Prema procjenama nevladine udruge Hrvatska mreža za beskućnike, deset tisuća ljudi u Hrvatskoj nema krov nad glavom. Zbog nemanja stalnog prebivališta beskućnicima je iznimno teško ostvariti njihova osnovna ljudska i građanska prava, teško nalaze posao i svoje mjesto u društvu, a ako se radi o beskućnicama, situacija je još teža.
Prema procjenama nevladine udruge Hrvatska mreža za beskućnike, deset tisuća ljudi u Hrvatskoj nema krov nad glavom. Zbog nemanja stalnog prebivališta beskućnicima je iznimno teško ostvariti njihova “O beskućnicama se gotovo nikada posebno ne govori u javnosti, kao da ih nema, a nalaze se na margini margine. U našem gradu i županiji za njih ne postoji jedan krevet, a kamoli smještaj u prihvatilištu, čije kapacitete popunjavaju muškarci”, kaže Vilma Mlinarić, voditeljica prihvatilišta za beskućnike Ruže Sv. Franje u Rijeci.
Prema dostupnim istraživanjima, žene beskućnice teže preživljavaju na ulici jer su na meti dilera, svodnika, silovatelja i pljačkaša, a velik broj njih boluje od depresije, dok je najčešći uzrok smrti beskućnica mlađe dobi AIDS i ovisnost o narkoticima.
Broj beskućnika iz godine u godinu raste, a mijenja se i njihova struktura. Kako kaže Zvonko Mlinar, potpredsjednik Hrvatske mreže beskućnika, njihovi korisnici imaju u prosjeku dvadeset godina radnog staža. “Imamo 40 korisnika koji su psihički bolesne osobe, koje bi trebale biti smještene u domovima za psihički bolesne osobe. Imamo 25 branitelja koji čekaju na ostvarivanje nekih svojih prava. Imamo 12 ljudi koji su stariji od 80 godina, koji bi trebali biti u nekom domu umirovljenika”, dodao je. Među njima je i najstarija Zagrebačka beskućnica Fata Dedić koja ima 83 godine.
Prihvatilište u Zagrebu nudi najbolje uvjete, mjesta ima i u zimskim mjesecima, a gradske vlasti namjeravaju otvoriti stambene jedinice za mlade beskućnike. No, u ostatku Hrvatske situacija je vrlo loša. Zbrinjavanje beskućnika država je prepustila lokalnim vlastima, koje jednostavno ne pronalaze potreban novac. „Država je zakonom propisala da su veliki gradovi i središta županija obavezni da osnuju prihvatilišta i financiraju ih. No, nažalost, to se ne čini”, kaže Mlinar.
I u Srbiji je problem beskućništva goruće pitanje. U Novom Sadu je na inicijativu gradonačelnika Miloša Vučevića otvoreno prihvatilište za beskućnice, u kojemu će korisnice moći boraviti od 19 do 7 sati. U prostorijama prihvatilišta stalno će biti prisutan i zaposlenik Centra za socijalni rad.
Upravo beskućništvo tematizira, u Beogradu, 14. ožujka otvorena izložba radova dizajnera iz cijele regije, uključujući i hrvatskog autora Filipa Pomykala, koji je na radu izloženom u Uličnoj galeriji surađivao s copywriterom Draženom Novakom.
Ideja im je bila, na jednostavan način poslati poruku da je ulica dom beskućnika. „Nacrtana je klupa obasjana uličnom svjetiljkom. Odlučili smo se za jednostavan vizual, vektorski i linearan crtež da ne oduzima previše pozornosti. Ljudi, nažalost, često zaziru od beskućnika. Ne shvaćaju da su to ljudi poput svih nas, koji su se jednostavno našli u takvoj situaciji ili ih je zadesila nekakva životna nesreća. Tako da je uvijek lijepo, kreativno i izazovno raditi na takvim projektima kako bi se ljudima malo pojasnili i približili ti problemi“, ističe Pomykalo.
