Leonida Kovač: Trebamo li LGBTIQ+ muzej?

Leonida Kovač je povjesničarka i teoretičarka umjetnosti, kustosica i redovita profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završila je u Puli, te diplomirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Glavna područja njezinog znanstvenog interesa su suvremena umjetnost, kritička teorija i feminističke teorije. Od 2002. do 2005. bila je potpredsjednica Međunarodne udruge kritičara umjetnosti – AICA sa sjedištem u Parizu. Koncipirala je i realizirala tridesetak autorskih izložbi, među kojima su osobito važne izložbe Nan Hoover, Dube Sambolec, Katarzyne Kozyra, Orshi Drozdik, Dorothy Cross, Rite Duffy, Naste Rojc i Edite Schubert. Bila je povjerenica i kustosica hrvatskog paviljona na Bijenalu suvremene umjetnosti u São Paulu (2002.) i na Bijenalu u Veneciji (2003.) gdje je izložbom Uzorci vidljivosti predstavila serije autoportreta Ane Opalić. Organizirala je i suorganizirala nekoliko znanstvenih konferencija u Hrvatskoj i inozemstvu, te održala niz pozvanih predavanja na europskim sveučilištima. Objavila je sljedeće knjige: Konteksti (1997.), Kodovi identiteta (2001.), Edita Schubert (2001.), Relacionirane stvarnosti (2007.), Gorki Žuvela: Izmislite sebe (2009.), Anonimalia: Normativni diskursi i samoreprezentacija umjetnica 20. stoljeća (2010.), Tübingenska kutija: Eseji o vizualnoj kulturi i biopolitici (2013.), U zrcalu kulturalnog ekrana: Jagoda Kaloper (2013.), Mrđan Bajić: Rasprizorujuće transverzale (2017).