U organizaciji udruge TransParent Hrvatska, u Zagrebu je jučer, u okviru projekta ‘Parents Love Movement’, održana tribina Rodni identitet – temeljno ljudsko pravo, na kojoj se raspravljalo o relevantnoj legislativi u Hrvatskoj, otporu društva i osnovnim preprekama s kojima se transrodne osobe susreću pri ostvarivanju svojih prava, ali i pozitivnim trendovima na svjetskoj razini.
Moderatorica i uvodničarka tribine bila je predsjednica udruge TransParent Sanja Stanojević, a gostovali su Peđa Grbin, saborski zastupnik iz redova SDP-a, Nebojša Paunović iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Claire House iz britanske organizacije za LGBTI prava Stonewall, te pravnici Bojana Ivanišević i Constantin Cojocariou.
Cojocariou se osvrnuo na primjere dobre prakse iz svijeta te trendove odbacivanja sterilizacije i operativnog zahvata kao nužnog preduvjeta pravnoj promjeni spola, te ustvrdio da se ide ka pojednostavljivanju cjelokupnog postupka koji treba biti utemeljen na samoodređenju. Legislativa u Argentini po tom je pitanju presudna, jer se radi o zemlji koja je prva usvojila zakon utemeljen na samoodređenju. Slijedila ju je Malta, koja je 2015. godine, a potom i Danska, Irska i Norveška.
U Hrvatskoj, ispostavilo se, trenutno najveću prepreku ostvarivanju prava na pravno priznanje promjene spola predstavlja institucija Nacionalnog zdravstvenog vijeća, o kojoj je prva govorila Stanojević, no koja se kao kamen spoticanja pojavljuje i u izlaganjima ostalih sudionika tribine.
„Nacionalno zdravstveno vijeće (NZV) na osnovu medicinske i druge dokumentacije donosi Mišljenje o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu. Bez tog Mišljenja transrodne osobe ne mogu krenuti niti jedan korak dalje, no s nama su danas osobe koje su svoje zahtjeve za život u drugom rodnom identitetu predale prije četiri, šest, deset i više mjeseci, i još uvijek nisu uspjeli ishoditi to famozno Mišljenje, niti razlog s kojim bi se uopće mogao opravdati takav postupak.“, istaknula je Stanojević.
Ovo Vijeće, kazala je Ivanišević uspostavljeno je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti 2008. godine, kao ad hoc tijelo koje broje devet članova, a imenuje ih Sabor. Njegova idejna uloga bila je da prati sva područja zdravstvene zaštite te daje stručna mišljenja iz područja planiranja, programiranja, razvoja i drugih bitnih pitanja iz zdravstva od važnosti za Republiku Hrvatsku, no, izmjenom Zakona o zdravstvenoj zaštiti 2013. godine, NZV dobiva još jednu funkciju – davanje Mišljenja vezano uz promjenu spola.
Godine stvaranja pravnog okvira koji ne uspijeva zaživjeti u praksi
U Hrvatskoj još 1993. godine, Zakon o državnim maticama predviđa promjenu spola, no niti on niti Naputak za provedbu Zakona o državnim maticama iz 2008. nisu specificirali na temelju čega se promjena može izvršiti. U osvit intenziviranja pregovora s Europskom unijom u Hrvatskoj dolazi do potrebe da se zakonodavstvo uskladi s direktivama i standardima EU, pa se, tumači Ivanišević, počinje razgovarati o zabrani prisilne operacije, sterilizacije, humanom tretiranju pacijenata i diskriminaciji. Hrvatska stoga 2011. donosi Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola, u kojem se navodi kako je Mišljenje NVZ dokument na temelju kojeg se omogućava promjena spola u matičnim knjigama rođenih.
Iako je imao puno nedostataka, Ivanišević ističe i jednu „revolucionarnu novost“ koju je donio. Omogućio je naime da osoba odabere na koji način smatra da je došlo do promjene spola.
