Objavljeno

Predstavljamo kratkometražne filmove ovogodišnjeg Vox Feminae Festivala

Kratkometražni filmovi uvijek su bili posebna kategorija u kinematografijama i forma po kojoj su upravo mnoge od njih bile poznate i priznate u svijetu filma. Kratki film nije samo autorov put do dugometražnog filma, on je ujedno specifičan način filmskog izražaja. O toj činjenici svjedoči i deset kratkih filmova međunarodnog filmskog natjecateljskog programa koje prikazujemo na Vox Feminae Festivalu.

Već prvi dan festivala, u srijedu 21. studenog u 19 sati imate priliku pogledati uratke Fungus Švedske redateljice Charlotte Miller (19:00 h) i Terarij nove nade hrvatske kinematografije – Hane Jušić (21:00 h).

Fungus je kratkometražni igrani film o Katrin koja apatično sjedi u svom stanu nakon što ju je dečko napustio, dok susjeda kojoj je umro muž glasno buči. Dirnuta njenim osjećajima, Katrin se odlučuje suočiti sa bivšim. Charlotta Miller režirala je dva kratka filma od kojih je upravo Fungus nominiran za Startsladden nagradu na Goteburgškom filmskom festivalu, a prikazan je i u natjecateljskom programu filmskog festivala u Sundanceu 2012.

Hana Jušić sa pričom o Tini i njezinom bratiću Maksu odnosi titulu najboljeg hrvatskog filma na Zagrebačkom filmskom festivalu 2012.

Dvoje društvenih otpadnika osuđeni su na brigu o zajedničkoj baki. Ubija ih bakina loša juha, ljetna žega i stravična dosada. Oboje bi da su negdje drugdje, s nekim drugim ljudima, no nažalost imaju samo jedno drugo. Uz Terarij Jušić je snimila nekoliko kratkih filmova: Danijel (2008.), Stric (2009.), Pametnice (zajedno sa Sonjom Tarokić, 2010.), Zimica (2011.), Mušice, krpelji, pčele (2012.) za koje je priskrbila čitav niz nagrada. O njenoj uspješnosti svjedoči i žiri ZFF-a: „Kratki film je forma koja redatelju daje slobodu da koristi različite načine osjećaja za priču. Hanin snažan i jedinstven potpis odlikuje se visokom estetikom te sinergijom izuzetnog rada kamerom i zrelog osjećaja za dramaturgiju“, pojasnio je Christian Denier, član komisije za selekciju  Međunarodnog festivala kratkometražnog filma.

Terarij možete pogledati i u petak, 23. studenog u 17 sati.

U četvrtak 22. studenog, s početkom u 17 h na programu je eksperimentalni film Lezbijske geste (Lesbian hand gestures) redateljice Coral Short. U uratku se pomno izrađene ruke kreću  prostorom u high-tech fantaziji i stvaraju prizore ugode. Tipičnim kretnjama poznatim onima koje su u njima uživale, tehnologija udahnjuje element fantastičnog. Rorscharch u elektro-punku sreće Lesbians on Ecstasy.

Za njim slijedi animirani film Ornament duše, naše redateljice Irene Jukić Pranjić koji će biti prikazan u 17 sati u četvrtak, drugog dana Festivala. Dobitnik nagrade za najbolju režiju i najbolji scenarij na Festivalu hrvatske animacije 2011. govori o tome kako svatko nosi jedinstven ornament. Film vizualizira često korištenu frazu figurativnog govora kojim se služimo kako bismo rekli da su neki događaji utkani u nas. Karakter i osobnost svakog pojedinca opisani su kao pulsirajući ornamenti posredovani preko vidljive aure koja je gotovo identična fizičkoj pojavnosti osobe. Nakon desetljeća bavljenja stripom i ilustracijom, Pranjić je ušla i u svijet filma.  Ornament duše je njen prvi animirani film, a dvije nagrade koje je dobila već nakon prve projekcije filma, kako sama kaže „izule su je iz cipela“. Pranjić nam je otkrila da su reakcije ljudi, poput novinara iz Bocvane koji je u Egiptu na filmskom festivalu unatoč kulturalnim razlikama u potpunosti shvatio poruku filma i sve slojeve njegove simbolike, svojevrsno priznanje za uspjeh filma, odnosno ideju da komunicira univerzalnim jezikom i da pogodi onaj dio čovjekovog bića, zajednički svim ljudima. Glazbu za film skladao je Darko Rundek.

