Sve veći broj zemalja suočava se s teškim izborom - više imigranata ili manje građana. Na čelu ove dileme među naprednim zemljama je Japan, koji će imati pad od 14 posto u broju stanovnika u iduća četiri desetljeća.
Sve veći broj zemalja suočava se s teškim izborom - više imigranata ili manje građana. Na čelu ove dileme među naprednim zemljama je Japan, koji će imati pad od 14 posto u broju stanovnika u iduća četiri desetljeća.Danas, broj umrlih nadmašuje broj rođenih u više od deset zemalja, uključujući Njemačku, Mađarsku, Italiju, Japan, Portugal, Rusiju i Ukrajinu. Još 24 zemlje očekuju da će doživjeti pad populacije do sredine stoljeća, pa čak i uz pretpostavku kontinuirane imigracije tijekom narednih desetljeća, u rasponu gubitka od 26 posto u Gruziji i Bugarskoj, 14 posto u Japanu i 5 posto u Kini.
Ako se imigracija zaustavi, pad broja stanovnika za neke od tih zemalja, poput Austrije, Njemačke, Italije i Rusije, bio bi još veći od trenutnih predviđanja. Na primjer, pod pretpostavkom da broj imigranata u Italiji iznosi 135.000 godišnje, predviđa se da će talijanska populacija 2050. biti 3 posto manja nego danas. Bez useljavanja, talijansko stanovništvo smanjio bi se za 15 posto do sredine stoljeća.
Ako vlade u zemljama s visokom stopom fertiliteta žele stabilizirati svoju populaciju, imigracija je potrebna da bi napravila balans. Na primjer, broj imigranata potrebnih za održavanje trenutne populacije Njemačke, koja iznosi gotovo 82 milijuna stanovnika, tijekom tekućeg desetljeća je oko 200.000 godišnje.
Čak i za zemlje čije su stope fertiliteta u blizini dva djeteta po ženi, kao što su Australija, Francuska, Novi Zeland, Velika Britanija i SAD, doseljavanje može imati veliki utjecaj na budući rast populacije. U Velikoj Britaniji, primjerice, gotovo 95 posto rasta populacije do sredine stoljeća je rezultat doseljavanja - i iseljenika i njihovih potomaka.
Iako vlade, poslovni ljudi i razne etničke, društvene i političke organizacije imigraciju vide kao nešto korisno, tj. djelomično rješenje za posljedica pada i starenje populacije, javnost ju često doživljava kao prijetnju radnim mjestima, smanjivanja plaće, povećanje kriminala, pad u javnom obrazovanju, podizanje troškova lokalnih usluga i unutarnjeg nadzora.
Demografija koja diktira da kada smrt nadmaši stopu rađanja, pada broj stanovnika je neizbježna osim ako imigracija ne upotpuni manjak. Kako radno sposobno stanovništvo opada, te je broj starijih u porastu, imigranti mogu održati gospodarstvo države, ali to može značiti i destabilizaciju za društvo i politički rizičan potez.
Iako vlade možda žele da bude drugačije, zakoni demografije ne mogu se spriječiti. Manje građana ili više imigranata - to je kritičan izbor za sve veći broj zemalja tijekom 21. stoljeća.
