Dragojlu Jarnević često se naziva hrvatskom Virginijom Woolf ili roditeljicom hrvatskog feminizma. Rođena je 1812. godine u trgovačkoj obitelji u Karlovcu. Premalo je za nju reći da je bila svestrana osoba; osim što se bavila pisanjem, bila je učiteljica i samouka krojačica, po plemićkim je domovima u Grazu, Trstu i Veneciji radila i kao guvernanta i dadilja.
U književne vode kreće početkom 40-ih godina 19. stoljeća kada je postala jednom od najvećih zagovarateljica ilirskog pokreta (usput budi rečeno, uz groficu Sidoniju Erdödy Rubido, jedina je žena prikazana na slavnoj litografiji Muževi ilirske dobe), a svoje radove, pjesme i pripovijetke, objavljuje u časopisima poput Danice, Kola, Nevena, Glasonoše i Obzora. Godine 1843. izlazi zbirka njezinih pripovijesti naziva Domorodne poviesti koja odiše sentimentalnom retorikom.
Napisla je 3 nikad uprizorene drame: Duvna, Veronika Desinićeva i Marija, kraljica ugarsko-hrvatska. Dosad je najpoznatija u našoj povijesti književnosti ipak bila po romanu Dva pira koji je izdan 1864., samo godinu dana nakon prvog romana novije hrvatske književnosti Požeški đak autora Miroslava Kraljevića.
 i zbog stupnja (ne)razvijenosti književne teorije toga doba, treba ipak biti oprezan pri pripisivanju Dvoržaku cijele krivice. Učinio je mnogo dovevši Jarnević u centar zanimanja književnika.</p>
<p>Irena Lukšić 2000. godine priredila je za izdavanje Dragojlin <em>Dnevnik </em>u integralnom obliku, što nije mala stvar ako se ima na mu da je riječ o više od tisuću stranica rukopisa. Nevjerojatan je opseg tema kojih se Dragojla dotiče: od problema s inkontinencijom, uzgoja dudova svilca, preko politike, ekonomije i filozofije do najintimnijih iskaza o vezama, seksualnim iskustvima i snovima te ljubavi. Koje se god teme dotiče, vodi je moto „neokrnjene istine“.</p>
<h5><strong>Pisanje postaje terapeutski proces i način oslobađanja vlastite duše i tijela. Subjekt dnevnika razvija kult rada i ne pristaje na robovanje društvenim konvencijama. Svjesno odabire položaj samostalne i neudane žene koja živi od rada svojih ruku, uočavajući važnost novca te patrijarhalne i materijalne potlačenosti žena svoga doba.</strong></h5>
<p>Iako je dnevnik isprva vodila na njemačkom, kasnije je, zarazivši se idejama ilirizma, taj dio sama prevela na hrvatski. Upravo je jezik kojim je <em>Dnevnik</em> napisan sloj djela koji zaslužuje posebnu pažnju. Osim činjenice da je često koristila podosta vulgaran jezik (što nije neočekivano za dnevnički zapis) uočljive su poteškoće s kojima se Jarnević susretala u pisanju. Zbog relativno slabijeg poznavanja hrvatskog kao i zbog nedostatka pravopisnih i gramatičkih izvora koji bi joj poslužili u trenucima dvojbi, <em>Dnevnik</em> obiluje ortografskim greškama, stilskim nezgrapnostima, ali i različitim autoričinim tvorenicama.</p>
<h5><strong>Dragojla Jarnević živjela u razdoblju kada privatno nije bilo javno i kada su ženama bili uglavnom dostupni samo <em>privatni</em> književni žanrovi. Usprkos tome, Dragojla je zaslužna za pravu malu feminističku književnu revoluciju.</strong></h5>
</div>
<div class=)
