Ovih su dana brojne organizacije i institucije u kulturi u niskom startu iščekujući otvaranje ESF natječaja “Jačanje kapaciteta OCD-a za odgovaranje na potrebe lokalne zajednice” te rezultate javnog poziva “Umjetnost i kultura online”. On je raspisan još u svibnju 2020. kao “krizni” natječaj koji bi trebao pomoći kulturnom sektoru pogođenom pandemijom, ali nakon devet mjeseci čekanja stigli su rezultati (a kad će financije – tko zna?) o financiranju tek 17 projekata, dok se većina ostalih prijavitelja još kupa u moru neizvjesnosti.
Dodatna bizarnost leži u činjenici da se sredstva u okviru ovog poziva dodjeljuju po principu tzv. “najbržeg prsta”, odnosno, projekti koji zadovolje minimalne kriterije rangiraju se prema vremenu pristizanja, a ne kvalitete. Poziv “Umjetnost i kultura online” je, tako, prošle godine obustavljen tek par dana nakon informativne radionice za prijavitelje, pa iznenada ponovno otvoren i vrlo brzo ponovno obustavljen.
Istraumatizirane tim povuci-potegni iskustvom i neizvjesnošću, organizacije i institucije u kulturi morale su u pripremu novih ESF-ova uvrstiti i novu, ključnu taktiku “borbe”: kako u trenutku otvaranja natječaja biti prvi koji s isprintanim prijavnicama stoji u redu na pošti. S obzirom na to da mnogima o ovim natječajima ovise radna mjesta i provedba programa u narednom periodu, redovi su dugi, a sekunde presudne.
Nažalost, kampiranje pred poštom kako biste za par sekundi pretekli svoje kolege iz drugih organizacija savršeno se uklapa u svakodnevicu provoditelja ESF-ova. Fotografiranje sebe i svojih suradnika za fotokopirkom i radnim stolom kako biste u izvještaju mogli “dokazati” da ste doista i administrirali projekt, slanje beskrajnih, cirkularnih objašnjenja i dokaza za svaki korak u radnom procesu (od preslika mailova do pojašnjenja zašto ste za osvježenje na radionici odabrali sendviče, a ne kiflice kako je inicijalno planirano), dopisivanje s odjelom za ESF oko prave nijanse plave boje na zastavicama Europske unije koje ste morali zalijepiti na kupljeni hard disk, popravljanje cijelog budžeta jer vam je s jednog računa odbijeno 50 lipa za povratnu bocu, objašnjavanje starijim korisnicima programa da moraju potpisati minimalno pet papira kako bi mogli sudjelovati u vašoj kreativnoj radionici…
Ovakve detalje iz provedbe može potpisati vjerojatno većina dosadašnjih korisnika ESF sredstava. Metoda najbržeg prsta čini se, dakle, tek kao nastavak loših praksi upravljanja ovim fondom koje po polje kulture ostavljaju snažne posljedice. Višemjesečna i čak višegodišnja kašnjenja i rastezanja, velika konkurencija u kojoj se natječu i akteri izvan polja kulture, ogroman i neefikasan administrativni pritisak koji do suludih granica otežava kulturno-umjetnički rad – sve to dolazi u paketu s ESF sredstvima i itekako utječe na daljnju prekarizaciju kulturnog rada.
Na web stranici inicijative Za KRUH pročitajte kratki komentar i analizu dosadašnjih ESF natječaja u kulturi!
