Fašistička joga i borilačke vještine u službi krajnje desnice

U svojoj novoj knjizi Fašistička joga: Prevaranti, okultisti, bijeli supremacisti i novi režim wellnessa istražujem povezanost politika krajnje desnice i suvremenih posturalnih praksi. Isto tako, slična preklapanja mogu se uočiti i u drugim sferama fitness-industrije, a posebice dolaze do izražaja kad je riječ o borilačkim vještinama. Obilazeći ekskluzivne novoizgrađene stambene nebodere na City Roadu u Islingtonu (Inner London), nisam mogao a da ne primijetim kako se prikazi takvih oblika treninga, kao i obećanje sudjelovanja u njima, koriste kako bi se potaknula prodaja luksuznih stanova imućnim međunarodnim investitorima.

U predvorju jedne ograđene „zajednice” neprekidno se vrtio video oglas u kojem se promovira privatni studio za jogu u sklopu tog „ekskluzivnog” stambenog kompleksa. U drugim dvama kompleksima prizemlje zgrade zaposjele su teretane. Jedan od takvih studija za vježbanje je UBX (čitaj: You Box), koji nudi programe u kojima se kombiniraju treninzi snage i boksa. Sportski sadržaj u prizemlju drugog stambenog bloka „prva” je londonska UFC teretana – koja će, ako se doista i otvori, nuditi kombinaciju treninga snage i mješovitih borilačkih vještina. Njezin brending veže je uz Ultimate Fighting Championship, što znači da će desničarski diskurs biti sastavnim dijelom članstva.

U trenutku pisanja ovog članka mediji opširno izvještavaju o tome kako američki UFC borac Bryce Mitchell veliča Hitlera i sudjeluje u negiranju Holokausta. Ovo je tek vrh ledenog brijega, budući da su brojni američki UFC borci zagovornici QAnon teorije zavjere. Promotori su isto tako usko povezani s populističkim predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom i bivšim desničarskim predsjednikom Brazila Jairom Bolsonarom. Ostale poveznice između borilačkih vještina i krajnje desnice opisane su niže u tekstu.

Vratimo li se na luksuzne stambene blokove u Islingtonu, studio za jogu odaje dojam kao da prvenstveno cilja na žene, a teretane kojima su u središtu borilačke vještine na muškarce. Ako se neki heteronormativni par zaputi vježbati svatko na svoju stranu, nakon toga se mogu sastati u jednom od barova ili restorana za one najbogatije, smještenih u prizemlju drugih luksuznih stambenih blokova u EC1 četvrtima Londona (East Central London), ili kupiti namirnice koje će spraviti kod kuće u jednoj od pop-up trgovina, kao što je Tian Tian, još jedan biznis smješten u prizemlju novogradnje na City Roadu. Doduše, sudeći po broju dostavljača koji su na biciklima jurcali pored mene, činilo se da većina onih koji objeduju kod kuće, ionako naručuje hranu izvana.

Lovačke priče iz svijeta borilačkih vještina

Frank Rudolph Young (1911. – 2002.), rođeni Panamac trajno nastanjen u Chicagu, svojedobno je napisao nekoliko knjiga o modernim posturalnim praksama, poput one pod nazivom Joga samo za muškarce (1969.), i da je sada živ, savršeno bi se uklopio u UFC teretane, jer je ujedno pisao i priručnike o bodybuildingu i samoobrani. Mizoginija i ostale desničarske fiks-ideje zauzimaju centralno mjesto u Youngovu svjetonazoru, pa ga u Fašističkoj jogi uspoređujem i s pick-up artistima – muškarcima koji proučavaju i prakticiraju tehnike zavođenja kako bi dominirali nad ženama – i s notornim mrziteljem žena i bivšim profesionalnim kick-boksačem Andrewom Tateom.

