U prethodnom tekstu o LGBT clubbingu pisali/e smo o zagrebačkoj sceni, odnosno začecima LGBT klupske scene u Hrvatskoj, a tom smo prilikom razgovarali/e s organizatoricama Queer Zagreb, Zbeletron i Partycipacija partija, koji su postali sinonim za opuštenu zabavu u Zagrebu.
Zagreb kao glavni grad nesumnjivo je u povlaštenijem položaju, pa je mogao poslužiti za primjer Rijeci i Splitu koji su, iako nešto sporije, na svojim scenama počeli raditi na programima namijenjenim LGBT populaciji i njezinim podržavateljima/cama.
Rijeka slovi kao naj gay-friendly grad u Hrvatskoj, no unatoč tome, ne može se reći da je poznata po brojnim partijima ili sadržaju koji je namijenjen LGBT zajednici. Ako njezine stanovnike/ce upitate o klubovima ili partijima na koje možete izaći i osjećati se sigurno, zapravo će vam spomenuti nekoliko mjesta i pritom napomenuti kako oni možda i nisu otvoreno gay friendly, ali njihova publika svakako jest.
Lori: Još uvijek nosimo stoljetne utege homofobije
Izuzetak su na riječkoj sceni bile LORIce, koje su u svojim prostorijama od 2001. na druženjima okupljale Istrijanke, Slovenke i Zagrepčanke te poneke muškarce, uglavnom prijatelje udruge. Međutim, ovdje je riječ o privatnim druženjima o kojima su se gošće/sti mogli/e informirati putem mejling lista, pa o LGBT clubbingu u kontekstu LORI možemo govoriti tek od 2010. godine, kada su započele s organizacijom Queer Up! partyja.
„Prvi Queer Up! partiji održavali su se u Discordiji, a okupili bi između 150 i 250 osoba. S Queer Up!-om smo napravile iskorak u otvaranju partija van uske zajednice ‘gej i lezbijske scene’ u širinu queera, a partyje smo počele oglašavati i putem javnih portala, stranica drugih udruga i sl.“ govori Danijela Almesberger, koordinatorica udruge LORI.
Nakon što je Discordia zatvorena početkom 2012. godine, uslijedila je duga potraga za friendly klubom, a tek je 2014. postignut dogovor s klubom Arca Fiumana u kojem su se narednih godinu dana organizirali partiji. Arca Fiumana je ubrzo prodan, a započela je nova potraga za prostorom, ovog puta u nešto drugačijim uvjetima.
Foto: Discordia
„Kako su se i okolnosti vremenom mijenjale u Rijeci, sad je nekoliko klubova/kafića zainteresirano za Queer Up! partije. Riječ je o mjestima koja i sama okupljaju queer ekipu, no to bi onda bili otvoreni tulumi, ne samo za LGBT zajednicu, već i ljude koji inače izlaze tamo. To nam je naravno ok, ali pored otvorenih, smatramo da je potrebno bar ponekad imati i zatvorenije partije, prvenstveno orijentirane na LGBT zajednicu, upravo zato što u Rijeci nemamo gay klubove i kafiće, pa želimo zajednici pružiti događaje koji su namijenjeni samo njoj.“ kaže Almesberger.
Nedavno je LORI u klubu Život organizirala šesnaesti rođendanski party, a kako kažu organizatorice, klub je i više nego prijateljski orijentiran prema LGBT populaciji. Ipak, na pitanje o tome koliko su zadovoljne sadržajem namijenjenom LGBT zajednici, voditeljica društvenog tima, Antonija Stojanović, odgovara: „Rijeci definitivno nedostaje gay/LGBT kafić ili klub. Mi to ponavljamo već godinama i rado bi pružile podršku i pomoć svakome tko bi se odlučio na to. To može biti mjesto i za druge sadržaje, kao npr. radionice, izložbe i sl. Po našem mišljenju, to bi bilo i vrlo profitabilno i nije nam jasno zašto se zapravo još nitko nije odlučio na takav neki korak. Mislimo da tu svakako igra ulogu i taj naš mentalitet – mi smo još uvijek dosta zatvoreni i nesigurni po pitanju našeg identiteta, bez obzira u kakvom gradu živjeli – kao da nosimo stoljetne utege homofobije. Ipak, pomalo se i to mora promijeniti i mijenja se.“
Foto: LORI (Facebook)
Ove godine LORIce nastavljaju potragu za novim prostorom u kojemu će održavati Queer Up! partyje, a paralelno rade na organizaciji radionica, druženja, književnih večeri i popularne KvirpoetRi.
