ILGA-Europe u zagrebačkom hotelu Sheraton će od 24. do 26. listopada održati svoju sedamnaestu konferenciju, i to pod sloganom Family matters! Reaching out to hearts and minds. Riječ je o godišnjem okupljanju predstavnika udruga članica na kojoj se raspravlja o zajedničkim ciljevima, problemima i izazovima te dijele iskustva i prakse aktivista koji diljem Europe lobiraju za LGBT prava na nacionalnoj i internacionalnoj razini.
Iako je ovo bez sumnje jedan od najznačajnijih LGBT događaja ove godine u Hrvatskoj, o čemu svjedoči činjenica da će prisustvovati gotovo 300 delegata organizacija iz 40-ak zemalja, medijska je vidljivost od trenutka kada je obznanjeno da će konferenciju organizirati Iskorak i Kontra u Zagrebu – posve izostala. Na jučerašnjoj presici, izuzev predstavnika LGBT i srodnih specijaliziranih neprofitnih portala, hrvatskih mainstream medija gotovo da nije bilo.
Malo se toga o konferenciji moglo doznati i na službenim stranicama Iskoraka i Kontre posljednjih mjeseci, pa ni tko je dobitnik ili dobitnica famoznog natječaja za vizualni identitet konferencije, koji je zapravo bio jedini “izlazak iz ormara” prema medijima udruga organizatorica. A vrijedi spomenuti da se u organizaciji našla i novoosnovana splitska udruga Rišpet, koja u trenutku kandidature za domaćinstvo prije dvije godine formalno nije ni postojala!
Međutim, ne može se poreći da je konferencija organizacijski pogodila izvanredan tajming. Ovih se dana u Saboru očekuju prva čitanja Zakona o životnom partnerstvu, pa se tema konferencije čini strateški odabranom. Da je biti domaćin krovne europske organizacije koja lobira za LGBTIQ prava velik uspjeh, potvrdio je na presici Edo Bulić iz Iskoraka, ističući kako je ovo prvi put da se jedna konferencija takvog kalibra održava u Hrvatskoj, što reflektira politiku ILGA-Europe u podržavanju inicijativa iz Hrvatske i regije te poticaja na međusobno povezivanje i suradnje.
Međutim, tu kreću ozbiljniji organizacijski problemi i kritike. Iako je Sanja Juras istaknula kako na konferenciji sudjeluje niz regionalnih udruga poput Sarajevskog otvorenog centra, Legebitre iz Slovenije, Labrisa iz Srbije, Makedonskog helsinškog odbora, i drugih – sudjelovanje hrvatskih udruga svedeno je na minimum (naveden je samo Trans Aid Croatia čiji član tek volontira na konferenciji).
Značajno je uočljivo da osim organizatora na konferenciji ne sudjeluju članovi udruga LORI iz Rijeke ili Zagreb Pride Udruženja koji su punopravni članovi ILGA-Europe. Gabi Calleja, trenutno predsjedavajuća u odboru ILGA-Europe, potvrdila nam je kako je svjesna da postoje koalicije LGBT udruga u Hrvatskoj koje možda nisu toliko prominentne, ali svakako jesu dobrodošle na konferenciju, međutim, o intervencijama da se svima omogući sudjelovanje nije informirana.
Iako su troškovi sudjelovanja na konferenciji uočljivo manji nego što je to bilo prošle godine u Dublinu, održavanje konferencije u hotelu Sheraton problematičan je izbor za sebe. Osim što se radi o jednom od najskupljih hotela, participacija za sudjelovanje lokalnog aktivista (koji ne zahtjeva smještaj) iznosi 190 eura s porezom, što je iznos koji malo koji, pa i zaposleni aktivist i/ili udruga mogu svojim članovima priuštiti.
Ne poduzeti inicijativu stoga da makar lokalni, ako ne već i neki regionalni sudionici, participacije ne plaćaju, ide na sramotu organizatora.
Kako je rekao Juris Lavrikovs iz ILGA-Europe „troškovi puta, obroka, smještaja i participacija su veliki pa je sukladno tome određena i cijena participacije”. Međutim, na pitanje ne bi li bilo logičnije konferenciju organizirati u nekom jeftinijem hotelu pa tako smanjiti troškove sudjelovanja te povećati stipendije, Calleja je potvrdila „da bi to imalo smisla” ali da je odluka bila na organizacijskom timu: „Velika konferencija ima velike potrebe koje malo hotela može ispuniti. Program je bogat te smo zahtijevali prostor s više dvorana, a na kraju se od nekoliko ponuđenih opcija odlučilo za ovu”, izjavila je.
Osim toga, ILGA-Europe ne posjeduje nikakvu strategiju odabira lokacije idućeg susreta delegata što dokazuje primjeru iduće konferencije u Rigi. Na pitanje je li odabrana zbog problematične situacije za ljudska prava LGBT osoba u toj regiji, Calleja je rekla da je jedini kriterij da predložena lokacija bude na europskom tlu jer ih financira Europska Unija. Stoga je inicijativa Iskoraka i Kontre da temu konferencije prilagodi trenutnoj situaciji u državi pohvalna, kada već ILGA-Europe to ne smatra kriterijem za sebe. S druge strane, ako EU i njene institucije sudjeluju u financiranju ILGA-Europe, pitanje je zbog čega su troškovi participacije toliko veliki. K tome, na pitanje prisutnih novinara o tome koji je ključ društvenih promjena odbor je prokomentirao kako se situacije razlikuju od države do države te da jednostavnog rješenja nema – što je potpuno neočekivano od skupine aktivista koji se značajan dio godine bave problematikom i lobiranjem u korist LGBT prava.
U svjetlu najavljenog referenduma za 1. prosinac, čiji je cilj ustavno ograničiti pravo braka na muškarca i ženu, jedini je zaključak kako Hrvatskoj treba snažan i strateški ustrojen savez svih LGBTIQ udruga kojim se može suprotstaviti zajedničkim snagama i programima. U suprotnom nam nikakva ILGA, njeni ogranci i srodne institucije, neće moći pomoći.
Štoviše, predstavnici ILGA-Europe na presici su samo dokazali kako su ključ aktivizma i društvenih promjena upravo mlade, energične i poletne LGBT osobe koje imaju kontakt sa stvarnošću, umjesto da LGBT situaciju u Europi analiziraju pogledima i prebojavanjima rainbow karti iza zidova svojih bruxelleskih ureda, finih odijela i, usuđujem se reći, političkih floskula. Europa možda jest san, ali borba je tu i danas.
Snimila: Dada Žitko