Young je nerijetko kombinirao tjelesnu kulturu i interes za okultno, što je jasno vidljivo iz naslova njegove knjige iz 1974. godine, Somo-Psychic Power. Svatko tko je upoznat s „bullshidom” – obmanom u svijetu borilačkih vještina – zapazit će prizvuk toga u Youngovoj priči o boksaču Harryju Grebu iz knjige Somo-Psychic Power. Young tvrdi:

„Moj ga je ujak, dok je studirao stomatologiju u Chicagu, potražio, zbližio se s njime i izvukao iz njega tajnu njegovih nevjerojatnih boksačkih sposobnosti. Tu smo tajnu proučavali u svom laboratoriju za fiziološko-psihološku moć i otkrili kako je Greb ovladao sposobnošću proizvodnje ‚grozničave glazbe mišića’ adrenalinskog transa… Svodi se na stimulaciju tijela bez upotrebe droga. Kako biste to postigli, morate se preobraziti u životinju koja ima višestruke moći, kao što je vukodlak ili luđak. […]

Zagledajte se u sebe u zrcalu na drugom kraju sobe, zamišljajući pritom kako se čitav horizont oko vas ‚uzdiže’ dok vam se prostor koji vidite oko sebe ubrzano približava, kao da se zatvara oko vas… To će potaknuti rad vaših nadbubrežnih žlijezdi. Dodatno ih potaknite na način da 'vizualizirate', i to tako da se što jače uvjerite u to, neustrašivu tjelesnu transformaciju koju pokušavate prizvati u sebi. […]

Zamislite svoju čeljust kako postaje sve isturenija, a nos sve spljošteniji i sve više stopljen s vašim nadutim obrazima. […] Zamislite svoja ramena i kukove kako se povlače prema dolje, u nadlaktice i bedra, a ruke i noge postaju kraće i u potpunosti se stapaju s vašim kukovima i ramenima. Zamislite svoje prednje zube kako se naglo smanjuju, dok vam se očnjaci izduljuju i šilje u oštre vrhove. Zamislite široke, oštre površine svojih kutnjaka kako postaju iskošeni rubovi nalik oštrici noža.

Zamislite kako vam se prsti skraćuju za pola svoje duljine, a nokti postaju zadebljani, zakrivljeni i šiljasti. Zamislite gustu dlaku koja vam počinje izbijati po čitavom tijelu. Zamislite sebe kako se u potpunosti transformirate u vukodlaka, do te mjere da vam slika u zrcalu počinje biti zastrašujuća! I sve to zamislite toliko realistično da se počnete uistinu osjećati kao divlja životinja, spremna da ispusti zvjerski urlik. […]

Sada se dajte u istraživanje na mentalnoj razini, kao da ste ta životinja. Učinite nagli skok naprijed, pokazujući zube i kandže, nasrćući poput tigra. Vaše će nadbubrežne žlijezde vaš krvotok preplaviti adrenalinom, pripremajući vas za borbu. Vaša će fizička snaga postati nadljudska, a vaši pokreti divlji i brzi poput munje. Nećete osjećati bol, čak i ako zadobijete udarac. Grebite, udarajte, grizite i kopajte prstima, frkćite kao da ste pomahnitali. Bilo koji udarac koji sada primite, samo će dodatno podražiti nociceptivnu refleksnu reakciju u vama. Taj vas refleks potiče da uzvratite još jači udarac onda kada ste povrijeđeni. Sada ste doista poput pravog shizofrenika, ili vukodlaka – odnosno višestruko moćniji i nesavladivi nego što ste to inače. Nasrćete uz grozničavu glazbu mišića u adrenalinskom transu!

Čak i ako ste žena, vježbajte pretvorbu u kvazivukodlaka. Nikad ne znate kada ćete doživjeti napad. To će zlikovca zateći nespremnog i baciti ga u paralizirajuće ‚stanje adrenalinske smrznutosti’. I vaše će ga opako grebanje natjerati u bijeg.”

Youngov opis „postajanja” vukodlakom zvuči kao da je preuzet iz kakve fikcionalne parodije na borilačke vještine, poput one Johna F. Gilbeyja Secret Fighting Arts of the World (1963.), ali nije. Stoga je teško razumljivo kako bi netko imao vremena primijeniti tehniku koja zahtijeva nekoliko minuta zamišljanja u momentu kad je neočekivano napadnut na ulici ili negdje drugdje. Isto tako, čovjek bi u svakom trenutku trebao sa sobom nositi zrcalo, tako da prije nego što krene u samoobranu može zuriti u njega kako bi pokrenuo proces transformacije u čudovište iz kakvog horor-filma.

