Objavljeno

Kada su žene željele seks više od muškaraca i kako se stereotip izokrenuo

Danas, ideja da su muškarci više zainteresirani za seks od žena je toliko raširena da se suprotno čini gotovo nemogućim. Bilo da je to zbog razine hormona ili “muške prirode”, muškarci trebaju seks, masturbaciju i pornografiju na način koji jednostavno nije potreban ženama. Žene se mora uvjeriti, nagovoriti, pa čak i prisiliti na spolni odnos, jer im seks nije toliko privlačan, kažu popularni stereotipi.

Ipak, tijekom povijesti, od antičke Grčke do početka devetnaestog stoljeća, pretpostavljalo se da su žene nekontrolirane ljubiteljice seksa. U 1600., na primjer, Francisco Plazzonus je zaključio da porod sam po sebi ne bi bio vrijedan za žene, ako zadovoljstvo koje potječe od seksa nije daleko veće za žene nego za muškarce. Austrijski ginekolog Henok Heinrich Kisch, čak je tvrdio da je “seksualni poriv toliko moćan da u određenim razdobljima života ženama dominira njegova primitivna sila.”

Kada se onda dogodila promjena? Povjesničarka Nancy Cott ukazuje na porast evanđeoskog protestantizma kao katalizatora za ovu promjenu, barem u Novoj Engleskoj. Protestantskim zajednicama uglavnom su dominirale bijele žene srednje klase, čiji su ih muževi htjeli prikazati kao moralna vjerska bića, a ne kao zavodnice čija je sudbina zapečaćena u Edenu. Žene su također prihvatile taj konstrukt te ga pomogle i izgraditi. Pozicionirajući sebe kao prirodno čedne i kreposne, protestantske žene mogle su biti moralno i intelektualno jednake muškarcima.

I u doba kad je muškarcima bilo pravno dopušteno silovanje svojih supruga (era koja je završila u SAD-u tek 1993.), žene su ‘prirodni’ nedostatak želje za seksom koristile kako bi izbjegle neželjeni seks sa svojim muževima.

Ipak, to je bilo omogućeno samo određenoj grupi žena. Kao što su John D’Emili i Estelle Freedman istaknuli, “ideju o urođenoj ženskoj vrlini, ili nedostatku seksualne želje, primjenjuju prvenstveno žene i muškarci srednje klase, dok se na žene radničke klase, imigrantkinje i Afroamerikanke i dalje gledalo kao seksualno strastvene, a samim time i seksualno dostupne.”

Veliki seksualni apetit postao je pozitivno obilježje muškaraca. Smatralo se da ženama radi nedostatka seksualnosti, nedostaje i ambicija za uspjeh. Slično kao i seks, javna sfera rada bila je prljava, jedva pogodna za žene ‘delikatna senzibiliteta’. Budući da su njihovi instinkti majčinski, a ne seksualni, one su prvenstveno bile kod kuće s djecom.

Čak i kada se rodne uloge mijenjaju, seksizam ima izuzetnu sposobnost prilagoditi se, a povijesna amnezija to i omogućuje. Rodne uloge crpe moć iz činjenice da se pojavljuju kao prirodne i vječne. Osvrnemo li se na prošlost, možemo vidjeti da ove kategorije nisu ništa drugo nego konstrukti i naravno, jednako tako promjenjivi. [A.L.] Alternet.org…


Povezano