Zabrana istospolnih brakova, mobbing i depresija. Da bi Amerika postala slobodnije društvo, mora prihvatiti feminino, piše poznata pjevačica Alanis Morissette, koja se u članku za Daily Beast prisjetila 1990-ih godina, izlaska njezinog albuma Jagged Little Pill i statusa glasnogovornice ženskog pokreta koji joj je priskrbio.
Zabrana istospolnih brakova, mobbing i depresija. Da bi Amerika postala slobodnije društvo, mora prihvatiti feminino, piše poznata pjevačica Alanis Morissette, koja se u „Godine 1995. povjerena mi je uloga predstavnice feminističkog pokreta i emocionalne umjetnice. Preko noći, zvale su me mnoge feministkinje, a nikako nisam bila objektivna o vlastitom doprinosu najnovijeg porasta femininog u našoj kulturi.
Svakako, imala sam neke kvalitete koje bi doprinijele toj ulozi, ali u mojoj glavi, sve što sam učinila je polu-naivno napisala i snimila album koji je bio važan meni, odnosno svakom dijelu mene, emotivnom psihološkom, duhovnom i intelektualnom.
Za mene, razgovor oko albuma Jaged Little Pill, postao je nenamjerni komentar o tome što se događa sa ženskim aspektom u našoj kulturi u to vrijeme. Njegov uspjeh i brojne osvojena nagrade, dale su naslutiti sve većoj šansi uspjehu femininog u industriji. Umjesto slušanja: „Mi već puštamo žensku glazbenicu na našoj radio postaji”, album je bio prihvaćen.
Nakon velikog uspjeha, svi su mi govorili koliku odgovornost imam, da bih trebala koristiti slavu za podršku ženstvenosti i vratiti joj palu krunu na glavu, komentirati i naposljetku pomoći iskorijeniti patrijarhat, mizoginiju i šovinizam.
Iako u 90-ima nisam imala dovoljno mudrosti, godina niti objektivnosti biti u prvim linijama pokreta, činilo mi se da smo se našli na raskrižju. Jedna strana je potencijalno preuveličavala feminino, dok ju je druga omalovažavala i bojala je se. No, ono što je postupno postalo jasno je da nismo međusobno ratovali u „rodnom ratu”, već smo se protivili ideji da su muškost i ženskost/ženstvenost neraskidivo povezani i ovisni jedno o drugom. Prihvaćanje oba roda vodi do mirne i nadahnute budućnosti. Oba aspekta su nam potrebna za cjelovitost!
Idealna vizija stoga bila bi pronaći osjetljiv i smislen spoj muškosti i ženskosti i prihvaćanja činjenice da smo svi/e jedinstveni u ovom kontinuumu. To ujedinjenje, u svim njegovim oblicima (mir, zdravlje, inspiracija, povezanost) je naše pravo od samog rođenja.
Ideja istinskog partnerstva i veze zahtijeva ujedinjene maskulinog (akciju, samopouzdanje, snagu) i femininog (osjetljivost, intuicija, srčanost) koji će oplemeniti svaki aspekt našeg života, rad, obitelj, ljubav, posao, umjetnost, pa čak i politiku.
Oslobođenje je moguće jedino uz integraciju oba roda, podjednako cijenjene po svojim jedinstvenim i snažnim doprinosima. Stvarajuće unutarnje partnerstvo muškosti i ženskosti, postajemo prije svega humanisti i potpuni ljudi, podjela na patrijarhat/matrijarhat ili šoviniste/feministkinje, više nije potrebna.
U borbi protiv patrijarhata, hrabar čin je prihvatiti feminino, bilo to u umjetničkim programima u školi, transparentnijem poslovanju, većoj otvorenosti i ranjivosti u vezama jer na taj način podržavamo vrli novi svijet o kojem svi sanjamo.” [A.L.] The Daily Beast...