SIX MARTINIS AND A BLOWJOB: NE PRISTAJEMO NA GETOIZACIJU LGBT OSOBA
Six Martinis and a Blowjob prvi su riječki LGBT partiji koji su počeli uživati interes šire hrvatske clubbing javnosti. Njihov idejni osnivač i jedan od organizatora, Antonio Kiselić, kaže kako su njegove formativne godine determinirali zagrebački prijatelji, električni i zabavni Blitz Kidz i posjete klubu Diskordija, dok je iskustvo života u Berlinu i ulazak na njegovu raznoliku queer i seksualnu scenu bio krucijalan u ostvarenju njegove želje da nešto slično organizira i u Rijeci.
“Six Martinis počeli smo organizirati u siječnju 2013., nakon godinu i pol neprekidnog nepostojanja LGBTIQ prostora izražavanja i okupljanja, riječkih klubova Palach i Discordia. Koncept partyja je primarno definiran kao prostor za susretanje LGBT osoba, ali s jednim specifičnim ciljem – da se lokalna i županijska LGBT zajednica ne getoizira, da se otvori onoj heteroseksualnoj, uvjetujući heteroseksualnu da upozna i prihvati LGBT zajednicu. Smatram da smo dio tog cilja postigli, da još na njemu moramo raditi, no upravo to što smo na nekoliko događanja uspjeli postići posjete LGBT i friendly ekipe iz različitih gradova i država iz regije dokazuje da je koncept kvalitetom i inovativnošću u širem kontekstu zaintrigirao javnost.” govori Kiselić.
Six Martinis je kontinuirano u dvomjesečnim ili tromjesečnim razmacima održavan kroz niz tematskih događanja na različitim specifičnim lokacijama; od Delte 5, Palacha, do bivših industrijskih prostora Hartere i Benčića, a prvi je u Rijeci u jednoj klupskoj večeri spojio dva klupska prostora – Crkvu i Život – otvarajući političke i stvarne prostore. Inzistirajući na nekomercijalnom programu, izgradio je novu generaciju publike te ugostio brojne izvedbene i vizualne umjetnice i umjetnike iz Hrvatske i Europe koji/e su dali svoj doprinos njegovom razvoju.
Foto: Six Martinis (Facebook)
Posljednji SM parti održan je prije godinu dana, a unatoč tome što ga većina riječke publike skeptično smješta u prošlost, Kiselić kaže kako s konceptom planiraju nastaviti i dalje.
“Infrastrukturni problemi različitih prostora u kojima smo do sada djelovali uz neispoštovane ugovorne obveze od strane Grada Rijeke prema zakupcima, tj. nositeljima ugovora i doza osobnog umora, zasićenost i iscrpljenosti primorala me je kao umjetničkog direktora da konceptu i sebi priuštim godinu dana odmora.” zaključuje Kiselić, a mi se svakako nadamo da će usprkos poteškoćama nastaviti s organizacijom događanja koji su mnogim našim sugovornicima/ama ostali u više nego lijepom sjećanju.
TIPSY: ŽELIMO VIŠE PROSTORA ZA ŽENE I LGBT ZAJEDNICU
Jedna od bivših organizatorica Six Martinisa, Andrea Laurić, u međuvremenu se posvetila novom projektu i pokrenula Tipsy, klupski format koji selekciju housa, elektronike i disca te njihovih eklektičnih podžanrovskih fuzija zaokružuje u atmosferi intimnog prostora. Kako kaže Laurić, Tipsy je nastao iz ljubavi prema elektronskoj glazbi, produkciji i izvedbi, te želji za obogaćivanjem scene u Rijeci.
