Jane Campion, voditeljica izbornog povjerenstva filmskog festivala u Cannesu i jedina žena u povijesti koja je dobila prestižnu Zlatnu palmu, progovorila je o seksizmu u filmskoj industriji.
„Moglo bi se reći da je seksizam duboko ukorijenjen u cjelokupnoj filmskoj industriji, što je izrazito nedemokratski i žene to itekako osjećaju“, istaknula je Campion. Prisjetila se i 50. obljetnice festivala u Cannesu, kada se na pozornici našla s drugim dobitnicima Zlatne palme i shvatila da je jedina žena tamo . „Bio je to šokantan trenutak . Bila je to sramota za sve. Mislim da je svatko osjećao da to doista nije u redu.“
Međutim, iako bi i danas bila jedina žena na pozornici, kaže da je festival u Cannesu zainteresiran za nove glasove, neovisno o rodu, ali kao problem ističe financiranje, odnosno odlučivanje o tome čiji će film u konačnici biti realiziran. U filmskim školama postoji rodni balans, žene dobro prolaze i na natjecanjima kratkih filmova, ali kad se povežu financije i umjetnost muškarci i dalje više vjeruju muškarcima, kaže Campion.
Iako je ove godine na 67. po redu Festivalu u izbornom povjerenstvu većina žena, od 18 filmova u utrci za prestižnu nagradu bila su tek dva ženska filmska ostvarenja. Radilo se o filmovima Le Meraviglie (The Wonders) talijanske redateljice Alice Rohrwacher i Futatsume No Mado (Still the Water) japanske redateljice Naomi Kawase, a nagradu je na kraju odnio Winter Sleep (Zimski san) turskog redatelja Nuri Bilge Ceylana.
Prije dvije godine utjecajni je francuski dnevni list Le Monde objavio otvoreno pismo nekolicine redateljica i glumica u kojemu otvoreno optužuju filmsku industriju za dvostruke standarde. „U Cannesu žene pokazuju svoje filmove, a muškarci filmove“, navodi se u pismu.
Jane Roscoe, novoimenovana direktorica Londonske filmske škole, složila se da filmskom industrijom i dalje dominiraju muškarci, dodavši kako zastupljenost žena u izbornom povjerenstvu Festivala ne maskira činjenicu da je filmska industrija, kao i mnoge druge, i dalje poligon za muškarce unatoč svojevrsnom napretku žena.
Žene su sada već rutinski istaknutije na festivalskim plakatima i često imaju glavne uloge u filmovima, no ono što u današnjim filmovima nedostaje, tvrdi Campion, su priče koje pričaju žene. „Ne zamjeram ništa filmovima muških redatelja, ali postoji nešto što žene stvaraju, a o čemu ne znamo gotovo ništa.“
Žene vole ženske likove koji su stvarni, koji su kompleksni i nisu samo seksualni objekti. Likove žena u filmu The Piano (1993) stvorila je žena i zato su bili toliko utjecajni, zaključuje Campion. [M.T./I.Š.] TheGuardian…
Za kraj podsjećamo na njezino posljednje ostvarenje, TV mini-seriju Top oft he Lake (2013).
