„Mora preklinjati, uvjeravati da je njena bol stvarno još ovdje,“ stih je o iskustvu menstruacije s kakvim se mnoge od nas često susreću, a dolazi iz kratkog poetskog filma Ciklus (Zyklus) njemačkog Luxus Filmkollektiva. Film je nakon uspješnog festivalskog kruga objavljen online i to 28. svibnja, na Međunarodni dan menstrualne higijene.
Autorica i protagonistica Zyklusa, pjesnikinja Eva Matz, u Bremenu je poznata kao politički glas na sceni slam poezije, a radi i u kazališnoj i filmskoj produkciji te organizira kulturna događanja i radionice. U otvorenom duhu Matzinog izričaja, razgovarale smo o menstrualnoj skrbi u Njemačkoj, slam poeziji, boli – i nadi.
Baviš se slam poezijom od 2014. i dobitnica si mnogih lokalnih nagrada. Što izvedbena poezija kao format pruža izvođačici i publici?
Obožavam spoken word i izvedbenu poeziju jer publika direktno daje povratnu informaciju. Iskustvo recitiranja svaki je put drugačije – drugačije ste raspoloženi i pred drugačijim ljudima. U usporedbi s čitanjima za stolom uz čašu vode (njem. Wasserglaslesung), na nogama ste i koristite cijelo tijelo, cijeli instrument. Vjerujem i da slam govornici_e imaju drugačiju tenziju.
Pogotovo od pandemije, iznimno sam zahvalna za svaku izvedbu uživo i svaku pozornicu na kojoj mogu čitati. Format poetskog slama ne funkcionira bez publike. Slamovi su najposjećenija pjesnička događanja u Njemačkoj i mnogima se sviđa to što „odabiru“ najboljeg pjesnika ili pjesnikinju večeri. Ja nisam fan formata natjecanja, ali je zabavno i volim veliku publiku. Cijenim i sudjelovanje na drugačijim događanjima kao što su miješana predstava ili solo nastup. Volim slam, ali nikad se ne bih mogla baviti samo njime.
Kada si se počela eksplicitno baviti feminističkim temama, i kako je publika reagirala na to?
Skoro svaki tekst koji napišem za slam pozornicu je na neki način društveno kritičan ili politički, ali mislim da je s feminističkim temama započelo prije sedam ili osam godina, u timu u kojem sam bila s Janinom Mau i Theresom Sperling.
Publika na te teme reagira raznovrsno, ponekad im se to ne sviđa ili se ne slažu, ponekad im se sviđa ili se osjećaju shvaćeno. Uvijek ovisi o slušatelju_ici.
Kad je Zyklus bio na festivalima, reakcije su bile jako zanimljive. Mnogi su mi muškarci prilazili sa savjetima za menstrualne bolove. To je istovremeno bilo urnebesno i jebeno iritantno.
Kako je došlo do tvog filmskog rada? Što medij filma pruža, u smislu društvenog utjecaja na publiku, a da nedostaje slam poeziji?
Filmski kolektiv smo osnovali slučajno. Snimatelj Jonas Schmieta i ja bili smo cimeri tijekom pandemije. On je upravo bio završio studij i nije imao posao, djelomično zbog korone, a i ja sam bila prisiljena na nezaposlenost jer više nije bilo pozornica. Kazalište, poetski slamovi, radionice, sve u čemu sam prethodno radila više nije bilo moguće, pa smo odlučili poeziji pružiti novu pozornicu kroz film.
Nisam sigurna razumijem li koji je društveni utjecaj filma, ali znam da trebam i cijenim i film i poeziju. Film je dostupan ovisno o tome gdje se prikazuje, no možete ga i objaviti putem interneta i učiniti ga dostupnim široj publici.
Ono što slam poeziju čini posebnom su jedinstveni trenuci na pozornici i ekskluzivnost individualnih događanja, a to u filmu ne postoji. Film se uvijek može ponoviti.
Tvoj kratki film Zyklus tematizira menstruaciju na dvije razine – lirično, relativno izravnim jezikom, i filmski, kroz vizualnu metaforu. Kako je došlo do stvaranja filma? Ima li autobiografskih elemenata?
Zyklus jest autobiografski. Film je snimljen u periodu moje i Jonasove nezaposlenosti. FilmFest Bremen objavio je natjecanje za kratke filmove snimane kamerom Super 8, za koje smo se i prijavili. Imali smo četiri tjedna za sve. Prvih nekoliko dana raspravljali smo o temama i upravo je Jonas preferirao temu menstruacije, rekao je da je želi bolje razumjeti. Ja uopće nisam htjela pisati o tome. No pristala sam, i rezultat je bilo osam minuta teksta. Kad ga je Jonas čuo, sjedio je otvorene gubice i rekao: „To radimo.”