Opis ove borbene tehnike slijede studije slučaja, uključujući onu naslovljenu „Kako je Debra H. natjerala krupnog, seksualnog napasnika na povlačenje”. Kad nasilnik otme Debri torbicu i udari je, ona se preobrazi u kvazivukodlaka, upravo onako kako ju je Young bio poučio, i „izgrebe i izudara” svog napadača „poput tigrice”. Njezin napadač „pobjegne glavom bez obzira, lica izgrebenog do neprepoznatljivosti”.

Kao tehnika samoobrane, preobražaj u vukodlaka čini se gotovo jednako učinkovitim kao i pokreti koje podučava ki aikido stručnjak Koichi Tohei (1920. – 2011.) za razoružavanje napadača naoružanog nožem ili pištoljem. U knjizi Aikido: Usuglašenost uma i tijela radi samoobrane (1966.) nalazi se Toheijeva tehnika za razoružavanje napadača s pištoljem, kojemu ste okrenuti leđima: „Kada on odostraga uperi svoj pištolj u vas… Vi jednim pokretom okrenete lice i kukove, izmaknete se putanji metka, a potom, kad se okrenete i ostatkom tijela, možete primijeniti kote-gaeshi tehniku.”

Pod pojmom kote-gaeshi Tohei misli na aikido tehniku u kojoj se ručni zglob protivnika izvije prema unutra, nakon čega se napadača baci na pod. Na prvoj fotografiji kojom to ilustrira, Tohei je prikazan s rukama u zraku i pištoljem uperenim u donji dio njegovih leđa, svega nekoliko centimetara od kralježnice. Na drugoj slici Tohei se izmaknuo ustranu od naoružanog napadača i zgrabio ga za desno zapešće, budući da je napadač u toj ruci držao pištolj. Kako to da je Tohei znao da naoružani napadač nije ljevoruk prije nego što će se okrenuti, nije nigdje objašnjeno.

Toheijev ki aikido spoj je borilačkih vještina i japanske joge prema učenju Tempūa Nakamure. Toheijev sensei bio je Morihei Ueshiba, ozloglašeni desničar i osnivač aikida, dok je pak Nakamura, njegov učitelj joge, imao ne samo sumnjive krajnje desničarske sklonosti nego je usto tvrdio kako potječe od indijske loze gurua, što je očigledno bila laž, budući da to nitko nikada nije uspio potvrditi. Glen Barclay u knjizi Mind Over Matter (1973.) daje sljedeći komentar na Toheijeve strategije samoobrane:

„Čitatelj zasigurno shvaća kako tehnike koje Tohei preporučuje za obranu od napadača naoružanog nožem mogu funkcionirati isključivo u slučaju da je netko razvio okultne moći predviđanja. Ako osoba i najmanje sumnja u to koliko u toj situaciji funkcionira nečiji ki, zapravo je jedini mogući savjet baciti nešto na svog napadača kako bi ga se time zaslijepilo, napasti ga stolicom ili zgrabiti oružje koje ima dulji doseg od oštrice njegova noža.”

Zajednice jogija vjernih svastici

Jedan od onih koji su utrli put i Youngu i Toheiju, povezujući tjelesnu kulturu s okultnim vjerovanjima, bio je Felix Guyot (1880. – 1960.). U svojoj knjizi Joga: Znanost o zdravlju iz 1937. godine, Guyot nudi uobičajena obećanja o dugom životu i zdravlju kroz režime vježbanja, ali uz dodatak misticizma:

„Čovjek je, baš poput svoje inferiorne braće (životinja), organski stvoren da proživi kvalitetan životni vijek, koji bi bio otprilike osmerostrukog trajanja perioda njegova razvitka. Normalna duljina čovjekova postojanja trebala bi iznositi barem dvjesto do dvjesto pedeset godina. Bolest bi za njega trebala biti nešto sasvim iznimno, osim u sasvim poodmakloj životnoj dobi. Ako tomu nije tako, to je zato što je čovjek još od pamtivijeka zastranio od bioloških zakonitosti koje su mu svojstvene kao vrsti. Jednom riječju, on ne živi, i više ne zna kako živjeti, onako kako bi ljudska životinja trebala.”

