Crna Gora je, prema podacima Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda, među četiri države svijeta u kojima je došlo do najvećeg disbalansa između djece muškog i ženskog spola i to zbog selektivnih abortusa kojima se uklanjaju ženski fetusi.
Vremenom se problem geografski širi, tako je u 80-ima problem detektiran u Kini, Indiji i Južnoj Koreji, da bi se u 90-ima pridružili Azerbejdžan, Armenija i Gruzija, a zadnjih godina trend je uočen u Crnoj Gori, Albaniji i Vijetnamu.
Iako je ta pojava u Crnoj Gori objelodanjena 2013., nakon upozorenja koja su vlastima Crne Gore stigla iz Vijeća Europe, ona definitivno traje godinama jer, kako je priopćeno iz Ministarstva zdravlja, Crnoj Gori ‘nedostaje oko 3.000 žena u reproduktivnoj dobi’.
Zloupotreba medicine i mogućnosti ranog otkrivanja spola djeteta radi se metodom kordocenteze / horiocenteze u osmoj ili devetoj sedmici trudnoće, kojom bi se zapravo trebalo utvrditi da li je plod zdrav. Prema službenim podacima, najčešće se radi u Srbiji nakon čega se žene vraćaju u Crnu Goru i rade pobačaje ukoliko se utvrdi da nose žensko dijete.
Direktorica Centra za genetiku Kliničkog centra Crne Gore Olivera Miljanović nedavno je kazala da je ta pojava prisutna u Crnoj Gori već 15 godina i da projekcije govore da će za 20 godina biti 8.000 manje žena nego muškaraca. U Crnoj Gori, prema posljednjem popisu, živi 620.000 stanovnika.
Miljanović je dodala da se u Crnoj Gori na 100 djevojčica rađa i do 113 dječaka, a da je uvjek kada je ta brojka veća od 106 riječ o selektivnim abortusima.
Kovačević: Beskrajno licimjerje i neznanje
“Oslobađanje od ženskih fetusa govori da je crnogorsko društvo nedemokratsko i neslobodno sa visokim stepenom diskriminacije žena”, smatra borkinja za prava žena, aktivistkinja Centra za žensko i mirovno obrazovanje Anima iz Kotora i psihologinja Ljupka Kovačević.
“Beskrajno licemjerje postoji u razgovorima oko ovih tema. Tome je jedino ravno neznanje i teška pozicija u kojoj se danas nalaze žene u Crnoj Gori u žrvnju primitivnog neoliberalizma i klerikalizma gdje su izuzetno rijetki glasovi koji problematizuju ovakav odnos prema ženama”, kazala je Kovačević.
Ona dodaje i da se ova pojava upravo javlja u takvim društvima i da to i međunarodne organizacije znaju.
“Iako svi znaju koliko se nasilje vrši nad ženama u Crnoj Gori prije svega kroz neupitni patrijarhat, a onda i kroz sistemsko i sistematično nasilje političkih aktera, zaobilazi se prozivanje odgovornih, a to je izvršna i zakonodavna vlast. Izgleda da se i na nacionalnom i na međunarodnom nivou manje brinu za stanje polovine populacije (žene) jer to zahtijeva i sredstva i promjenu ciljeva pa je jednostavnije povremeno praviti ekscese sličnog tipa kako bi se dodatno dehumanizovale žene i opravdalo naslje nad njima”, kazala je Kovačević.
Ona smatra da se toj pojavi dao veliki značaj i publicitet, a da se sama pojava nije dovoljno analizirala.
“Iz nekih razloga, a prije svega zbog nespremnosti zakonodavnih, izvršnih tijela i institucija da se ozbiljno pozabave ženskim pravima i politikama rodne ravnopravnosti kao i zbog nespremnosti medija da sprovode svoju funkciju stvaranja pozitivnog stava prema ovim politikama, povremeno se crnogorskoj javnosti serviraju ekstremne situacije koje u suštini ukazuju na sveprožimajući patrijarhat (u političkim elitama i medijima), a u javnosti se to svodi na stigmatizaciju žena”, dodala je Kovačević.