„Osoba je mogla zaokružiti – medicinskim liječenjem, to su skupine onih transrodnih osoba koje su već bile u nekim postupcima hormonalne terapije, druga je bila mogućnost kirurškim zahvatom, znači oni koji su stvarno i napravili operaciju, i treća mogućnost je bila na drugi način, i ovo je ustvari bio uvod, kroz mala vrata se odškrinuo prolaz da se omogući promjenu spola na temelju dokaza da se živi u drugom rodnom identitetu i rodnoj ulozi, dakle bez operacija, bez hormonalnih terapija i svega ostalog.“
Foto: Claire House, Constantin Cojocariou i Bojana Ivanišević
Ovaj pravilnik nije zaživio, ali nakon izuzetnih napora udruga koje su ukazivale na apsurdnost postojanja zakonske mogućnosti za promjenom spola i bez operativnog zahvata koja se ne provodi, te tumačenja psihologa i psihijatara koji su ukazivali na važnost pravnog priznanja promjene spola i činjenicu da operacija nije nešto na što osobe država može tjerati, 29. lipnja 2013. na snagu stupa Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama. On „priznaje pravo transrodnim osobama da osim promjene spola operativnim zahvatom ili kroz neku hormonalnu terapiju, promjenu spola ostvaruju tako da dokažu da žive u drugom rodnom identitetu“, naglašava Ivanišević.
Sljedeći korak trebalo biti donošenje Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije, a trebao je biti donesen do 23.12.2013., šest mjeseci nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama, no na njega se u konačnici, zbog određenih otpora u Ministarstvu zdravlja, čekalo godinu i pol dana, složni su Ivanišević i Grbin.
Grbin navodi kako je inertnost Ministarstva, njih iz zakonodavnog tijela natjerala da u suradnji s uredom Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, vodeći se pozitivnim primjerima poput argentinskog zakona, pripreme Pravilnik kao akt za provedbu Zakona, koji su potom dostavili Ministarstvu zdravlja i koji je nakon javne rasprave usvojen.
U tom smislu, Nebojša Paunović, iz ureda PRS kazao je kako možemo reći da je napravljeno i sve i ništa. Jer pravni okvir je doista stvoren, no iz pozicije osobe koja ne može ostvariti svoja prava nije ostvareno gotovo ništa. „Mi smo sa zauzeli stav da je neosporno da se radi o diskriminaciji, kao što je i neosporno da se radi o temeljnim ljudskim pravima, pravu na samoodređenje“, kazao je Paunović. Svi oni osnovnu prepreku vide u već spomenutom NZV-u.
Nacionalno zdravstveno vijeće – točka prijepora
Budući da Zakon propisuje da Mišljenje mora izdati NZV niti Pravilnik usvojen 2014. nije ga uspio zaobići. NZV izdaje dakle dokument na temelju kojeg nadlažni ured može izdati Rješenje o promjeni spola. NZV-u je potrebno dostaviti: 1) mišljenje liječnika, stručnih osoba s liste stručnjaka (psihijatri, klinički psiholozi, endokrinolozi (posljednje ne bi trebalo biti potrebno ako osoba dokazuje da živi u drugom rodnom identitetu, no u praksi se traži) i 2) izvješće Centra za socijalnu skrb o osobnim i obiteljskim prilikama, kako bi onda izdalo (Nad)mišljenje na već postojeća Mišljenja spomenutih stručnjaka, što, smatra Ivanišević, potvrđuje suvišnost Vijeća.
Budući da nije jasno kome je to tijelo odgovorno i kome ga se može prijaviti, ona kao problem ističe i njihovo samovoljno, arbitrarno i diskreciono postupanje, pri čemu negativno Mišljenje nikome ne trebaju obrazložiti.
Stanojević navodi također da njezina udruga nije upoznata sa slučajem da je itko u zakonski predviđenom roku od NZV-a primio obavijest da je potrebno eventualno nadopuniti dokumentaciju i ishodio Mišljenje koje uvjetuje pravno priznanje promjene spola.
Ovdje je nužno istaknuti da je rok za sastanak NZV-a, po podnošenju potrebne dokumentacije, osam dana, a rok za izdavanje Mišljenja 30 dana, istaknula je Ivanišević. Također, prema odluci Ustavnog suda iz 2014. godine, rodni identitet spada u područje osobnog života, odnosno u statusna pitanja, što znači da se osobama ne jamči samo pravo na zaštitu ako im netko prava ugrožava, već se povreda prava ogleda i u neaktivnosti države, a kod statusnih pitanja od države se očekuje posebna brzina u reagiranju.
