Objavljeno

Kallia Papadaki: Kada pišem prozu razmišljam u slikama

Grčka književnica Kallia Papadaki govori o svojim kratkim pričama i grčkoj čitalačkoj publici.

Trenutno postoji jako velik broj pisaca čija djela govore o ekonomskim prilikama, no ponekad mi se čini da tim istim djelima nedostaje neka emocionalna nota. Za vrijeme ekonomskih kriza različite ljudske frustracije izlaze na površinu. Upravo se to dogodilo i u Grčkoj stoga mi se čini da je publika prilično zasićena političkim temama te joj treba nešto s čim će se moći poistovjetiti, nekakvo malo fikcionalno utočište.

U sklopu Revije malih književnosti, festivalu koji predstavlja suvremene mlade autore iz zemalja regije čija djela u Hrvatskoj nisu prevedena, a koji su se u svojim zemljama afirmirali i postigli uspjeh, Booksa je ove godine predstavila mlade pisce i spisateljice iz Grčke: Vasiliki Petsu, Kalliu Papadaki, Mariu Ksiluri, Hristosa Asteriua i Iliasa Maglinisa.

Grčke književnike koji su nastupili u Booksi sa svojim tekstovima izabrao je književni teoretičar, esejist i romanopisac Hristos Hrisopulos. Hrisopulos je istaknuo kako grčku književnost protekla dva desetljeća karakterizira visok stupanj raznolikosti; pisci različitih iskustava i pristupa napisali su značajna djela koja su dovela u pitanje ne samo postojeća viđenja grčkog društva i povijesti, već i žanrovske granice koje su odredile grčku književnost od kasnih 1990-tih naovamo.

 

Naglasio je kako ovaj ”književni val” svoj značaj stječe u odnosu na trenutnu društveno-ekonomsku situaciju u Europi,a posebice u Grčkoj, dolazi do okretanja tekstovima iz nedavne prošlosti u potrazi za onim znacima ili nagovještajima koji su mogli (ili možda trebali) upozoriti kako je u društvu i politici nešto inherentno pogrešno. Iako je gotovo nemoguće predstaviti i sažeti cijelu književnost kroz rad nekoliko književnica i književnika, ovogodišnja je Revija malih književnosti uspjela dočarati barem dio suvremene grčke književne atomosfere.

Nama je za oko zapela spisateljica, pjesnikinja i scenaristica Kallia Papadaki, koja je u Booksi čitala ulomak iz priče ”U četrdeset dana” objavljenoj u njezinoj zbirci kratkih pričaZvuk praznih prostora” , za koju je 2009. osvojila nagradu Diavazo za debitante. 2011. objavila je zbirku poezije ”Prosinačka Lavanda’‘, a profesionalno se bavi i pisanjem scenarija. Kallijin književni svijet Hrisopulos je opisao kao introvertnu urbanu distopiju.  Ona gotovo filmski niže različite slike i prizore, stavlja poseban naglasak na detalje, beznačajne događaje i trenutna raspoloženja, a sumorna atmosfera koja prožima likove i prostore čini se neobično stvarnom; pažljivim odabirom riječi Papadaki konstruira vlastiti književni svijet koji se čitatelju istovremeno čini i bliskim i otuđenim.

U svojim pričama ”U četrdeset dana” i ”Agis i Mary” Vaši su likovi dio su suvremenog grčkog društva te na taj način progovaraju o trenutnoj ekonomskoj i društvenoj situaciji u državi. Jeste li ih namjerno postavili u takav kontekst ili se to jednostavno ”dogodilo”?

– Rekla bih da se to dogodilo slučajno. Govoriti o današnjem grčkom društvu gotovo je nemoguće bez da se spominje ekonomska recesija jer ona prodire u sve sfere društvenog života pa tako i u književnost, a s tim i u fikcionalne živote mojih likova. Ipak, ekonomska situacija poslužila mi je čisto kao pozadina, naglasak je prvenstveno na ljudima i njihovim životnim pričama. Iako su teške životne prilike likova u mojoj priči ”Agis i Mary” uzrokovane ponajviše njihovim siromaštvom, ono što sam htjela postići jest prikazati jedno sasvim intimno obiteljsko okruženje, složen odnos između majke i sina, njihove moralne dileme i odluke s kojima se moraju nositi. Slično je i u priči ”U četrdeset dana”, u kojoj je glavni junak Kostas svakodnevno suočen sa tragedijom i smrću. Ipak, ono što je bitno jest on sam kao lik, njegov pogled na svijet i odnosi koje uspostavlja s okolinom.

Smatrate li da političke teme u književnosti ili barem politička pozadina kakvu imaju Vaše priče pridonosi popularizaciji književnosti? Čine li ju bližom široj publici?

– Političke teme u svakom slučaju izazivaju dosta medijske pozornosti, što često rezultira time da se takva djela onda više i čitaju. Trenutno postoji jako velik broj pisaca čija djela govore o ekonomskim prilikama, no ponekad mi se čini da tim istim djelima nedostaje neka emocionalna nota. Za vrijeme krize bilo kojeg tipa različite ljudske frustracije izlaze na površinu. Upravo se to dogodilo i u Grčkoj stoga mi se čini da je publika prilično zasićena političkim temama te joj treba nešto s čim će se moći poistovjetiti, nekakvo malo fikcionalno utočište. Pozitivna je strana recesije ta što su oči čitavog svijeta uprte u Grčku, postoji ogroman interes za stvarne događaje u našem društvu. Upravo tu onda nastupa suvremena književnosti i umjetnost općenito, koja se, doduše iznimno polako, zadnjih godina popularizirala na svjetskoj razini.

S obzirom da su Vaše priče utemeljene na stvarnoj društvenoj situaciji, jesu li i Vaši likovi stvoreni po uzoru na stvarne osobe? Postoji li za Vas neka razlika u konstruiranju ženskih i muških likova i koji u Vašim pričama prevladavaju?

– Jako mi je teško procijeniti u kojoj su mjeri moji likovi ”stvarni”. Nisu u principu bazirani na stvarnim osobama, ali rekla bih da nastaju kao kombinacija raznoraznih ljudi i situacija, inspirirani su kako stvarnim tako i fiktivnim ličnostima, ponekad nekom pričom ili novinskim člankom koji sam pročitala, filmom koji sam pogledala ili glazbom koju sam poslušala. Većina su mojih dosadašnjih likova bili muškarci, iako ne iz nekog posebnog razloga. Kada pišem, nastojim razmišljati i ”djelovati” kao taj lik te ne pravim neku pretjeranu razliku između muških i ženskih. Rekla bih da općenito volim snažne, jake likove koji su sposobni u potpunosti ”nositi” priču. Trenutno pišem svoje drugo prozno djelo u kojem je glavni lik žena. Iako mi sada pisanje ide puno sporije, ne bih to povezala s glavnom junakinjom, već s činjenicom da ne želim iznevjeriti publiku i kritiku koji su jako dobro prihvatili moju prvu zbirku kratkih priča.

Ima li za Vas razlike u pisanju kratkih priča i scenarija? Radite li trenutno na nekom scenariju?

– Kada pišem prozu često razmišljam u slikama, što je prilično blisko scenariju. Forma je, dakako sasvim drugačija, ali dobra joj se priča lako prilagodi. Trenutno radim na scenariju za film September redateljice Penny Panayotopoulou. Film bi trebao u kinima biti 2013., a vjerujem da će se u sklopu nekog festivala moći pogledati i u Hrvatskoj.


Povezano