Jasno je, smatra Kovačević, da se u svakom patrijarhalnom društvu velika važnost pridaje rođenju muškog djeteta i žene tim činom dobijaju bolju poziciju u porodici i društvu.
“Pitanje je u kakvim uslovima žive žene u 21. vijeku u Crnoj Gori, u Evropi, ako moraju da se koriste drastičnim metodama – abortus je napad i na tijelo žene ne samo na tijelo djeteta – da zaštite svoju egzistenciju i dostojanstvo”, rekla je Kovačević.
Dakle, kako je kazala, patrijarhat i podređena uloga žena su problem, a ne izbor spola. Uobičajeno je u našem društveno političkom kontekstu da se odgovornost prebaci onima koji su manje odgovorni, a u ovom slučaju su to žene i doktori, kako se ne bi pričalo o nefunkcionalnosti institucija i sistema.
“Zaključak je bio da su žene te koje traže abortuse ženskih fetusa pa ih treba bolje kontrolisati, a treba bolje kontrolisati i ljekare koji rade te intervencije, odnosno treba ih kažnjavati. Međutim, ako se postavi pitanje zašto se to dešava u Crnoj Gori dobije se sasvim drugačiji odgovor od onog koji nam serviraju, a to je da obrazovne, zdravstvene, socijalne institucije ne rade dobro svoj posao, da nedostaje znanja o rodnim odnosima, ženskim pravima, seksualnosti, ne promišlja se tema kako napredak tehnologije utiče na naše odnos prema roditeljstvu i porodici”, kazala je Kovačević.
Izgleda da, kako je rekla, svi misle da je to sporedna tema i da je mnogo važnije prikazati crnogorsko društvo primitivnim i patrijarhalnim iz nekih razloga nego raditi na osvješćivanju, povećanju znanja i nenasilja.
Radović: Uzroci su patrijarhat i siromaštvo
Sociologinja Biljana Radović objašnjava da je broj povećanih selektivnih abortusa na teritoriji Crne Gore, a i u okruženju, uvjetovan jakim patrijarhalnim vrijednostima i još krutim običajima na nivou pojedinačne ali i kolektivne svijesti.
“U patrijarhalnoj društvenoj klimi prednost se daje dječacima u odnosu na djevojčice zbog očuvanja ukupnog porodičnog nasljedstva, na prvom mjestu prezimena. Bez obzira što se naše društvo već decenijama trudi da usvoji nove vrijednosti, polna disktinkcija je veoma izražena. Tradicija koja nalaže da je žena ‘tuđa večera’ i da treba da se ‘udomi’, kao i običajno pravo da je žena ‘nož među braću’ ukoliko se prihvati dijela porodičnog nasljedstva jeste pokazatelj stava koji je na nivou kako individualne tako i kolektivne društvene svijesti izraženo prema ženama u crnogorskom društvu”, kazala je ona.
Osim patrijarhata Radović je ukazala na još jedan uzrok.
“Kao društvo u transformaciji koja traje skoro tri decenije i još uvijek nema izgleda da će krenuti naprijed, mi imamo konstantno opadanje kupovne moći stanovništva. U društvima koja su ekonomski nestabilna i koja su se zaustavila na putu razvoja, porodica je prva koja strada. Pogoršanje materijalne situacije u tijesnoj je vezi sa selektivnim abortusom jer porodice nemaju mogućnosti za izdržavanje većeg broja djece. Selektivni abortus je upravo zbog toga isključivo političko pitanje, a ne individualno kako se govori”, kazala je.
Kada se spoje patrijarhat i veoma loša ekonomska situaciju u državi, Radović smatra da dobijamo odgovor da se na selektivne abortuse odlučuju u najvećem broju oni koji su u lošoj ekonomskoj situaciji, a žele po svaku cijenu da dobiju muško dijete koje će biti nasljednik, a ne žensko koje se na kraju može razumjeti kao ‘nepotrebni trošak’.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