Stanojević je istaknula da je ovakav pristup prema transrodnim osobama iznimno diskriminatoran te da se niti jednim korakom ne poštuje njihovo pravo na samoodređenje, pa čak niti njihova prva koja su propisana zakonima, naglašavajući da nadležnost NZV-a za izdavanje Mišljenja o pravu na promjenu spola treba biti ukinuta.
S ovim se slažu Bojana Ivanišević, koja kaže kako smatra da se „NZV mora izbaciti iz ove procedure izdavanja prava na promjenu spola, jer ono niti je bilo zamišljeno kao tijelo koje bi bilo efikasno da daje tu vrstu suglasnosti, a što se vidi iz načina na koje je dobilo tu ulogu“, te Peđa Grbin ističući da su u „tom kontekstu i predlagali amandman kada se usvajao Zakon o Izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama, međutim taj amandman nije bio usvojen“.
Nebojša Paunović je kazao da PRS od druge polovine 2016. godine prima velik broj pritužbi zbog neriješenih slučajeva osoba koje su predale zahtjev NZV-u, te da su zato pokrenuli antidiskriminacijske postupke. Nedavno su s tim upoznali i ministra zdravlja i predstavnicu Vijeća.
Diskriminacija na svim razinama i nužnost edukacije
Čitav Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije, uz sve zakone, kreiran kako bi potaknuo „službenike ureda i državne uprave, i onih koji rade u NZV da zauzmu jedan benevolentan pristup prema transrodnim osobama i da im život ne otežavaju“, navodi Grbin. Unatoč tome diskriminacija je na svim razinama i dalje prisutna pojasnila je Stanojević.
Koliko joj je poznato svoj je spol u državnim maticama uspjelo promijeniti dvadesetak osoba, no diskriminacija niti ovdje ne staje. Naime, iako prema već spomenutoj odluci Ustavnog suda osobe imaju pravo na pravno priznanje promjene spola i ako se nisu odlučile na operacioni zahvat promjene spola, službenici u uredima državne uprave, u koje se odlazi po primitku pozitivnog Mišljenja NZV, „ili nisu adekvatno informirani ili nerado slijede slovo zakona jer se, kad transrodne osobe dođu u ured podnijeti zahtjev za promjenu imena ili spola, događa da im kažu da im neće promijeniti ime dok ne promijene spol ili to naprave tek kad im dođe nadređeni jer vjerojatno nisu sigurne što treba raditi“.
Stanojević se nada da je riječ o neznanju i nepoznavanju relativno nove procedure, a ne o svjesnoj diskriminaciji, a Grbin sve transrodne osobe upozorava da prema Zakonu o osobnom imenu, promjena imena nije vezana uz upis promjene spola i da svi koji takvu promjenu odbiju napraviti grubo krše zakon.
Iz neznanja ili drugih razloga promjenu u svjedodžbama odbijaju napraviti i škole i fakulteti, a na probleme se nailazi i u bankama, u Poreznoj upravi. Problematično je i općenito nepoštivanje privatnosti osobe od strane državnih službenika čime transrodne osobe izlažu dodatnoj traumi. Kako bi se ovo spriječilo potrebno je poraditi na osvještavanju javnih službenika te usustaviti proceduru kako bi i oni i transrodne osobe znali kako postupiti.
„Svjesni smo da je veliki broj slučajeva diskriminacije posljedica nedostatka edukacije, a također i tvrdih svjetonazora koji su suprotni poštivanju ljudskih prava i sloboda. Ali ako imate slovo zakona, i ako vam zakon kaže da je to temeljno ljudsko pravo, pa vi nemate pravo kao službenik bilo kojeg ureda čovjeku zanijekati temeljno ljudsko pravo. Ne možete si dozvoliti da zakon izvijate na štetu ljudi i ljudskih života.“, upozorila je Stanojević.
Na ovom je tragu svojom izjavom bio i Peđa Grbin ističući da “na čitavoj vertikali upravnog sustav RH imamo problem s provođenjem radnji”, no upozoravajući također da državni službenik mora provoditi zakon. “Svjetonazor ostavite kod kuće, a na poslu provodite zakon“, poručio je.
