Objavljeno

Danielle Trussoni: Nitko ne želi čitati o sretnim anđelčićima

Kada u petak navečer na cesti vidite čovjeka u kućnom ogrtaču s ručnikom, to može značiti više stvari. No, ako ste u blizini FER-a, a svibanj je, onda nema mjesta zabrinutosti – održava se SFerakon. Počasna gošća ovogodišnje najveće hrvatske SF konvencije bila je američka spisateljica Danielle Trussoni.

Krhka brineta u odjeći klasičnih linija djelovala je konzervativno, sve dok se u predvorju FER-a nije zaljubila u majicu koja je bila izložena na jednom štandu. Na lijevoj strani na predjelu trbuha bila je nacrtana ogromna lokva krvi, a na desnoj strani pisalo je „I’m fine“. Članovi SFere odmah su dali sve od sebe da majicu poklone gošći.

Trussoni je u Zagreb došla predstaviti svoju novu knjigu Angelopolis, nastavak bestsellera Angelologija koji je preveden na 32 jezika. Hrvatska je jedna od prvih zemalja u kojoj je Angelolopolis objavljen. Q&A s autoricom vodio je Aleksandar Žiljak.

Recite nam nešto o sebi, kako ste počeli pisati.

Odrasla sam u Wisconsinu. Pasionirano čitam od pete godine. Bila sam osamljeno dijete i stalno sam visila u knjižnici. Voljela sam maštovite knjige poput Narnijskih kronika, Frankensteina, Drakule. Puno sam putovala. Živjela sam u Velikoj Britaniji, Japanu, Bugarskoj, a sada živim u Francuskoj. Sve to utjecalo je na pisanje ovih knjiga.

Vaša prva knjiga potpuno je drugačija od onoga što pišete danas.

Prva knjiga koju sam napisala, Falling through the Earth, bila je inspirirana iskustvima mog oca koji se borio u Vijetnamskom ratu. Knjiga je o našem odnosu, o utjecaju rata na obitelj i zajednicu. Bila sam protiv američkog rata u Iraku i Afganistanu i ta knjiga bila je moj doprinos. The New York Times proglasio ju je jednom od najboljih knjiga koje su izašle te godine. Puno sam istraživala dok sam pisala tu knjigu. Kada sam ju završila, htjela sam napisati nešto zabavnije.

Kako ste dobili ideju za Angelologiju?

Kada sam započela knjigu, tema je trebala biti posve drugačija, trebala je to biti misterija koja se događa u Wisconsinu. Glavna junakinja trebala je biti časna sestra, pa sam otišla u jedan samostan franciskanki kako bih istraživala. Bilo je to vrlo dirljivo i zanimljivo iskustvo.  Jedne večeri u kapelici sam primijetila anđele, bili su posvuda, na vitrajima, na zidovima… Shvatila sam da bi to bila zanimljiva tema za knjigu i počela sam istraživati o njima.

Vaši anđeli ne odgovaraju uobičajenim predodžbama o tim bićima. Neki su iznimno zli.

Nitko ne želi čitati o sretnim anđelčićima! Htjela sam u priču o anđelima unijeti puno slojeva religije i povijesti i smisliti nešto posve drugačije. Nisam znala ništa o povijesti vjere niti sam bila religiozna, pa sam prvu godinu uglavnom istraživala. Cilj mi je bio stvoriti vrlo uvjerljivi svijet u kojem moji likovi žive, tako sam mnogo istraživala o Pokretu otpora i na njemu gradila Angelologe koji se bore protiv Nefila, potomaka anđela.

Najveći kompliment koji sam dobila glasio je „ne znam gdje fantazija prestaje“. Na primjer, većina citata u knjizi je iz stvarnih tekstova.

Gledala sam i čitala puno djela o anđelima kako bih vidjela da li je netko već smislio nešto slično, i kada sam shvatila da nije, znala sam da idem u pravom smjeru. Ili možda samo nisam našla takvo postojeće djelo!

Zašto radnja prve knjige započinje 1999. godine?

Smatram da je lakše povjerovati u priču koja se događa u prošlosti. Također, htjela sam priču završiti u sadašnjosti, pa je morala početi ranije. Osim toga, lik Gabrielle morao je biti živ za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa se vremenski okvir morao podudarati. No i ovako je ispala prestara.

Inače volim snažne ženske likove, u prvoj knjizi oni nose radnju, a u drugoj se pojavljuje jedan zli ženski anđeo. Općenito volim zle likove.

Glazbeni instrumenti vrlo su važni u priči.

U zvuku postoji nešto jako mistično. Zvuk i glas su čarobni. Ideja da zvuk stvara nešto dobro ili loše povezana je s mitom o Orfeju koji je povezan sa spiljom koju sam posjetila kad sam živjela u Bugarskoj i legendama povezanima s njom. To je fascinantno mjesto.

Kako izgleda vaš proces pisanja?

Pisanje nikada ne postaje lakše. Stalno radim izmjene na tekstu. To je vrlo bolan proces, uopće nije zabavno. Ali obožavam ga. Smatram da prema inspiraciji treba biti fleksibilan. Moja prva knjiga započela je kao seminar na fakultetu, prerasla u lošu kratku priču, pa u loš roman od 500 stranica. Odbilo ga je 25 urednika. Četiri godine sam ga pisala da bih shvatila da je to dobro napisana loša priča. Zadržala sam dobre dijelove, Vijetnam, i sve ostalo napisala drugačije.

Prema vašoj knjizi žele snimiti film. Surađujete li s filmskim studijom koji ga snima?

Ne želim imati veze s filmom, a ni studio me nije zamolio da se upletem u njegovo stvaranje. Osim toga, otpustili su već dva scenarista, zamislite da me otpuste kao scenaristicu filma koji se snima po mojoj knjizi!

Je li crkva reagirala na vaš roman?

Ne. Šteta! Ali poslala sam kutiju knjiga u samostan u kojem sam boravila kad sam dobila ideju i sestrama se svidio.

Čime se još bavite?

Pišem književne kritike. Čitam što mi daju. Uglavnom to radim iz zabave, da imam nekakvog doticaja s književnim svijetom. Sada čitam novog Dana Browna, zabavno ga je čitati tjedan dana prije svih ostalih. Pohađala sam Iowa Writers Workshop, na koji je iznimno teško upasti, na kojem sam se stalno morala natjecati s drugim piscima, pa sam se umorila od toga. Iz istog razloga ne predajem kreativno pisanje, kao što mnogo pisaca čini.

Na čemu biste voljeli raditi nakon trilogije Angelologija?

Nemam konkretne planove za kasnije. Samo znam da neću pisati o anđelima ili vampirima. No volim alternativne svjetove. Također pohađam edukaciju za sommeliera. Ako više ne prodam nijednu knjigu, biti ću sommelier. Obožavam vina. Zato živim u Francuskoj, u staroj templarskoj bazi iz 13. stoljeća. Predivna je i definitivno ukleta. U kuhinji su prorezi za strijele, pa mogu gađati ljude koji me ljute!

Jeste li pili koje dobro vino u Hrvatskoj?

Jesam! Upozorili su me da moram probati vaša vina. Danas sam slikala bocu jer nisam mogla izgovoriti naziv! (Nakon čeprkanja po mobitelu otkriva se da se radi o Kozlovićevoj malvaziji. Razgovor s publikom odmah prelazi na temu vina.)


Povezano