Objavljeno

Željka M Party: Život u balonu od sapunice

foto: detalj vizuala Željka M. partija, Nik Titanik

Tematski party Queer Zagreba ‘Željka M Party – Uđi mi u UstaV’ čija je najava ovih dana na noge podigla Željku Markić i udrugu U ime obitelji školski je primjer za to kako se u šeprtljavim rukama humor i parodija lako se mogu pretvoriti u brzogoreće dimne bombe koje ne koriste nikome.

Cijelu priču prati i gomila jezičkih besmislica. U facebook najavi organizatori Željka M Partyja objavljuju nagradnu igru u kojoj traže haiku posvećen bračnoj jednakosti. „Queer Zagreb okupit će zbor koji će pjesmom podsjetiti na neke od najboljih ‘bisera’ koje smo imali priliku čuti u pred, ali i post referendumsko vrijeme“, kažu organizatori.

Ako smo dobro razumjeli spomenuti će zbor otpjevati ili odrepati sve one manipulativne besmislice kojima je Željka Markić prošle jeseni i zime krijepila duh podržavatelja ove inicijative.

U vremenima kada je nasušno potrebno zauzeti kritički stav prema društvu i političkim praksama što ih provode vlastodršci i poduzetničke elite, Queer Zagreb nas poziva na vikend đuskanje i partijanje. Nude nam pjevanje i sudjelovanje „u ritmu demokracije“ te nas pozivaju da svoje nezadovoljstvo „izrazimo pjesmom“!?

Izjave i pr tekstovi kojima se reklamira ovaj događaj podsjećaju na loše režiranu norijadu, adolescentsku priredbu kojom učenici nezadovoljni ispitnim ocjenama pokušavaju napakostiti zloj učiteljici.

Na ovaj je način Željki Markić darovan sjajan marketinški prostor i prilika da se još jednom prikaže žrtvom „agresivnih homoseksualnih aktivista i lobija“ te da pozove zabranu održavanja ovog skupa.

Party Queer sezone Markić je došao kao naručen, pa ovih dana u medijima opetovano ponavlja svoju izlizanu mantru o dobrim kršćanima progonjenima nasiljem i govorom mržnje te se uspijeva izboriti za zavidnu minutažu u televizijskim vijestima, dnevnicima, na news portalima. Vidljivost ovog eventa u domaćem medijskog prostoru u nekoliko je dana od njegove objave nadmašila vidljivost mnogih drugih kulturnih i društvenih događaja u posljednje vrijeme posvećenih životu LGBT građana, no trebamo li zbog toga biti biti zadovoljni? Trebamo li pristajati na činjenicu da ništa tako snažno ne motivira doli besplodnog plaženja jezika Željki Markić i njenim volonterima?

Ne želim odreći potrebu da se kroz javne događaje kritički govori o diskriminatornim inicijativama, repatrijahalizaciji društva, da se satirom i parodijom ogole klerikalno-fašistički pokreti. Oponenti mojoj tvrdnji mogli bi reći kako je prizorište „noćnog kluba“ dio sada već davne tradicije borbe LGBT zajednice protiv homofobije i progona homoseksualaca. Sjetit ćemo se Stonewallske pobune koja nije započela na sveučilištima i javnim knjižnicama, već u noćnom klubu. I tu će biti kraj sličnostima s ovim povijesnim pokretom.

Promatrajući kako se u medijima fabricira tenzija uoči održavanja spomenutog partyja nalazim da je nužno postaviti cijeli bunt pitanja na koja odgovore tek moramo dati, ako nam je stalo do svijesti o poziciji LGBT građana u društvu.

Je li moguće estetski i programski kreirati događaj koji će dobaciti dalje od pseudosatiričkog lifestyle eventa poput Željka M Partyja koji svoju kritičku oštricu isrcpljuje na brzogorećoj provokaciji nakon koje ostaju samo pune pepeljare i pod posut šljokicama u duginim bojama?

Jesu li organizatori Željka M Partyja na ovaj način poništili sav onaj trud i ozbiljan aktivistički rad svih onih novinara, javnih osoba, građanskih aktivista i članova LGBT zajednice koji posljednjih mjeseci analitički i kompetentno uspijevaju u javni prostor plasirati argumentirane komentare i analize događaja uoči referenduma?

Jesmo li od sramotnog 1. prosinca prošle godine u jednom trenutku stali na loptu i razmislili što su nam donijela burna društvena previranja posljednjih mjeseci, kako nas je oblikovalo i je li nas izmijenilo iskustvo pravne i svjetonazorske borbe s onima koji žele zanijekati naša građanska i ljudska prava? Jesmo li zaboravili na razmirice i razlike u pogledima na oblike organiziranog otpora i naučili reagirati u kriznim situacijama? Jesmo li na neki način i sami puhnuli u jedra referendumske inicijative što su je pokrenuli Željka Markić i volonteri udruge „U ime obitelji“? Mjesecima uoči održavanja referenduma jedva da smo unutar LGBT zajednice nalazili ljude koji su bili spremni trezveno nastupati u javnim polemikama i medijima, ljutili smo se i očajavali u svojim domovima, na društvenim mrežama…

Zašto je na raspravu o Zakonu o životnom partnerstvu organiziranom prije nekoliko mjeseci u kinu Grič došla tek šačica zainteresiranih pojedinaca, zašto veliki broj LGBT građana i dalje odbija izaći iz ‘balona od sapunice’ i uključiti se u stvarne prakse otpora novoj desnici i neoliberalnom kapitalizmu?

Umjesto odgovora na bar neka od ovih pitanja u obliku reakcije adresirane na stvarne projektante moralne i ekonomske krize u hrvatskom društvu, Queer udruga pronalazi krivca personificiranog u liku Željke Markić te karikaturalno iskaljuje svoj bijes na liku i djelu sada već nepopularne čelnice ove udruge.

Proglašavati ovakav događaj „dobrom satirom“ pokazuje fundamentalno nepoznavanje kulturno-umjetničkih praksi. Utoliko više čudi ovakav neartikuliran oblik protesta od strane organizacije koja iza sebe ima godine uspješnih izdanja festivala Perforacije.

Najglasniji među nama najčešće nisu i najmudriji. Suzavac je bačen, valja samo izvaditi maramice.


Povezano