S mladom bosanskohercegovačkom redateljicom Aidom Begić novinar Slobodne Dalmacije razgovarao je u Cannesu neposredno nakon svjetske premijere njezina filma “Djeca” (“Children of Sarajevo”).
S mladom bosanskohercegovačkom redateljicom Aidom Begić novinar Slobodne Dalmacije razgovarao je u Cannesu neposredno nakon svjetske premijere njezina filma “Djeca” (“Children of Sarajevo”).Aida Begić rođena je u Sarajevu 1976. Diplomirala je filmsku i kazališnu režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2000. godine. Njen diplomski film „Prvo smrtno iskustvo” prikazan je na više od dvadeset međunarodnih filmskih festivala. Snimila je niz reklama, video spotova i promotivnih filmova. Godine 2004. je s Elmom Tataragić osnovala produkcijsku kuću MAMAFILM.
Zanimljivo je da su dva najuspješnija bosanskohercegovačka redatelja u protekle dvije godine žene, vi i Jasmila Žbanić...
-U Bosni se pojavilo nekoliko mladih redateljica koje se bave kazalištem i filmom te postaju sve zrelije. To je važno zato što u našoj regiji tradicionalno nije bilo žena redateljica i mislim da je to utjecalo na prirodu filma s Balkana. U cijeloj povijesti jugoslavenskog filma malo je dostojnih ženskih likova. Kada su se žene pojavile kao redateljice, producentice i scenaristice, to je prije svega donijelo nekoliko značajnih, ozbiljno izgrađenih ženskih likova.
Ne vjerujem u podjelu na ženski i muški film, postoji samo dobar i loš, ali sigurno je da je glas žene nešto nužno i neophodno, nešto što mijenja perspektivu i neophodno je za naše područje gdje se desetljećima njegovala macho-režija, ispred i iza kamere. Sad se stvari mijenjaju, i Bosna prednjači u tome, na što smo vrlo ponosni.
U novom filmu odlučili ste se na postratnu temu, pokazujete da se BiH još ne može osloboditi posljedica rata, vratiti u normalno stanje...
- Ništa više ne može biti što je bilo, ali se moramo suočiti s prošlošću, i da već jednom krenemo u budućnost. Filmom koji se događa u predgrađu pokušala sam prikazati neko međustanje u kojem se BiH nalazi još od 1995. Mi smo izgubili koncept budućnosti, mi smo prestali razmišljati o tome što svojoj djeci ostavljamo. Film “Djeca” posvećen je generaciji koja je rođena u ratu i onoj kojoj je rat bio prvo što su doznali o svijetu. Mi imamo odgovornost za tu djecu, a potpuno smo ih marginalizirali. Bojim se da će nam se ta bumerang generacija obiti o glavu.
Radite li na nekom novom projektu?
- Da, radim na dva projekta. Jedan je vezan za medijsko eksperimentiranje, bit će nešto kao cross media. Kako sam tek na početku svog rada, volim istraživati područja koja su za mene nova, i voljela bih da moj sljedeći film bude jedna poetična ljubavna priča, no još uvijek nemam ništa crno na bijelo.
Intervju u cijelosti pročitajte ovdje.