„Za sada su održana četiri partija u klubu Život, u veljači slijedi i karnevalska edicija, a prethodi nam i outdoor proslava godišnjice u lipnju. Iako nije namijenjen isključivo LGBT zajednici, svakako je otvoren i uključiv za istu. LGBT zajednica je bila temelj razvoja i esencija klupske scene i dijelom nje uvijek mora ostati.“ govori Laurić.
Foto: Stephay Stefan / Tipsy
Tijekom godine, u sekvencama od dva mjeseca, Tipsy prezentira glazbenike i glazbenice iz Hrvatske i regije dok mu je dugoročna vizija ostvariti renomirana gostovanja privatnog karaktera za stotinjak posjetitelja/ica.
„Trudimo se plesni podij učiniti otvorenim i sigurnim za sve drugosti, na line up-u prezentirati DJ-ice, lobirati kod kolega sa scene da prvo osvijeste problem manjka zastupljenosti žena (odnosno dominaciju boys club-a), a onda učine i promjenu. Također, upravo smo u fazi pokretanja FEELING TIPSY podcasta i jedno od sugestivnijih pravila bit će da tracklista miksa mora imati barem tri do četiri singlice producentice. Kada krenemo širiti koncept, voljeli bi kao drugu rezidenticu programa imati ženu, a u fazi idejne razrade, potaknuto suradnjom s fantastičnim ženama u TIPSY timu (Ana Tomić, članica dizajnerskog dvojca Mkfandat, Sanja Stojković / Tifani Rubi VJi-ica kolektiva $$ŽBŽB i Stephany Stephy fotografkinja), je i inicijativa umrežavanja žena u kreativnim i kulturnim industrijama, s posebnim naglaskom na glazbu, tj. promotorice, DJ-ice i producentice. Biti žena, feministkinja i djelovati na male dominated sceni često mi odnese živaca ili me full nasmije.“ kazala je Laurić.
SPLITU TREBA PRIDE
Što se Splita tiče, priča je nešto drugačija. Ovdje dugi niz godina u zraku prevladava prešutno (ne)odobravanje i ignoriranje LGBT zajednice. Gejevi i lezbijke sa svojim sugrađanima/kama žive pod neizgovorenim konsenzusom koji im uglavnom nije dopuštao da svoje queer identitete izražavaju javno. Situacija se promijenila nakon prvog Pridea u Splitu, koji je 2011. zbog dotad neviđenog nasilja i javnog poziva na linč LGBT zajednice u javnosti prouzrokovao žestoke reakcije.
U to su vrijeme pokrenuta mini LGBT druženja koja su, za razliku od zagrebačke scene, težila za sigurnijim, privatnijim prostorima u kojima će se publika moći opušteno zabavljati. Jedna od organizatorica takvih događanja je Ivana Miš, današnja suorganizatorica Minival partija. Miš smo zamolili/e da nam ukratko opiše koliko je i na koji način prvi Pride u Splitu utjecao na razvoj klupske/party scene u Splitu.
„Mislim da se stanje nije poboljšalo isključivo nakon tog Prajda, nego nakon svakog sljedećeg. Da se stalo s Prajdom nakon tog prvog, stvari se ne bi pomakle kao što jesu. Po meni je nakon prvog bilo najgore. Ljudi u Splitu su znali da mi postojimo, al’ nismo ih ‘dirali’, kako to homofobi vole reć’, pa se ni oni nisu mišali. Ali čim smo počeli bit’ vidljivi počeli su i homofobi bit’ vidljiviji. No baš zbog toga postoji aktivizam, edukacije i radionice koje usmjeravaju ljude da progledaju i prestanu bit’ netolerantni. Sa svakim sljedećim Prajdom i svim onim danima između Prajda, kad je aktivizam također na zavidnoj razini, situacija u Splitu je počela bit bolja.”
