Prije tri mjeseca na mjesto pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, nakon provedenog natječaja, izabrana je pravnica Višnja Ljubičić. U svom dvadesetogodišnjem radnom iskustvu najduže je radila u Ministarstvu obrane na različitim poslovima (u tom je periodu stekla i čin satnice) i u Vladinom Uredu za ljudska prava, odakle je i došla na mjesto pravobraniteljice.
U svojoj biografiji, među ostalim, navodi da je kao članica Radne skupine sudjelovala u izradi prvog Zakona o ravnopravnosti spolova te da je zagovarala ideju osnivanja pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova.
Institucija pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (www.prs.hr) osnovana je prije osam i pol godina i tijekom osmogodišnjeg mandata vodila ju je Gordana Lukač Koritnik. O tome koje će biti glave smjernice njena rada, što treba poboljšati i na koje prepreke nailazi, razgovarali smo s novom pravobraniteljicom u njenom uredu u Preobraženskoj ulici u Zagrebu, gdje se mogu obratiti i građani sa svojim pritužbama.
Otkako ste stupili na dužnost, bili ste vrlo aktivni: obilazili ste Hrvatsku, organizirali okrugle stolove, sastajali se s predstavnicima udruga, objavljivali javna priopćenja. Kakav ste dojam stekli u prva tri mjeseca rada, koje su slabe točke dosadašnjeg rada Ureda i koji će biti vaši prioriteti?
Htjela bih pojačati međunarodnu suradnju, koja do sada nije bila razvijena. Zbog toga sam prestrukturirala Ured i otvorit ćemo novo radno mjesto za osobu koja će se baviti natječajnom dokumentacijom za pristup EU fondovima. Tako ćemo moći biti potpora organizacijama civilnog društva koje se natječu s projektima, a i sami ćemo moći biti nositelji projekata. Ako se budemo oslanjali samo na sredstva iz državnog proračuna, nećemo moći sprovesti sve ono što namjeravamo. Također bih htjela da Ured bude što prepoznatljiviji u javnosti i da građani znaju da nam se mogu obratiti. Želim i da budemo što češće umješači u sudskim postupcima, kao i da pojačamo prisutnost Ureda na terenu – i među lokalnim vlastima i među građanima.
Prema izvještaju Ureda iz 2010. godine pritužbe građana se najčešće odnose na ostvarivanja radnih i socijalnih prava. Hoće li tržište rada i radnička prava biti u fokusu vašega rada?
Moja je vizija da Ured jednako zastupa sva diskriminatorna područja za koja je nadležan. Međutim, evidentno je da najviše pritužbi građana ima u području rada i zapošljavanja, a potom obiteljskog nasilja.
Diskriminacija na području rada je široko polje djelovanja i dobivamo puno različitih pritužbi na poslodavce. Nedavno smo imali očigledan primjer izravne diskriminacije kada je jedna poznata tvrtka izdala odluku o otpremnini posebno za muškarce i posebno za žene, pri čemu su žene bile zakinute za iznos u odnosu na muškarce. Izdali smo preporuku toj tvrtki da to izmijene i uvažili su je.
U Hrvatskoj postoji i veliki problem rada na crno i rada na određeno vrijeme koje traje godinama. Takve pritužbe također dobivamo.
Obiteljsko nasilje nas, s druge strane, na ljudskoj razini najviše pogađa, i tu je situacija zaista alarmantna. Institucije se ne pridržavaju uvijek protokola o postupanju u slučaju obiteljskog nasilja. Policija, recimo, ponekad ne izlazi na teren na prvi poziv, već na treći, ne vode zapisnike ili su u manjim sredinama blagonakloni prema počiniteljima jer ih poznaju. Zbog toga sam razgovarala s bivšim ravnateljem policije Oliverom Grbićem i ukazala mu na propuste i bili su suglasni s našim prigovorima.
Prednost je policije što provodi edukaciju svojih službenika pa je tako u zadnjih godinu dana educirano oko 320 voditelja policijskih službi iz čitave Hrvatske o promptnom reagiranju u slučaju obiteljskog nasilja.
Međutim, centri za socijalnu skrb nemaju takvih edukativnih programa, a imamo česte pritužbe građana, najčešće žena, koje se tuže da centri adekvatno ne shvaćaju obiteljsko nasilje, već ga tretiraju kao obiteljske razmirice. Iako su ovlašteni da po službenoj dužnosti iniciraju postupanje policije, to ne čine u dovoljnoj mjeri. I u slučaju starateljstva nad djecom postoji problem stereotipnog pristupa socijalnih radnika/ca, koji naklonost pokazuju prema majkama, nauštrb očeva.
Na naše preporuke su nam centri za socijalnu skrb znali odgovarati da pravilno postupaju i da nema mjesta našim prigovorima o diskriminatornom ponašanju. Naravno da mi nije u interesu pisati preporuke kojih se nitko neće pridržavati. Trebalo bi osigurati sustavnu edukaciju zaposlenika kako se propusti ne bi događali. Tražila sam razgovor s bivšim ministrom Darkom Milinovićem, što mi nije udovoljeno, ali mi je rečeno da mogu očekivati razgovor s novom ministricom socijalne politike i mladih, Milankom Opačić.
Upravo ste nedavno na regionalnom sastanku pravobranitelja izjavili da biste “željeli živjeti u društvu u kojem se preporuke pravobranitelja ne bi smjele ignorirati”. Kako se to može postići?
Pravobranitelji nemaju mogućnost izricanja kazne, kao što to nemaju ni druga antidiskriminacijska tijela u svijetu. Ali uvažavanje naših stavova se može postići izgradnjom autoriteta, kao što je to u zemljama s dugom tradicijom pravobraniteljstava.
Ured postoji osam godina i tijekom tog vremena je bivša pravobraniteljica imala velika okapanja dok joj nije uspjelo zadobiti povjerenje policije kako bi joj, recimo, u određenom vremenskom roku dali na uvid dokumentaciju kako bi procijenila je li došlo do nekih propusta ili nije. Isto je bilo i s drugim zahtjevima, preporukama i tome slično. Postigli su se prilični pomaci, ali je za to bilo potrebno vrijeme. Mislim da je institucija pravobraniteljice zadobila autoritet i da se njene preporuke i upozorenja prihvaćaju u sve većem broju.
Gdje još uvijek ima otpora, na čemu ćete morati najviše raditi?
Na suzbijanju institucionalne diskriminacije i na osvješćivanju javnosti da svaki poslodavac mora znati da će biti sankcioniran ako se utvrdi diskriminacija. Kada sudska praksa zaživi, ni jednom poslodavcu neće biti u interesu da bude obilježen kao onaj koji diskriminira.
Vaša se prethodnica, kao i ostale pravobraniteljice, protivila spajanju Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova s Uredom pučkog pravobranitelja, smatrajući da će se time izgubiti neovisnost i smanjiti učinkovitost Ureda. Što vi o tome mislite?
Osobno mislim da je pripajanje pravobraniteljstava jednom tijelu korak unazad. Time će se područja našeg rada izgubiti u 18 diskriminacijskih osnova za koje je zadužen pučki pravobranitelj. O krovnoj osobi, dakle pučkom pravobranitelju, ovisit će kojoj će diskriminatornoj osnovi dati važnost i s kojom će pozornošću pristupiti problemu. Tako da iako ćemo de jure imati samostalnost u odlučivanju, de facto neće biti tako.
Cijeli intervju pročitajte na Libela.org
