvjesnom jer toliko histerično izgovorenih neistina, licemjerja i netolerancije, više nalikuje na novi inkvizicijski pohod, a ne na raspravu zasnovanu na razumu, prihvaćanju civilizacijskih dosega 21. stoljeća i poštivanju ljudskih prava. Drevni su Maye možda pogriješili najavljujući smak svijeta za ovo vrijeme, no smak uma se definitivno dogodio.Kako stoji na stranicama Zagrebačke nadbiskupije problem već leži u samom nazivu jer se spominje riječ rod koju smatraju “ideološkim pojmom”. Ladislav Ilinčić iz udruge “Grozd”, kako prenose jedne dnevne novine, ide i korak dalje pa kaže da je “rodna ideologija zapravo perfidan oblik homoseksualne propagande” zbog kojeg će njegove kćeri morati izgovarati rečenice tipa: “Ja sam muškarac, samo imam vaginu”.
Dakako, riječ je o notornoj laži jer rodne studije svugdje u normalnom svijetu predstavljaju sasvim legitimno polje znanja. Štoviše, rod je posljednjih desetljeća postao ključni pojam u znanstvenim istraživanjima i akademskom obrazovanju potreban za razumijevanje cjelokupnog polja znanja te pripada raznim znanstvenim disciplinama.
U konačnici cilj je postizanje ravnopravnosti muškaraca i žena u društvu, no za Crkvu takva je „rodna ideologija“ posve u suprotnosti s kršćanskim svjetonazorom učenika, njihovih roditelja i nastavnika. Stoga se nameće logičan zaključak kako u pozadini ovih glasnih protivljenja zdravstvenom odgoju ponovno stoji mizoginija ili mržnja prema ženama i njihovo guranje iz javne sfere u zapećak kao i želja za kontroliranjem ženskog tijela.
Iz povijesti znamo da je asketizam ranog kršćanstva koji je osuđivao tjelesnost degenerirao u nekim dijelovima Crkve u mržnju prema ženama jer su one te koje rađaju tijelo. Ta je mizoginija doživjela svoj vrhunac u progonima i spaljivanju vještica, a danas se očituje u protivljenju ideji rodne ravnopravnosti te pravu da se upravlja vlastitim tijelom po slobodnoj volji.
Nadalje, u zemlji u kojoj mladi prema istraživanju “Longitudinalno praćenje znanja o spolnosti, spolnog ponašanja i relevantnih stavova adolescenata” imaju zabrinjavajuće nisku razinu znanja o spolnim odnosima, Crkva se očito trudi, u ime svojih dogmi, da takvo stanje dodatno zacimentira. Prema ovom istraživanju (autori: A. Štulhofer, V. Jureša, M. Mamula) dolazimo do frapantnih podataka da o seksualnom životu s majkom nikada ne razgovara 27 posto djevojaka i 53 posto mladića, a s ocem o spolnosti nikada ne govori 76 posto djevojaka i 57 posto mladića. „Znanja“ najčešće prikupljaju usput, odnosno iz raznih priručnika, s televizije, od prijatelja i iz tiska.
Stoga škola ima dužnost djecu informirati, na primjer, da je masturbacija sastavni dio ljudske spolnosti (u petom razredu osnovne škole), upozoriti ih na koje sve pozitivne i negativne načine mediji donose teme o seksualnosti mladih (u šestom razredu), diskutirati o rizičnim spolnim ponašanjima i naučiti ih prepoznati diskriminaciju seksualnih manjina (u sedmom razredu) te raspraviti što znači „ne“ u komunikaciji o spolnosti, koje rizike donosi prerano stupanje u spolne odnose te zašto je važna apstinencija (u osmom razredu) itd. To sve predviđa kurikulum zdravstvenog odgoja ministra Jovanovića koji je dosta ambiciozno osmišljen.
Posebno je licemjeran stav Crkve i njoj bliskih udruga kada je u pitanju dio zdravstvenog odgoja posvećen seksualnim manjinama. „Argumenti“ obično započinju opravdanjem „mi nemamo ništa protiv homoseksualaca ali... ne želimo da se njihova ideologija nameće djeci “ kao da je istospolna privlačnost nešto čime će se djeca zaraziti na satu razredne zajednice ako tamo budu slušala da nije u redu nekoga na ulici gađati kamenjem samo zato što je gay.
Umjesto očekivanog „poslanja“ da šire ljubav, toleranciju, prihvaćanje i mir, te sukladno tome pozdrave edukaciju namijenjenu suzbijanju diskriminacije prema bilo kojem čovjeku pa tako i gayevima, oni su radije odlučili ponovno krenuti ne kruhom nego kamenom. Tako smo po tko zna koji put mogli čuti da je čovjek po prirodi samo heteroseksualan te da će pozitivno vrednovanje istospolnih zajednica ugroziti tradicionalnu obitelj.
Problem, naime, leži u činjenici što nam judeokršćanski svjetonazor stalno pod nos gura crno-bijele slike života, sve je puno neprijateljskih opozicija, koje se smatraju dobrima ili lošima, poput opozicija duhovno i materijalno ili heteroseksualno i homoseksualno. Takav dualizam lako prerasta u fanatičan pogled na svijet u kojem ima mjesta samo za jednu istinu i jedan put, njihov naravno.
