Objavljeno

True Detective, nevidljive žene i muškarci u odrazu

True Detective je serija koja je pažnju gledatelja zaokupila intrigantnom pričom o rješavanju niza ubojstava u Louisiani u periodu od sedamnaest godina, karizmatičnim glavnim glumcima (Matthew McConaughey i Woody Harrelson) i opresivnom atmosferom južnjačke gotike u koju su se odlično uklopili elementi mističnog i nadnaravnog. Na prvi pogled, True Detective je tipična detektivska serija u kojoj glavne uloge pripadaju oštrim mačo muškarcima koji puše, piju, drogiraju se i na razne načine iskorištavaju žene u svom životu.

Uvodna špica puna je tipičnih elementa južnjačke gotike; tu su građevine u stanju raspada, kršćanska ikonografija, ljudi u religijskom zanosu, učmali Rust Cohle(McConaughey) i turobni Marty Hart (Harrelson), kao i obilje golih žena, među kojima se može uočiti i bivša porno glumica, Sasha Grey. Ako se k tome uzme u obzir da je jedan od prvih kadrova golo, skvrčeno žensko tijelo nad kojim se nadvisuju Cohle i Hart, vrlo je lako True Detective odrediti kao još jednu u nizu mačističkih, mizoginih detektivskih drama koja s oduševljenjem iskorištava činjenicu što se prikazuje na HBO-u, kako bi pokazala što više ženske golotinje.

“Istaknimo očito: dok detektivi True Detectivea osvećuju žene i djecu i povezuju se oko “lude pičke”, svaka živuća žena koju susreću tanka je kao papir. Supruge, kurve i djevojke – niti jedna nema unutarnji život. Umjesto široke postave, True Detective ima samo dva lika, obiteljskog čovjeka i preljubnika Martyja, koji se čini kao prava osoba s manama (i relativno zanimljiva šupčina, zahvaljujući Harrelsonovoj snažnoj glumi), i Rusta, koji je mačo fantazija ravno iz romana Carlosa Castañede”, za New Yorker je napisala Emily Nussbaum.

 

Čitav svijet True Detectivea je svijet kakvim ga vide Marty i Rust. Njihova perspektiva, kao i perspektiva društva iz kojeg potječu, patrijarhalna je i mizogina. Žene bez problema trpaju u kategorije prostitutki, striptizeta, supruga i ljubavnica i vrlo rijetko gledaju onkraj takve kategorizacije. Ipak, samo zato što Marty i Rust ne spoznaju kompleksnost žena u svojim životima, ne znači da one nisu kompleksne. True Detective nam pokazuje žene koje su prisiljene biti pasivne, ali na nama je da spoznamo upravo to, da su prisiljene.

Najprominentniji ženski lik je Martyjeva supruga, Maggie Hart (izvrsna Michelle Monaghan), čiju se emocionalnu inteligenciju i jačinu osobnosti lako može previdjeti. Doživljavamo je iz perspektive muškaraca koji ne slušaju žene poput Maggie: muža koji je vara i njegovog partnera koji voli citirati Schopenhauera i Nietzschea. Obojica toliko vole zvuk vlastitih glasova da često ne čuju ostale. Ovdje je publika pravi detektiv: ako pažljivo slušamo i gledamo, lako možemo shvatiti da Maggie vidi kroz Martyjevu i Rustovu egocentričnost i filozofiranje. Jedna od važnijih scena je u četvrtoj epizodi, Who Goes There, kada Rust i Maggie razgovaraju u zalogajnici. Rust, rastavljen nakon što mu je djevojčica smrtno stradala, monologizira o nemogućnosti muško-ženskih odnosa. Maggie odmah ističe koliko Rust odgovara istinitost te filozofije, te mu sarkastično odbrusi, “Sigurno si bio odličan muž”. Rust na to nema ništa za reći, već pokunjen odlazi. Marty na delinkventnom ponašanje starije kćeri Audrey odgovara nasiljem, a Maggie čita knjigu Nova Ofelija: spasiti biće malodobnih djevojaka. Zna da je Marty vara, i na njegovo “volim te” odgovara “znam”, tonom koji više zvuči kao “nadam se da ćeš se ugušiti večerom” nego “i ja tebe”.

Žene kao Maggie i Lisa, Martyjeva ljubavnica, i Audrey, Martyjeva kći, ne služe kako bi povećale Martyjevu privlačnost ili učinile ga simpatičnijim gledateljima, već ruše Martyjeve i Rustove iluzije o njihovim osobnostima. Marty se isprva čini kao “good cop” tip i obiteljski čovjek, ali kroz interakciju sa ženama u njegovom životu vidi se kako je to samo iluzija, kao i Rustove ideje o vlastitoj grandioznosti. U True Detectiveu, žena je ogledalo muškaraca, i pokazuje njihov odraz dvostruko manjim od nje same.

“U prošlom životu, iscrpljivala sam se bakćući se sa sirovim muškarcima koji su mislili da su pametni”, Maggie, sada razvedena od Martyja i u drugom braku, odbrusi detektivima koji istražuju Martyja i Rusta. Marty je možda heroj svoje vlastite priče, ali svojim kćerima i ženi je negativac, i one očito procvjetaju nakon što se Maggie i Marty konačno razvedu.

                                                                           

Autor serije Nic Pizzolatto rekao je kako je mnogo elemenata u True Detectiveu inspirirano zbirkom priča Kralj u žutom Roberta W. ChambersaKralj u žutom priča je o priči, o drami čiji je drugi čin toliko nevjerojatan i monstruozan da doslovno izludi svakog čitatelja. “Sve u True Detectiveu sastoji se od upitnih priča, vanjskih i unutarnji, od Cohleovog viđenja da je identitet samo priča koju si pričamo, do priča o muževnosti koje Hart priča o samom sebi, do (ne)istinitih priča koje njih dvojica pričaju detektivima koji ih istražuju. Imalo mi je smisla aludirati na vanjski narativ koji izluđuje, ili kako ja preferiram reći, opasno prosvjetljuje”, rekao je Pizzolatto za Entertainment Weekly.

Na kraju serije, Hart i Cohle se obojica nalaze opasno prosvijetljeni, utoliko što shvaćaju da je njihova stoička muževnost kula od karata. True Detective je o neuspjehu takve vrste muškosti; to je serija koja dekonstruira “opake tipove” i arhetipe poslijeratne američke muškosti. Na neki način s određenom privrženošću ismijava Cohleove i Hartove napore da budu štemeri i frajeri, pokazujući djelomično i pomoću ženskih likova koliko je njihov unutarnji svemir neodrživ u vanjskom svijetu. 

Povezano