Zagreb Pride se odlučio hrvatskoj LGBTIQ zajednici i široj javnosti punuditi da putem online glasovanja odluče o Homofobu i Homofrendu proteklog desetljeća nakon što se od prve Povorke ponosa 2002. dosta javne mržnje i uvreda, ali i podrške čulo u borbi za prava LGBT osoba.
Za Homofrenda nominirani/e su: Daniel Delale, Mirela Holy, Mario Kovač, Šime Lučin, Gordana Lukač Koritnik, Drago Pilsel, Ida Prester, Vesna Pusić, Aleksandar Stanković i Aleksandar Štulhofer.
Za Homofoba nominirani/e su: Lucija Čikeš, Jacques Houdek, Dubravka Hrabar, Ladislav Ilčić, Miljenko Manjkas, Vlatko Marković, Hloverka Novak Srzić, Marijana Petir, Dragan Primorac i Mirjana Vulin (na slici).
Uza svaku osobu ponuđeno je i objašnjenje zašto se našla na listi, a proglašenje pobjednika/ce u kategorijama Homofrend i Homofob desetljeća, kao i imenovanje LGBTIQ osobe desetljeća, o čemu će odlučiti Zagreb Pride, dogodit će se na Zrinjevcu 18. lipnja, nakon desete zagrebačke Povorke ponosa.
Mi smo se dugo dvoumili između Homofrendica Ide Prester i Vesne Pusić, kao i između Homofobkinja Marijane Petir i Mirjane Vulin, a pročitajte i zašto:
Marijana Petir je velika obožavateljica kičastih križeva, što većih to boljih, koje jako voli nositi na lančiću oko vrata. Ona je i dosljedna, radikalna i beskompromisna. Prije svega u svojoj homofobiji. Jer dok je njezina Hrvatska seljačka stranka školski primjer političke prostitutke, bez stava, politike i ideologije, koja će se HDZ-u podati onako kako prilike to nalažu, Marijana Petir ostaje jedina koja se među njima, ili među političarima uopće, drži svojih stavova. U njezinom slučaju svojeg talibanskog anti-pederluka. Ona kaže da nema pedere prijatelje. Ona ne želi trans osobe u svojoj blizini. A tek djeca iz epruvete? Manje inteligentna i češće obolijevaju. Dok HDZ-ovci svoju homofobiju već neko vrijeme guraju u ormare, Marijana Petir je 'out and proud'. I to ne samo na riječima. Već i djelima. Jedina je od svih saborskih zastupnika koja je glasovala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije. Pogađate zašto – zbog pedera, lezbi, a posebno trandži. 'Ne vidim ništa loše i nenormalno u mojim stavovima. Te stavove zastupa većina građana Hrvatske ', zaključuje HSS-ova udarna šaka. Neprijatelj vrijedan štovanja, reklo bi se.
Mnogi su vjerojatno čuli za homofobnog psihijatra Vladimira Grudena i primijetili njegove dugogodišnje ispade u medijima, u kojima je dotični ispričao nevjerojatno količinu besmislica na račun gej osoba. No, Gruden je samo pričao i uživao u interesu medija, dok je dr. Mirjana Vulin, ravnateljica Psihijatrijske ustanove Lopača iz Rijeke, vrijedno i predano radila da Grudenove monstruozne priče o liječenju gejeva i lezbijki provede u praksi. Ona je, u 21. stoljeću, zatvorila mladu lezbijku Anu Dragičević u ludnicu, i to samo zbog Anine seksualnosti, te ju je iza rešetaka i pod lijekovima držala nekoliko godina! Takav zločin nisu mogle ignorirati ni poslovično trome pravosudne institucije, te je Vulin – nakon što je Ana Dragičević u svibnju 2008. svoju potresnu priču iznijela u javnost – optužena zbog djela protiv zdravlja ljudi i nesavjesnog rada. Vulin je svojim zločinačkim djelovanjem izdala vlastitu profesiju i Hipokratovu zakletvu, te pretvorila u pakao pet godine života jedne mlade lezbijke, čije je zatvaranje u psihijatrijsku ustanovu izraz najteže i najperfidnije homofobije, utemeljene u kvaziznanosti. Mirjana Vulin ne samo da zaslužuje osudu LGBT zajednice i šire javnosti, nego i to da joj se oduzme dozvola za bavljenje liječničkim poslom, te u konačnici i zatvor. Za njezin zločin prema Ani Dragičević - na čijem je mjestu spletom nesretnih okolnosti mogao biti svatko od nas – nema oprosta, niti ga ikad treba biti.