Foto: Sanja Stanojević, Constantin Cojocariou i Claire House
Ovakvi stavovi u društvu, smatra se, posljedica su nedostatka sustavne edukacije i senzibilizacije građana/ki RH o LGBTI tematici te nedostatka političke volje da se edukacije provode već od škole, ali i da se educiraju i nastavnici, državni službenici, poslodavci i dr.
„PRS ističe da se na razini države mora organizirati cjelovit sustav izobrazbe, od vrtića, preko osnovnih škola, srednjih škola, fakulteta, odnosno visokih učilišta gdje bi zapravo to postao dio programa“, kazao je Paunović. „Nadali smo se da će to biti riješeno kroz kurikulum, a sad ćemo vidjeti što će biti s tim. I dalje smatramo da to treba postati dio obrazovnog sustava, jer mi možemo sad gasiti nekakvo grmlje, za pojedinačne slučajeve, no nama gori cijela zgrada i to treba ići sustavno rješavati“, upozorava.
Upravo kroz edukacije, na poboljšanju statusa transrodnih osoba u društvu, radi britanski Stonewall. Claire House je istaknula da su u Velikoj Britaniji prava LGB osoba na visokom stupnju, no po pitanju trans prava potreban još popriličan napredak na polju legislative i obrazovanja.
Njihov je cilj omogućiti svakoj osobi da živi svoj autentični identitet („authentic self“). Posvećeni su stoga radu s poslodavcima i nastavnicima koje osnažuju za suočavanje s diskriminacijom i bullyingom. Također, o rodnim ulogama stoga diskutiraju već od osnovne škole, dok se teme ljudskih prava i rodnih identiteta ostavljaju za srednju školu. Sam pak program financira Ministarstvo obrazovanja koje je osvijestilo važnost uključivanja ove tematike u obrazovni sustav.
U okviru govora o nužnosti edukacije na svim razinama i promjene tretmana LGBTI osoba u društvu, ističemo i izjavu Peđe Grbina, koji smatra da ne pružaju svi članovi vladajuće strukture otpor ovim promjenama. Ipak, upozorava: „… jedan blag pristup govoru mržnje, nasilje koje se u zadnje vrijeme sve češće pojavljuje u RH, ne samo protiv LGBTI zajednice, već protiv svih onih koji su percipirani drukčijima ili izgledaju drugačije od onoga što je nekakva opća prihvaćena norma, pokazuju da je vrijeme da se u Hrvatskoj o tome počne otvoreno govoriti i da se neke vrijednosti počnu štititi“.
Osvrnuo se i na približavanje Hrvatske stavovima Mađarske i Poljske, optimistično ističući da je „potpredsjednik vlade jučer blago reterirao u odnosu na ono što je radio preko vikenda“, zbog čega se usuđuje reći da „postoji šansa da ovdje nećemo napraviti tako velik korak nazad“.
***
Preporuke udruge TransParent:
- NZV se mora isključiti u postupku izdavanja mišljenja za pravno priznanje roda.
- Pravno priznanje roda treba se bazirati na samoodređenju.
- Nužna je educirati djelatnike relevantnih ministarstava, državnih i administrativnih tijela uključenih u pravno priznanje rodnog identiteta.
- Potrebna je stalna i obvezna edukacija o LGBTI temama u svim obrazovnim i drugim ustanovama koje rade za djecu i s djecom, mladim i odraslim osobama.
- Potrebna je stalna i obvezna edukacija o LGBTI temama za medicinske stručnjake i drugo osoblje u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama, osobito ordinacijama opće medicine i stručnim ordinacijama i ustanovama za njegu.
- Treba uvesti obvezne edukacije svog stručnog osoblja – nastavnika, profesora.
- Ponašanje i postupanje svih tijela i institucija treba biti u skladu s Konvencijom o ljudskim pravima, Konvencijom o pravima djeteta, postojećim zakonima i regulativama u RH, Ustavom RH, preporukama i stavovima Vijeća Europe i UN-a.
- Poslodavci u radnim okruženjima i sindikati, trebaju uključivati programe i politike za poštivanje prava i dostojanstva LGBTI osoba.
- Surađivati s udrugama civilnog društva s ciljem unaprjeđenja zakona i politika radi ostvarenja zdravog i inkluzivnog društva.
- Uspostaviti nultu stopu tolerancije prema nasilju.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
