Urša Vidic & Meta Grgurević
u ambijentalnom noir hommageu liku femme fatale
Murder, My Sweet
She's got murder in her heart!
Na izložbu „Murder, My Sweet“ slovenskih umjetnica Urše Vidic i Mete Grgurevič koja je otvorena u utorak, 9. travnja 2013. u Galeriji Vladimira Nazora ulazi se kao što se ulazi na poprište tajni ili zločina. I bez policijskog natpisa DO NOT ENTER ljubiteljima noira krv počinje ključati pred crnim zastorom koji skriva zaleđeni prizor filmske scene umorstva u kombinaciji zidnih crteža, instalacija i projekcija. Meta i Urša inscenirale su gotovo stripovski koncipiranu ambijentalnu instalaciju u tri framea, kolažirajući prizore iz nekoliko poznatih noir filmova, vlastite elemente i narativ svoje noir priče u kojoj igru ne vode muškarci. Umjetnice su se i prijašnjim radovima bavile ženskim subjektom u pop kulturi, a ovaj put se vizualno i značenjski koncentriraju na lik žene - izazovnu, zavodničku i amoralnu femme fatale.
She was born to be bad... To be kissed... To make trouble!
Triptih se sastoji od scene plutajućeg muškarca u bazenu i policijskih kapa koje se talasaju na površini vode:
You see, the body of a young man was found floating in the pool of her mansion with two shots in his back and one in his stomach. Nobody important, really. Just a movie writer with a couple of ‘B’ pictures to his credit. The poor dope! He always wanted a pool. Well, in the end, he got himself a pool, only the price turned out to be a little high.
Pogledom s prozora na noćni New York dominira ona, fatalna žena, lijepa, hladna i nasmiješena, i nimalo ju ne brine plutajući muškarac u bazenu, kao ni silueta Humphrija Bogarta koja se jedva nazire. Ona je kraljica ove priče.
„A name gasped in the night! The one last word of a dying man... but one word that tells a thousand stories of a woman who left her mark on every man she met!”
„She has more to offer a man with a glance than most women give in a lifetime!“
„She knew what she wanted and wasn't too particular how she got it!“
„Loving her was like shaking hands with the devil!“
Time stopped in its tracks... when she pulled the trigger!
U drugoj prostoriji stoji Gilda oslonjena o zid beskrajno sporo pušeći cigaretu dok Miles Davis, pucnjevi i kiša ispunjavaju zvukom prazninu prizora u kojem u pozadini neki muškarac leži mrtav na podu.
„Hate is a very exciting emotion. Haven't you noticed? Very exciting. I hate you too, Johnny. I hate you so much, I think I'm gonna die from it. Darling.”
Posjetitelji izložbe ulaze u zamračen prostor obavijen tamom i tajnom, ravno in medias res. Intuitivno pitanje what the hell happened i poriv za zauzimanjem uloge detektiva ometa prisustvo fatalnih žena koje odbacuju baby face i svojim osmjehom ne skrivaju svijest o we both know that you just think you know... i pogledom koji govori ...but you know nothing, John Doe. You don't have the slightest clue.
Triptih je slagalica s nedostajućim dijelovima, u kojoj se prizori lijevaju jedan u drugi ne otkrivajući uzrok ni posljedicu, ključ je tu ali je nedostižan, i ostavlja u nedoumici, osjećaju nemira, porivu za čašom viskija i cigaretom.
{igallery 96}
Iz predgovora Vujić i Brulca:
„Redateljice su, ne trebajući filmske kamere za svoju priču, inscenirale punokrvno iskustvo, prostorni hommage filmu koji na gledatelja utječe kako svojim snažnim psihološkim nabojem, tako i uvjerljivom vizualnom strukturom.“
„...dramatično iskustvo koje gledatelju nudi da ovdje i sada iskusi film noir koji, iako trodimenzionalan, ipak ostaje crno-bijel...“
„...intenzivno i nezaboravno osjetilno iskustvo.„
„Umjetnice koriste bogato naslijeđe popularne kulture uglavnom kroz jezik forme: njihov je rad ponajprije istraživanje specifičnog vizualnog jezika, istraživanje mogućnosti transpozicije s filma na mizanscenu likovne umjetnosti.„
Projekt je producirala Udruga Mesto žensk-City of Women 2011. godine, a prvi je put predstavljen na 17. međunarodnom festivalu suvremenih umjetnosti City of Women.
Izložba je otvorena do 25. travnja.
https://www.youtube.com/watch?v=KhQXE09Y-Hg
