Gotovo svakodnevno događaju se što zabavne situacije, pa i one ne tako lijepe. Znatiželjni pogledi, ali i uvrede i dovikivanja. Najčešće me zbog izgleda izbacuju iz ženskih WC-a, ili izlaze iz istih provjeriti jesu li ušle u pravi. Ima tu i zbunjenih taksista kojima je poziv preko aplikacije uputila Martina, a dolazim ja. Inzistiranja da im kažem jesam li muško ili žensko. Dovikivanja “Šta si ti neka lezba?”. Pa i do laktova u glavu.
Iskreno, meni su sve te zamjene postale iznimno zabavne, dok ne eskaliraju u uvrede i nasilje. U suštini, radi se o prihvaćanju sebe. Samopouzdanju koje se, budimo realni, gradi godinama. Mislim da se kod okoline prvenstveno radi o strahu i nepoznavanju. Zapravo je situacija takva da, dok god misle da ste muškarac, svijet se drugačije ponaša prema vama.
Kad saznaju (ako saznaju) da ste žena, stvari se malo zakompliciraju. Nerijetko su mi objašnjavali kako kratka kosa, obične majice, košulje, tenisice, tetovaže nisu nešto što djevojke nose pa neka ne zamjerim zabunu. U društvo nam je duboko ukorijenjen stereotip kako žena treba izgledati i sve van tih okvira je strano, neobično, zbunjujuće. Pa samim time, ako ne izgledaš kao žena koju oni imaju vizualiziranu nisi dobra predstavnica roda.
S vremenom sam tu svoju butch svakodnevicu počela dijeliti na društvenim mrežama. Nakon svake objave javljale su se djevojke sa sličnim situacijama. Projekt Ej, dečko nastao je spontano, u jedno ljetno popodne. Crtice iz mog butch života pretvorile su se u ideju kako sve te predivne žene možda trebaju dobiti priliku ispričati svoju priču. Koliko ona teška ili zabavna bila. Projekt je nastao kako bih pokušala kroz moju fotografiju i stvarne priče tih žena pokazati sve prekrasnost raznolikosti žena, ženstvenosti, ljepote. Željela bih, sa svim tim predivnim ženama, boriti se protiv diskriminacije i naučenih stereotipa. (tekst: Martina Šalov)
Martina Šalov je fotografkinja, videografkinja i aktivistkinja.
