Prvo saborsko čitanje Prijedloga Zakona o životnom partnerstvu, održano jučer, nije u potpunosti slijedilo praksu nekadašnjih čitanja zakona koji su se direktno ticali prava LGBTIQ populacije. Iako nismo bili pošteđeni primjedbi u rangu “heteroseksualnog svemira”, okupljena je većina raspravu provela u relativno pristojnom tonu.
S druge pak strane, još je jednom dokazano da su ova škakljiva društvena pitanja, i to ne zbog toga što im je do manjine stalo, u stanju u Sabor dovući zavidan broj zastupnika. Ni ovaj put nije propuštena prilika da se na leđima LGBTIQ zajednice lome ideološke razlike i stavovi između vladajućih i opozicije.
Ostavimo li osovine HDZ-a i SDP-a po strani, čitanje je iznijelo nekoliko vrijednih komentara; ali i neočekivanih saveznika.
Mirela Holy tako je pohvalila rad Vlade u korist demokratizacije društva i spomenula Obiteljski zakon koji ne izjednačava istospolne i heteroseksualne bračne i izvanbračne zajednice kad je u pitanju pravo na posvajanje djece te izrazila nadu da će se do drugog čitanja Obiteljski zakon promijeniti kako bi se ostvarila jednakopravnost svih obiteljskih zajednica.
Još progresivniji od nje bili su HNS-ovi Sonja König i Igor Kolman, koji su predložili da se opseg prava Zakona o životnom partnerstvu proširi i na heteroseksualne parove kako bi i oni imali mogućnost sklopiti partnerstvo, a ne brak, ukoliko za to iskažu želju. Podrška istospolnim parovima stigla je i od nezavisnih zastupnika Don Ivana Grubišića i Jadranke Kosor.
Kamen spoticanja i dalje je pitanje djece. Kao što je najavljeno, Zakon dijeli dvije vrste skrbi. Roditeljska skrb sukladna je Obiteljskom zakonu, a prema njoj životni partner, koji nije roditelj djeteta, biva stavljen u položaj usporediv s onim kakvog u bračnim zajednicama imaju očuh ili maćeha prema djeci svog bračnog druga. Takva osoba nije zakonski gledano roditelj djeteta, ali do njegove punoljetnosti ima obvezu brinuti o njegovim interesima. Pri tome, drugi biološki roditelj za ovaj model treba dati svoju suglasnost. Model partnerske skrbi otvara se kao mogućnost samo pod uvjetom da drugi biološki roditelj nije živ ili mu je oduzeta roditeljska skrb, te se može klasificirati kao trajniji i sigurniji oblik brige o djeci. Ni to neke zastupnike nije spriječilo da se dotaknu pedofilije, surogat majčinstva i drugih ideoloških pitanja
Oporba se ni ovaj put nije mogla suzdržati od neukusnih komentara. Dujomir Marasović prozvao je SDP-ove zastupnike zbog “komunističkog nasljeđa”, Darko Milinović progresivno je razmišljao o tome kako bi dva oca djetetu objasnila “tko je mama, a tko tata” a Ivan Simonović izrazio je strah da će kroz nekoliko godina hrvatsko stanovništvo izumrijeti jer neće tko imati rađati djecu.
Prije konačnog izglasavanja Zakon o životnom partnerstvu čeka još jedno čitanje. Iako je saborska većina za to praktički osigurana, kritika se može uputiti prizoru u saborskoj galeriji gdje su bili okupljeni aktivisti. Dok se s jedne strane možemo zgražati uvredljivim komentarima i neupućenosti zastupnika, uoči samog izglasavanja najveća kritika treba biti odaslana hrvatskom LGBTIQ NGO sektoru i zajednici, posebno istospolnim parovima.
Umjesto da saborska galerija bude ispunjena gejevima i lezbijkama, istospolnim parovima koji žele registrirano partnerstvo, koji su se uoči izglasavanja spremni boriti za svoja prava i pokazati da su dio hrvatskog društva kojemu Zakon treba – ispostavilo se da su takve jedino predstavnica lezbijske udruge Kontra Sanja Juras i Neva Tölle iz Ženske mreže koje su iz Sabora izbačene zbog izvješenog transparenta na kojem je pisalo ‘Jednaka prava za sve obitelji’ .
Pitanje je gdje su ostali, a potom i zaslužuju li u konačnici ovaj Zakon?