U knjizi Joga: Znanost o zdravlju nebuloze o čudesnim rezultatima Guyotovih vježbi disanja i opuštanja služe kao mamac za lakovjerne čitatelje da ih slijede:

„Ako čovjek svakodnevno prakticira ove vježbe, otkrit će kako mu je potrebna znatno manja količina hrane. Međutim, to ne rezultira nikakvim štetnim posljedicama, već upravo suprotno – predstavlja jednu od najboljih preventiva debljanju. Ono čime se čovjek zapravo hrani je prana. Stoga, kada se ova vježba izvodi na velikim nadmorskim visinama (gdje je pranička energija čista i ujedno je ima u obilju), omogućava nam da postignemo dulja razdoblja posta bez ikakvih fizioloških tegoba ili značajnijeg slabljenja. Pojedini jogiji (ali tu spominjem sasvim iznimne slučajeve) koji žive na nadmorskim visinama između pet i šest tisuća metara, uspijevaju živjeti gotovo isključivo na vodi i prani, oslanjajući se na metode vrlo slične ovoj.”

Nažalost, bretarijanski kultovi već desetljećima promiču uvjerenje da je moguće odreći se hrane i živjeti na prani – i dok bi vođe tih istih sekti očigledno bile mrtve da i same prakticiraju to što propovijedaju, neki od njihovih sljedbenika prihvaćaju te njihove tvrdnje zdravo za gotovo i naposljetku umru od izgladnjivanja. S obzirom na apsurdnost Guyotovih tvrdnji, nimalo ne iznenađuje što u svojoj knjizi, napisanoj u trenutku kada je fašizam u Europi u svom usponu, iznosi sljedeće mišljenje:

„Problem s kojim se susreće sljedbenik Hatha joge je sljedeći: ‚Kako djelovati u skladu s vlastitim ritmom?’ Hinduistička civilizacija, koja je teško pojmljiva onima koji nisu upućeni u utjecaj koji je joga imala na nju, nekoć je rješenje tog problema tražila u ponovnom uspostavljanju homogenih zajednica kroz uvođenje sustava kasti. To je bilo olakšano činjenicom da se u istom tom periodu jedna ljudska skupina, Arijevci, koja je već bila u znatnoj mjeri unificirana, nastanila u Indiji, u tom trenutku naseljenoj vrlo različitim rasama, većinom negroidnim. Eksperiment koji se u ovom trenutku pokušava provesti u Njemačkoj proizlazi iz slične inspiracije. Nažalost, danas je to pokušaj da se utječe na neka ljudska svojstva koja se međusobno suviše razlikuju da bi se taj pokušaj pokazao uspješnim. Jedinstvo njemačke rase je mit.”

Guyotov problem s nacizmom nije bio u tome što je rasistički i autoritaran, već u tome što je na pogrešan način primjenjivao lekcije o rasi i hijerarhiji za koje je vjerovao da su sadržane u jogi. Kao što detaljnije opisujem u Fašističkoj jogi, mnogi vatreni pristaše joge s prve polovice dvadesetog stoljeća bili su uvjereni kako su suvremene posturalne prakse izmislili „Arijevci” koji su prije pet tisuća godina osvojili dolinu Inda na Indijskom potkontinentu. I sami se identificirajući kao Arijevci, ti su fašisti i bijeli supremacisti gledali na jogu kao na jedan od ključnih dijelova svoga rasnog naslijeđa.

Bijeli suprematizam u diskurzu o jogi prethodi njezinim najranijim zaokretima prema fašizmu. Započelo je još s talijanskim „ratnim herojem” Guidom Kellerom i njegovom skupinom YOGA, poklonicima svastike, aktivnom oko 1920. godine, kada se avangardni futuristički pokret stopio sa zapadnjačkim neohinduizmom i protohipijevskim idealima povratka prirodi kako bi se proizvela rana fašistička kontrakultura. Suvremeni pandan tomu može se pronaći u svijetu wellnessa, gdje joga-mame prigrljuju ideologiju tzv. „pastelnog QAnona”.

Fašističke ideologije unutar kontrakulture danas operiraju jednako slobodno kao što su to nekoć u Kellerovo doba, samo što su danas daleko raširenije nego što su to bile i prije i neposredno nakon vojnog poraza fašizma sredinom 20. stoljeća. Trajni utjecaj ove propagande i njezino ponovno pojavljivanje proteklih godina detaljnije istražujem u Fašističkoj jogi.

---

Tekst je originalno objavljen na portalu Rekto:Verso u sklopu projekta Come Together.

Prijevod s engleskog: Vice Demian de Orlando.