Jedna od najpamtljivijih stvari u vezi s prošlogodišnjim Beograd Prideom jesu medijski istupi turbofolk zvijezde Jelene Karleuše u korist ravnopravnosti LGBT osoba. Direktnim jezikom i zdravorazumskim argumentima Karleuša je hrabro krenula u boj protiv većinskog raspoloženja cijele srbijanske javnosti, te u srbijanskoj gej zajednici opravdano ima status ikone. U Hrvatskoj se za LGBT zajednicu jedina s estrade toliko zauzima, i to godinama, voditeljica i pjevačica Ida Prester. Mogli ste je vidjeti na Povorci ponosa s ironičnim transparentom 'I hetrići su ljudi', kao i bezbroj puta u medijima kako govori o prihvaćanju različitosti i poziva na toleranciju. Ida Prester, tj. njen bend Lollobrigida, stoji i iza jedne od rijetkih pop-pjesama domaće estrade posvećenih otvoreno gej tematici. U pitanju je, naravno, 'Moj dečko je gej' iz 2006., koju prati i odgovarajuće šareni, pederski spot. Pjesma završava višekratno ponovljenom porukom 'gej je okej'. Bilo je, naravno, i drugih pjevačica koje su se do danas pokušale pozicionirati prema svojim gej obožavateljima, poput publiciteta gladne Nives Celzijus, no Ida Prester je s nama od početka, i nema namjeru nikamo otići. Njezin prijateljski stav prema LGBT zajednici odražava se i u TV-emisijama koje vodi, pjesmama koje piše, partyjima koje organizira, ukratko – u svemu čime se bavi.
A što uopće napisati o Vesni Pusić u ovom kontekstu a da toga svi ionako nismo itekako svjesni? Jedna od najobrazovanijih političarki u Hrvatskoj? Da. S političkim integritetom i dosljednošću kojom nadvisuje 99 posto domaće političke scene od početka devedesetih do danas? Naravno. Spremna izreći nepopularne istine kada od njih cijela opozicija bježi glavom bez obzira? Uvijek. Feministkinja koja se ne stidi to i reći, te u skladu s time djelovati? Nesumnjivo. Vesna Pusić je sve to, te dugogodišnja zagovarateljica i podržavateljica naših prava, ne samo u Hrvatskoj, nego i u europskim institucijama. Pusić je nekoliko puta marširala i u Povorci ponosa, odmah shvativši da ravnopravnosti nema bez vidljivosti i prava na javnost. Od nje nikad nećemo čuti da su za nas samo četiri zida, niti da smo naporni ili agresivni u našim nastojanjima za poboljšanje položaja LGBT zajednice. Ne, to su mantre konzervativne, ognjištarske Hrvatske, kojima se Vesna Pusić bez dlake na jeziku suprotstavlja već godinama, nudeći nam nadu u bolje sutra. Kada jednom dođemo do bračne jednakosti, kada se Zagreb Pride bude događao bez policijske zaštite, kada pederi i lezbijke budu bez straha od nasilja hodali ulicama Hrvatske držeći se za ruke, kada bude nezamislivo – kao što je u mnogim europskim zemljama – da se ljude diskriminira zbog njihovog seksualnog identiteta, moramo se sjetiti da je sve to ostvareno (i) zahvaljujući Vesni Pusić. Političarki koja toliko želi dobro Hrvatskoj da je spremna odvući nas svih četiri milijuna, htjeli to mi ili ne, u 21. stoljeće.
