U svojoj knjizi Manning Up: How the Rise of Women Has Turned Men into Boys (u slobodnom prijevodu: 'Postajanje muškarcem: kako je uspon žena pretvorio muškarce u dječake') članica Manhattan Instituta Kay S. Hymowitz iznosi teoriju o tome kako internet i industrija zabave produljuju muški pubertet, dok se za to vrijeme žene školuju i izgrađuju karijere.
Muška kultura, smatra autorica, na silaznoj je putanji, o čemu svjedoči popularnost serija poput South Parka ili Futurame, kao i milijunske zarade od prodaje video igara i igračih konzola. Žene su postale neovisne u gotovo svakom pogledu, od ekonomskog do spolnog (banke sperme), što u muškarcima izaziva rastući osjećaj nepotrebnosti i suvišnosti. Muškarcu-djetetu (jedna od novokovanica koju u svojoj knjizi rabi Hymowitz) ne preostaje drugo doli igrati se s mnogobrojnim igračkama koje mu stoje na raspolaganju.
Guardianov recenzent Leo Benedictus ističe kako Hymowitzina knjiga nudi zanimljivu teoriju, no vrlo malo dokaza i konkretnih podataka. I dok se slaže kako studija upućuje na određene promjene u rodnoj ravnoteži u Americi (veći broj žena među diplomantima, bolje plaće), smatra kako iste nisu adekvatno objašnjene.
Naposlijetku, pita se on, nije li Hymowitz ipak pretjerala? Je li doista ispravno ustvrditi da muškarci trate dane kolektivno vegetirajući ispred računala ili televizora, odvaljujući se na nezrele viceve o puštanju vjetrova (kao fan South Parka odgovorno tvrdim da NIJE riječ o praznoglavoj zabavi... naprotiv)? A ako to i čine, treba li to tumačiti kao osobni neuspjeh ili pak kao svjestan izbor?
Na kraju krajeva, nitko ne osuđuje ženu koja je odabrala ne ići na sveučilište ili ganjati karijeru. Zašto bi se onda muškarca koji odbacuje odijelo, kravatu i standarnu 9 - 17 rutinu, etiketiralo kao djetinjastog ili nezrelog? [N.K.]
