Žene u Japanu, među najobrazovanijima su na svijetu, a njihove djevojčice ostvaruju jedne od najboljih rezultata na obrazovnim listama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). No, kako piše The Economist, status žena na radnom mjestu nije se značajnije promijenio, a njihov potencijal je često potraćen, barem što se tiče gospodarstva.
Gotovo 40% žena u Japanu ne sudjeluje u radnoj snazi, što je daleko ispod prosjeka drugih razvijenih zemalja. Također, 70% žena prestaje raditi na 10 i više godina nakon rođenja prvog djeteta, u odnosu na 30% u SAD-u, a mnoge od njih više se nikada ne vrate na posao.
One koje nastave raditi, često su osuđene na privremene i honorarne poslove s niskim prihodima, koji im ne nude nikakvu sigurnost. Postotak žena na menadžerskim pozicijama je porastao sa 1.9% 1989. na 4.5% 2011. godine, što je i dalje zanemarivo u usporedbi s drugim zemljama. Prema podacima iz 2011. godine, žene zauzimaju 1% najviših izvršnih pozicija u Japanu, u odnosu na 9% u Kini i 15% u Singapuru.
Japanski premijer Shinto Abe najavio je promjenu tih trendova, a za konzervativnu stranku kojoj pripada ovo je značajan korak, budući da su još 2005. godine, kada je prošla Vlada htjela poduzeti mjere ka većoj rodnoj ravnopravnosti, upozoravali da bi to moglo ugroziti obiteljske vrijednosti i japansku kulturu.
Do 2020. godine, Abe želi da postotak žena na vodećim pozicijama dosegne 30%, što bi imalo dalekosežne pozitivne posljedice za Japansko gospodarstvo. Zbog starenja japanske populacije, a time i radno sposobnog stanovništva, koje bi se prema očekivanjima trebalo smanjiti za 40% do 2050. godine, aktiviranjem ženske populacije ublažila bi se nestašica radne snage, što bi, prema procjenama investicijske banke Goldman Sachs, moglo povećati BDP za 15%.
Najveći problem s kojim se žene u Japanu susreću je korporativna kultura. Tvrtke zapošljavaju svježe diplomirane stručnjake izravno s fakulteta i uglavnom za cijeli radni vijek, zbog čega je zaposlenima osobito teško uzimati pauze u karijeri i kasnije tražiti novo zaposlenje.
Promaknuća su više bazirana na stažu u dotičnoj tvrtki i količini prekovremenih sati nego na produktivnosti i kvaliteti rada, što čini napredovanje gotovo nemogućim za žene. Također, tvrtke preferiraju zapošljavati muškarce na menadžerskim pozicijama, dok obrazovane žene koje imaju vještine potrebne za vođenje cijele tvrtke osuđuju na činovničke.
Muškarci dominiraju i izvan korporativnog svijeta, u politici, gdje su žene također izrazito podzastupljene. U globalnom istraživanju zastupljenosti žena u parlamentu, od 189 zemalja, Japan je završio na 123 mjestu.
Feminizam u Japanu nikad nije uzeo maha, ističe najpoznatija japanska feministkinja Chizuko Ueno. Nakon ekonomskog procvata u 50-ima, ostalo je malo prostora za promišljanje tradicionalnih uloga u kući i na radnom mjestu, međutim, žene su iza scene kontrolirale obiteljske financije, a činovnice su u uredima imale utjecaj na budućnost djelatnika, ponekad ometajući karijeru onih koji im se nisu sviđali.
Ipak, stvari se mijenjaju, lagodan život koji je kućanstvu ranije mogla osigurati jedna plaća, više nije realnost, razvodi su sve češći, a iako dio žena želi zadržati tradicionalne rodne uloge, ostatak želi promjenu. [V.U.]
