U Hrvatskoj trenutno živi 1.8 milijuna ekonomski neaktivnih osoba, od čega 870 tisuća otpada na radno sposobno stanovništvo u dobi između 20 i 64 godine. Od toga 167 tisuća, odnosno 19% osoba, klasificiraju se kao “osobe koje se bave obavezama u kućanstvu”.
Rodna dimenzija ovih podataka uglavnom se pojavljuje samo marginalno, iako u Hrvatskoj živi 1,072 milijuna ekonomski neaktivnih žena, te 761 tisuća muškaraca. Rodna razlika se stvara upravo unutar radno sposobne populacije i unutar navedene kategorije koja ima latentni rodni predznak, pa tako 93.9% svih osoba “koje se bave obavezama u kućanstvu” otpada na žene.
Osim toga, ovaj je problem povezan s nekim geografskim i socijalnim odrednicama. Svih 50 jedinica lokalne samouprave s najvišim udjelom osoba koje se bave kućanstvom imaju status općine, što nam govori da se radi o ruralnim područjima. S druge strane, gradovi redovito bilježe nisku pojavnost ovog oblika aktivnosti.
Većina ovih općina nalazi se u područjima niskog indeksa razvijenosti, točnije, spadaju u dvije najniže kategorije prema klasifikaciji Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije.
Unatoč porastu literature koja problematizira rodni aspekt razvoja, razvojne politike ga zanemaruju, a 150 tisuća ženskih osoba, odnosno 20% svih ekonomski neaktivnih radno sposobnih žena, svakako je socijalno relevantna činjenica.
Žene iz ruralnih krajeva, nižeg obrazovanja te niskih prihoda (od svih komponenti hrvatskog indeksa razvoja, postotak osoba koje se bave kućanskim obavezama ima najnegativniju korelaciju s osobnim prihodima), najčešće srednje dobi, ranjiva su socijalna skupina koju budući razvojni programi ne bi smjeli previdjeti. [S.M.] Grupa 22…
