Zasigurno ste do sada imali_e priliku vidjeti fotografiju ‘Žene s torbicom‘ koju je 1985. u Švedskoj fotografirao Hans Runesson. Fotografija je nastala tijekom demonstracije Nordijske Reich Partije i njezinih podržavatelja_ica, a na njoj je uhvaćen trenutak u kojemu Danuta Danielsson svojom ručnom torbom udara neonacista koji je sudjelovao u maršu.
Nacizam je u međuvremenu postao društveno neprihvatljiv, a nacistički zagovaratelji u javnosti nailaze na oštre osude, njegovu ideologiju zaustavljanja imigracije dijele neki od trenutnih političkih vođa, među kojima je trenutno najpoznatiji Donald Trump.
Iako nasilje nikada ne bi trebalo biti odgovor na nasilje, čini se da ponekad u igri živaca i netrpeljivosti nastaju iznimke koje uveseljavaju i najmirnije aktiviste_kinje za ljudska prava. Tako je nedavno internet preplavio video u kojemu maskirani prolaznik udara supremacista i Trumpovog podržavatelja Richarda Spencera.
Video je u međuvremenu doživio niz zabavnih preinaka i našao se na popisu filmova koji su se prikazivali na Fash Bash Bash Festivalu filmova u kojima ljudi udaraju naciste, a osim toga, velik broj ljudi ohrabrio je i inspirirao na otpor. Među njima se nalaze queer židovka Jane Friedhoff i Libanonac Ramsey Nasser, kojima je scena iz videa, zajedno s fotografijom ‘Žene s torbicom’ poslužila kao inspiracija za kreiranje Handväske (švedska riječ za ručnu torbu), videoigrice u kojoj igrači_ce imaju jedan jedini zadatak – u 15 sekundi torbicom izudarati što veći broj nacista.
https://twitter.com/ra/status/822868140854022148
„Ovo jest nasilje,“ kazala je Friedhoff u razgovoru za Autostraddle „ali je nasilje koje asocira na crtiće i budi razdraganost, a ne agresiju ili osjećaj ranjivosti.“
Igrica je kreirana tako da asocira na Lego kockice, a prilikom zaprimanja udaraca, glavnim antagonistima u igrici glave otpadaju kao i pravim Lego figuricama.
„’Fizički motor kao pokretač mašte’ je nevjerojatno učinkovita strategija,“ rekao je Nasser. „Stvari se pomiču tek toliko stvarno da ih možete registrirati, ali je koncept toliko pretjeran da ga se može protumačiti kao fizičku komediju.“
U gejmerskoj industriji postoji velik broj igrica koje služe kao poruke otpora i marginaliziranim skupinama omogućuju da, barem virtualno, iskažu svoje nezadovoljstvo zbog rastuće društvene nepravde. Iako se aktivisti_kinje u borbi protiv fašizma i netolerancije koriste različitim alatima, a mnogi_e od njih volontiranjem pomažu izgraditi tolerantnije društvo, ne može se poreći da su i video igrice jedan od mogućih oblika otpora.
„Ja osobno postanem jako osviještena kada razgovaram o tome koliko snažnu poruku otpora ima ova igrica. Imam prijatelje odvjetnike i odvjetnice koji_e volontiraju na JFK aerodromu kako bi pomogli_e ljudima kojima prijeti deportacija. (…) ali u pravu ste, ovo je velika stvar. (…) Mislim da su mi među najdražim igricama koje predstavljaju neki oblik protesta i otpora upravo one koje igračima_cama daju neku novu moć, koju kao marginalizirane osobe nemaju u stvarnom životu. (…) kako nam je naša moć oduzeta, potrebno nam je više mogućnosti da ju posredno iskusimo. A čini se kako je moć koju smo i Ramsey i ja željeli imati prilikom kreiranja igrice, upravo mogućnost da Richarda Spencera udarimo u njegovu jebenu glupu glavu.“ kazala je Friedhoff.
„Ja sam odrastao igrajući igrice u kojima su Arapi uvijek bili negativci, a Bliski Istok se prikazivao kao pakao preplavljen bombama. (…) Ako svaki oblik kulture koju konzumirate ljude s kojima se identificirate prikazuje kao negativce, to utječe na načine na koje percipirate sebe, svoju vrijednost u društvu, a s vremenom i cijelo čovječanstvo. Handväska je priča u kojoj vas fašisti ne mogu naguravati i u kojoj ste u mogućnosti zamahnuti svojom torbicom i uzdrmati svijet. Ako to omogućava ljudima da se ne osjećaju usamljeno, slabo i osuđeno na propast, onda je svakako riječ o nekoj vrsti otpora.“ izjavio je Nasser.
Handväsku igrači_ce mogu nabaviti po preporučenoj cijeni od 3 dolara, a Friedhoff i Nasser su prihod od prodaje odlučili donirati u dobrotvorne svrhe. Prve su prihode donirali Southern Poverty Law Centru koji se bavi suzbijanjem mržnje i netrpeljivosti spram manjinskih skupina, a nakon što je u SAD-u na snagu stupila zabrana imigracije novac su usmjerili CUNY-CLEAR-u, pravnoj klinici koja adresira ‘neispunjene zakonske potrebe Muslimana, Arapa, Južnih Azijaca i drugih zajednica u New York City području koje su posebno pogođene sigurnosnim i protuterorističkim politikama i nacionalnim praksama’. Tako igrači i igračice, osim što virtualno uživaju u borbi protiv fašizma, pomažu i zajednicama koje su zbog njega u realnoj opasnosti. [E.H.]