Pet dijelova izumrle empatije (Five Fragments Of The Extinct Empathy) dokumentarni film Anne Nykyri, prikazuje nedostatak empatije prema napadanim i zlostavljanim ženama u Finskoj. Posljednjih godina, organizacije za zaštitu ljudskih prava učestalo su kritizirale nordijske zemlje, poglavito Finsku poradi njihova neadekvatnog odnosa prema nasilju nad ženama.

Ovaj uradak je dobitnik  nagrade Hot Docsa 2012. za najbolji kratki dokumentarac, a na rasporedu je u četvrtak u 17 sati.

U 19 sati, imate priliku saznati kako reći baki da si drag queen u uratku  Sassina baka (Sassie’s gran).  Derville Quigley donosi priču o Jean, tipičnoj baki iz Belfasta koja nakon prvotnog šoka i nije iznenađena kad se njen unuk Scott izjasni kao drag umjetnik. Ipak je uvijek volio odijevati njenu odjeću i nakit. Ovaj topao film posredstvom obiteljskih fotografija pripovijeda o njihovom odnosu.

Na kvadrat još je jedan domaći uradak na Vox Festivalu. Dio je omnibusa Zagrebačke priče vol. 2 – šest filmaša sa šest zanimljivih priča o ljubavi u današnjem Zagrebu.

Jedna od njih je upravo i ova, o dvije dvadeset-i-nešto godišnjakinje, Miji i Sari koje se sele u novi stan. Ali, između svih tih kutija, možda će se izgubiti i njihova ljubav… Iako im je stan ispunjen romantičnim post-it papirićima, Sara bi željela da joj Mia, za promjenu, jednom ljubav izjavi i na glas, umjesto na papiru. Kada se nakon jedne gadne kuhinjske svađe, masakra nad tikvicama i nimalo romantičnog post-ita, Sara vrati doma, vidjet će koliko je Miji neke stvari teško reći… ali i koliko joj je lako pokazati ih.

Na kvadrat je nastao na temelju kratkih priča Jasne Žmak “zbrojenih” u jednu i adaptiranih za film. Organizator natječaja za ‘Zagrebačku priču’, Propeler film, kumovao je suradnji sa redateljem Radislavom Jovanovom Gonzom. „Propelerovci su zaključili da bismo nas dvoje bili dobar spoj. S obzirom da je moj scenarij bio dosta verbalan, a Gonzo je izrazito vizualan tip redatelja, i meni se učinilo da je to zbilja dobra ideja. I tako je i bilo“ kaže Žmak. Što se lezbijskih odnosa u hrvatskom filmu tiče, smatra da kontroverznost „danas stanuje negdje drugdje.“ O tome svjedoči i činjenica da je zadnjih godina nastalo nekoliko pravih lezbijskih kratkih igranih filmova.  „Ono što je u njima najvrjednije je činjenica da istospolnu ljubav ne promatraju kao nešto skandalozno, već kao nešto svakodnevno i zapravo se bave drugim aspektima tih ljubavnih odnosa“ pojašnjava Jasna Žmak.

https://vimeo.com/30858512

Dokumentarni film Tali Yankelevicha,  Kao Salivena (The Perfect Fit)  na programu je u četvrtak, 22. studenog 21 sat (i u subotu 24. studenoga u 17 h).

Osim uspjeha na brojnim festivalima, našao se i u užem izboru kratkometražnog filma za nagradu Oscar. Film govori o baletnim cipelicama koje nose  krhke djevojke, ali izrađuju kršni muškarci. Postolar perfekcionist već 16 godina ugrađuje dušu u svaki par koji izradi. Dok balerinama pokušava olakšati teret na stopalima, na njegovim rukama vidljiva je težina tog zanata.

Petak, 23. studenog, rezerviran je za dva uratka. U 19 sati (u istom terminu i u subotu 24. studenog) prikazujemo  dokumentarac  Ne puštaj me (Hold on tight) redateljice Anne Rodgers. U središtu radnje nalaze se gej i lezbijski parovi koji istražuju male tjelesne izraze njihove  ljudske povezanosti. Držanje za ruku ili ljubljenje u javnosti nije za svakoga, posebice ako se radi o istospolnim vezama. Te nježne interakcije nisu samo od velikog osobnog značaja, već i potencijalna snaga za društvene obrate. Ipak, za većinu ljudi, nježnosti van četiri zida nisu isključivo od političkog značaja koliko su samo – izraz ljubavi.

Istog dana u 21 sat, možete pogledati kratkometražni igrani film Mala (Klein) redateljice Sanne Vogel, priču o Noortje koja odlazi na masažu iako nije u potpunosti spremna osjetiti ruke stranca na svojoj koži. Film na zapanjujuće svjež i nježan način portretira nevinosti što mu je donijelo i pobjedu na filmskom festivalu u Taboru.


Povezano