Mitovi i dezinformacije osnova su svakog reakcionarnog pokreta i služe da bi poduprijeli sve: od posjedovanja oružja do anti-choice pokreta. Ne iznenađuje stoga da se veliki dio dezinformacija koje opravdavaju rastući trend mizoginije umnaža po forumima o ‘muškim pravima’, ‘pick-up artist’ zajednicama te među raznim apologetima silovanja i ženomrscima koji krase krajolik desno orijentiranih medija.
Slijede neki od najčešćih primjera:
Evolucijska psihologija
Dok mainstream konzervativni pokret prigrljuje religijsku formu mizoginije, nova mizoginija preferira svoje argumente prikazati kao ‘znanstveno’ utemeljene. Anti-feministički pisac James Taranto (koji btw nije znanstvenik) sažeo je ovu teoriju za Wall Street Journal, zauzimajući stav da je evolucija učinila muške i ženske seksualne potrebe potpuno suprotnima, pa tako muškarci pokušavaju doći do što više seksa sa što više žena, dok su žene ‘hipergamne’, što je novi pseudo-znanstveni izraz za ‘kopačice zlata’.
Njegov jedini dokaz jest davno diskreditirana studija iz 1989. godine koja je pokazala da muškarci lakše od žena pristaju na seks s nepoznatim osobama.
Prema ovoj teoriji, žene su nezainteresirane za seks te ga koriste samo kao robu za razmjenu s muškarcima ‘visokog statusa’. Ovo vjerovanje omogućava samoprozvanim ‘pick-up’ umjetnicima da prodaju knjige i drže predavanja muškarcima koji žele naučiti kako lažirati visoki status da bi uspješno zbarili.
Ideja da su muškarci promiskuitetniji od žena također se ne prestaje ‘prodavati’, budući da se radi o mitu koji podupire muške zahtjeve za ženskom čednošću, a istodobno opravdava njihovu vlastitu seksualnu ‘zaigranost’. U realnosti, muškarci i žene imaju otprilike jednaki broj seksualnih partnera tijekom života.
‘Friend zone’ / ‘Prijateljska zona’
Kada žena shvati da se sviđa muškarcu, namjerno ga smješta u takozvanu ‘prijateljsku zonu’, navodno ga iskorištavajući zbog ljubavi i pažnje bez da zauzvrat s njim spava. Neizgovorena je pretpostavka da žene uopće ne žele seks, pa ako mogu dobiti muškarčevu pažnju bez seksa, to će i prihvatiti, a muškarci su samo bespomoćne žrtve ove stravične intrige.
Muškarci koji vjeruju da su smješteni u ‘prijateljsku zonu’ također vjeruju da žena koja ih je tamo smjestila stupa u seksualne odnose s drugim muškarcima koji su dovoljno pametni i okrutni da seks iznude.
Stvarnost nam (nažalost) sugerira da žene koje koriste rečenicu ‘Budimo samo prijatelji’ u mnogim slučajevima samo pokušavaju ublažiti svoje odbijanje.
‘Seksualni zlostavljači su samo čudni tipovi sa dobrim namjerama’
Sve češća preokupacija mizoginičnih foruma i blogova jest stvaranje opravdanja za seksualno zlostavljanje. Jedno od daleko najpopularnijih jest da se radi o društveno neprilagođenim, no dobronamjernim muškarcima.
U nekim slučajevima, apologete će čak vjerovati da žene imaju dvostruka mjerila te da će tvrditi da su seksualno zlostavljanje ‘samo ako je počinitelj ružan.’
Iako ponekad zlostavljanje dolazi u formi ‘upucavanja’, radi se o konkretnim prijetnjama, neprikladnim zahtjevima ili neodustajanju nakon što je žena već izrazila svoju nezainteresiranost.
‘Žene često lažu o silovanju da bi zataškale vlastitu indiskreciju’
Novi mizoginisti nisu najdosljednija grupa ljudi; s jedne strane tvrde da žene koriste seks za stjecanje novca/statusa, a s druge strane kako se često zanesu trenutkom pa završe u krevetu iako to nisu namjeravale. Iako je potonje bliže istini, muškarci su kao i žene prilično sposobni zanijeti se u situaciji, no rastući mit govori kako žene redovito žale svoje postupke te odlučuju lažnim silovanjem prikriti svoj vlastiti odabir.
Prethodno spomenuti stručnjak, James Taranto iz Wall Street Journala, tvrdi kako je većina silovanja zapravo koncenzualni pijani seks, te implicira kako većina žena samo želi zataškati svoje ponašanje.
Ovo je, jednostavno rečeno, laž. Nitko nikada nije zastupao stav da se pijani seks s pristankom može svesti pod silovanje. Nedostatak koncenzusa jest ono što čini silovanje.
Lažne optužbe za silovanje nevjerojatno su rijetke. The Innocence Project pokazuje kako se u većini lažnih optužbi silovanje zaista i dogodilo, no optužena je kriva osoba. Možda se desilo u nekom trenutku u vremenu da je žena pokušala sakriti svoje seksualne odluke pozivajući se na silovanje, no primjeri takvih situacija previše su rijetki da bi ih se pronašlo, što je upravo suprotno od “često”.
Iako se navedeni mitovi mogu olako odbaciti kao puko baljezgarenje muškaraca (i njihovih ženskih saveznica) koji žele okriviti žene za svoje vlastite promašaje, opravdati svoje vlastito seksualno maltretiranje i zanemariti realnosti seksizma, ignoriranje mizoginije neće učiniti da ona nestane. Njezine laži i misinterpretacije moraju se konfrontirati, glasno i često.
Prilagodila: Petra Bezjak; Izvor: Salon