Sljedećih nekoliko tjedana smo razvijali scene. Morale su biti jednostavne kako bi tekst i slika podržavali jedno drugo umjesto da odvlače pažnju. Pridružila nam se i scenografkinja i kostimografkinja Elena Ortega. Ekipa na setu bili su naši cimeri. Napravili smo testno digitalno snimanje da vidimo hoće li nam plan uspjeti, a zatim smo imali jedan dan za snimanje i filmsku vrpcu od tri minute. Morali smo montirati u samoj kameri, ništa se nije moglo izmijeniti kasnije. A postojao je i problem s tehnologijom. Tek je peta Super 8 kamera radila, a dok smo je našli, prošlo je već pola dana snimanja.
U ovaj je projekt ušlo mnogo znoja, ali i ljubavi. Mislim da je to jedna od najboljih stvari koje su proizašle iz pandemije. A uz to je i kamen temeljac Luxus Filmkollektiva.
Protagonistica Zyklusa progovara o načinu na koji okolina umanjuje problem teških menstruacija. Kako Njemačka tretira menstrualno zdravlje, tj. reproduktivno zdravlje općenito? Postoje li sustavne prepreke kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi, i dolazi li ona ruku pod ruku s društvenim zatiranjem?
Mogu govoriti samo iz vlastite pozicije. Dojma sam da smo kao osobe s maternicama mnogo otvorenije_i i da više govorimo o menstrualnom zdravlju, a da se sram smanjuje. Što se tiče društva, još uvijek dobivamo hrpu glupih komentara i manjak razumijevanja, no stvari polako napreduju.
Istovremeno, imam osjećaj da naše zdravstvo kasni za tim i da je u naravi patrijarhalnije. Postoji nekoliko prepreka, prvenstveno to što se žene u medicinskim praksama shvaća manje ozbiljno i manja je vjerojatnost da će dobiti ispravnu dijagnozu. To se ne odnosi samo na reproduktivno zdravlje, već je opći problem. Velik je faktor shvaćaju li vas osobe na poziciji moći ozbiljno.
Uz mnoge tzv. „dodatne preglede“ kod ginekologa i drugih specijalista, pacijenti_ce moraju odlučiti žele li ih, i platiti više za njih. Smatram da je to jako kontradiktorno državi blagostanja u kojoj živim, jer mislim da bi nužne preglede trebale platiti naše tvrtke za zdravstveno osiguranje iz doprinosa koje im plaćamo. Kao i kod mnogih stvari, imamo sreće što smo rođene_i u zemlji s javnim zdravstvom, no ima i mnogo prostora za poboljšanje.
Primjerice, u Njemačkoj je prošle godine odobren test slinom koji bi trebao moći odrediti imate li endometriozu s 98% sigurnosti. Kao pacijent_ica, morate ga platiti sami; košta €800. Ili možete, kao ja, ići abdomenom pod nož, obaviti laparoskopiju, gastroskopiju i kolonoskopiju i završiti s dijagnozom 60% vjerojatnosti da nemate endometriozu u abdomenu. Vaše će zdravstveno osiguranje to i pokriti.
Međutim, endometrioza može biti bilo gdje u tijelu i uzrok ekstremne menstrualne boli mogu biti i mnoge druge izrasline i bolesti. Naš su sustav i istraživanje zastarjeli. To frustrira i umara, ali ima nas puno i moramo, i nastavit ćemo, pričati o krvi. Imamo mnogo snažnih glasova, što mi daje nadu.
Tvoj sljedeći film, Ich will nicht laut sein müssen (Ne želim morati biti glasna) bavi se socijalizacijom djevojaka i jednako je vizualno upečatljiv. Gdje ga se trenutno može pogledati, i možemo li očekivati javnu objavu kao i kod Zyklusa?
Trenutno se prikazuje na filmskim festivalima. Imao je premijeru u travnju u Ingolstadtu i već je sudjelovao ili je prihvaćen na priličan broj festivala, što je sjajno! Npr., prikazan je na Vienna Shorts i artspring berlin festivalu, a bit će i na Fünf Seenu u Bavarskoj, BuSho Filmfestu u Budimpešti i Green Point Film Festivalu u Brooklynu. Nadam se da će ih biti još i mnogo više.
Sigurna sam da ćemo film objaviti online nakon što prođu festivali, kao i druge filmove i isječke na našoj Instagram ili web stranici.
Za kraj, želiš li poručiti nešto pjesnikinjama i filmašicama Hrvatske?
Ne odustajte, trebamo vaš trud. Ne vjerujte svemu što vam govore o tome kakve biste vi i svijet trebale biti. Put neće uvijek biti lagan, možda nećete uvijek uspjeti, ali stvarate priliku da drugi uspiju. Želimo čuti vaše glasove. Čut ćemo vas. Vidjet ćemo vas. Niste same.
Film Zyklus pogledajte u nastavku.
Napomena: Engleske titlove aktivirajte odabirom opcije CC/Subtitles.