Miš je još 2009. radila u kafiću u kojem je ‘potiho’ počela lobirati za zajednicu. Organizirala je mini druženja prilikom kojih bi okupila svoje LGBT prijatelje/ice i poznanice. Broj uzvanika/ca postajao je sve veći i tako su druženja prerasla u konkretniju inicijativu. Desetak djevojaka, uključujući Miš, osnovalo je udrugu Flomaster preko koje su 2014. godine krenule u organizaciju Minival partija.
Složile su pozivnice, vizuale, PR i muziku, unajmile privatni prostor i počele privlačiti publiku. Nakon trećeg partija djevojke iznajmljuju klub Mural u kojem se počeo okupljati veći broj ljudi. I to, kako kaže Miš, “ne samo gay ljudi, jer se nismo bazirale na tome… nego na muzici. Počela se skupljat’ alternativna scena. Bila je to opuštena atmosfera na kojoj nitko nije nikoga sudio jer je gej il jer je strejt. Samo smo se volili.”
Foto: Minival (Facebook)
U periodu između privatnih i javnih događanja koja su u Splitu pala u ruke entuzijastičnih žena, 2012. organiziran je prvi PlesnjaQ! Isprva je Queer Sport Split u svom gradu djelovao kroz organiziranje sportskih događanja namijenjenih LGBT publici, a kako je s vremenom rasla potreba za klupskim programom, 2012. godine krenuli/e su s organiziranjem prvih PlesnjaQ-a u klubu Ghetto.
Ghetto je u Splitu poznat kao boemsko utočište LGBT i/ili friendly ekipe, no zbog učestalih policijskih posjeta scena je uskoro imala potrebu za diskretnijim prostorom, a klub Kocka pokazao se kao izvrsno rješenje. PlesnjaQ je počeo ugošćivati live bendove poput Lollobridgide, Žen, Seven Mouldy Figs, itd., a povezao se i s raznim LGBT inicijativama iz Hrvatske kako bi svojim posjetiteljima/cama pružio iskustvo clubbinga kakvo do tada nije bilo uobičajeno za Split. U međuvremenu se PlesnjaQ utišao, no otkrili/e smo kako se pokreću nove mlade nade koje bi kroz neko vrijeme trebale nastaviti s organizacijom PlesnjaQ paryja.
Paralelno je još jedna grupa žena, inspirirana Minivalom, odlučila pokrenuti inicijativu pod nazivom Bitcherin. Riječ je o ženama/djevojkama koje su usmjerenije na konceptualan, nego na glazbeni program, a smatraju kako je “Split dovoljno velik da ima dva gej partija”.
Foto: Bitcherin (Facebook)
Jedna od organizatorica partyja, Nikolina Banić, kazala je kako je Bitcherin namijenjen LGBT populaciji u gradu i svim ljudima dobre volje.
“To je party, poanta je da se veselimo. Osim toga svaka skupina ili manjina, osim što s jedne strane želi biti integrirana u društvo u kojem živi, s druge strane želi imati mjesto na kojem će se družiti sa sebi sličnima, da ima osjećaj pripadnosti. U Splitu postoji puno LGBT osoba koje se kreću u svojim izoliranim klikama (primjer nogometašice koje se uglavnom druže međusobno i rijetko pohađaju tulume, zatim starije žene koje se druže s ljudima svoje generacije i žive neki LGBT život kakav se živio prije trideset godina i ljudi koji su se tek otkrili pa su velikim dijelom u ormaru ili ne poznaju nikoga tko je gej, itd.). Tile smo nekako pomoću tih partija pružiti ljudima priliku da dođu, da se upoznaju međusobno i povežu. Da se te izolirane skupine na neki način umreže. Da se ljudi imaju gdje upoznavati i povezivati, a da nije on-line.”
Bitcherin je pokrenut, kako organizatorice kažu, iz čiste dosade, a do sada je održano osam tuluma. Organizatorice nas sa svakim novim partijem trude što više zabaviti, a trenutno im je u planu Kučkerin party na kojemu će prikupljati donacije za Splitske šape.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
