Svaki put kada se u Francuskoj započne debata o braku za sve ili o roditeljstvu istospolnih partnera, čuje se jedno ime: Judith Butler.
Svjetska zvijezda rodnih studija zahvaljujući eseju Nevolja sa rodom, 57-godišnja aktivistkinja i teoretičarka, koja je nedavno objavila knjigu o izraelsko-palestinskom konfliktu, uvjerljivo je razjasnila razliku između spola (prirodni, biološki) i roda (socijalni, konstrukt).
Ovom paru termina treba dodati i treći: žudnja (ili seksualnost), budući da je jedna od dobrobiti koju je donijela misao Judith Butler upravo raščišćavanje previše jednostavnih binarnih opozicija [...]
U Francuskoj je usvajanje zakona o istospolnom braku izazvalo žestoke reakcije. Što mislite o tome?
Bila sam užasnuta snimkama protesta. Homofobija je uzbudljiva riječ koja označava strah od homoseksualnosti, ali i mržnju. Što skriva ta mješavina straha i mržnje?
Vjerujem da najekstremniji homofobi ne žele da istospolni brak postane dio ideje koju imaju o Francuskoj, o identitetu njih samih kao Francuza. Pitanje nacionalizma je svojstveno ovoj slici.
Podrška Vlade, predstavnika nacije, braku za sve uzdrmala je građane koji se snažno identificiraju s nacijom i tradicionalnom heteroseksualnom obitelji, u njihovim uvjerenjima i oni su agresivno odbili istospolni brak, s ciljem da sačuvaju svoju nacionalnu koncepciju. U Francuskoj je na vidjelo izašao konflikt između nacionalističke forme homofobije i republikanskog zalaganja za jednakost.
Sve ovo je u svakom slučaju obnovilo debatu u rodnim studija, koje, čini se, plaše Francusku. Po Vašem mišljenju, zašto je to tako?
Mnogo sam čitala francusku štampu u pokušaju da to shvatim. Od početka me je, na planu jezika, pogađao načina da se javno izrazi “protiv” teorije roda, kao da se radi u nogometnoj utakmici, za Manchester ili protiv Barce! Ljudi se plaše da je rod sinonim za odsustvo pravila i da će on uništiti sve njihove mjerila.
Rod dovodi u pitanje smisao braka, uloge muškarca i žene, neizbježnost heteroseksualnosti; rod dakle uvodi ideju o tome da je sve moguće i za neke predstavlja prijetnju kaosom. Zapravo, daleko od toga da unište ili da ju ukinu, rodne studije šire perspektivu: one ne govore da norme ne postoje ili da su pogrešne, već, naprotiv, da se ne prestaju mijenjati tijekom povijesti. One se ne izvršavaju na isti način, u svako vrijeme i svugdje, i nisu dakle fiksirane u jednoj jedinstvenoj shemi.
Što to znači?
Da treba uzeti u obzir te promjene. Također, institucija braka se mijenjala kroz stoljeća. Također, mjesto žena u javnom prostoru se promijenilo, ali i javni prostor se podjednako mijenjao. Povijest biologije i načina na koji ona predstavlja seksualne razlike, i ona je evolutivna. Ima širih i užih vizija roda; neke ne ulaze u uobičajene kategorije “muškarca” i “žene”. Postoje i drugačija iskustva: npr. transrodnost, ili biseksualnost.
Zašto ne pokušati zamisliti se nad tom kompleksnošću umjesto što zaustavljamo mogućnosti? I ne radi se o kreiranju teorija, već prvenstveno o “hvatanju” života ljudi, onakvog kakav se odvija pred nama. Reći “ja sam protiv roda” je kao reći “želim da se ništa nikada ne promijeni, ne želim čak ni razmišljati o promjeni”. To je apsurdno.
Izvor: Labris
