Izbor koji slijedi sasvim je osoban uvid u moj dnevnik čitanja ove godine, teško da ga možemo smatrati best of-om recentne domaće i prijevodne proze. Neka od nabrojenih djela nisu čak ni izdana u godini koju upravo ispraćamo, no odabrala sam ih smatrajući kako su svoje širenje izvan lokalnih sredina u kojima su se pojavili doživjeli upravo u 2012.
Alice Munro, Previše sreće, OceanMore, 2012.
Sva sila domaćih književnih nagrada obasula je prvu zbirku ove kanadske spisateljice objavljenu u nas protekle godine pod naslovom Služba, družba, prošnja, ljubav, brak. Hrvatska ju je kritika proglasila literarnim otkrićem godine, nagrađena je i Kiklopom za najbolju stranu prozu 2011, a prevoditeljica Maja Šoljan za taj je prijevod također nagrađena Kiklopom za najbolji prijevod i godišnjom nagradom Josip Tabak Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prijevod proze u 2011. godini.
Novi prijevod proze A. Munro donosi nam kolekciju njezinih kratkih priča u kojima su glavni likovi najčešće žene i to u najrazličitijim, najneobičnijim životnim okolnostima i kontekstima koje možete zamisliti. Ova, jedna od ponajboljih živućih majstorica kratke proze u Hrvatskoj ima maleni, ali ozbiljan krug poklonika.
Suzana Tratnik, U svojem dvorištu, Kontra, 2011.
Slovenska književnica Suzana Tratnik veteranka je queer proze na Balkanu, a knjiga priča U svojem dvorištu prvi je njezin naslov preveden na hrvatski jezik. Autobiografska proza Tratnik efektno prikazuje odrastanje i formiranje ove autorice iz djevojčice koja je odrasla u slovenskoj provinciji do afirmirane književnice i jedne od pionirki lezbijske proze na Balkanu, dobitnice Prešernove nagrade, najprestižnije slovenske nacionalne nagradu za najviše dosege u umjetnosti. U svojem dvorištu nosi sve glavne adute autoričinog rukopisa – britak i svima blizak smisao za humor, uvid u specifičnosti lezbijskih veza u ovom podneblju te literarni aktivizam kojim je prokrvljena njezina književna biografija.
Dragoslava Barzut, Zlatni metak, 2012.
Mlada srpska spisateljica Dragoslava Barzut posljednjih godina zasluženo zadobija epitet jedne od najzanimljivijih prozaistica nove generacije u regiji. Barzut je okrenuta temama društvene mikroklime u Srbiji, lezbijskim i obiteljskim odnosima, no ono što ju izdvaja iz gomile mladih autora/ica nije tek činjenica da joj je proza obojena aktivizmom, već autentičan glas nove generacije mladih pisaca koji se usuđuju govoriti, misliti i pisati jezikom i stavovima supkulture. Autorica je pozitivno zadojena karverovštinom iz koje se glasa vlastitim kratkopričaškim glasom. Zbirku priča Zlatni metak možete nabaviti u bolje opskrbljenim beogradskim knjižarama, ali i direktnom narudžbom od same autorice na mejl: dragoslava.barzut@gmail.com.
Lana Bastašić, Vatrometi, Čekić, 2011.
Iako je službeno izdana pretprošle godine drugu knjigu kratkih priča Lane Bastašić uvrštavamo u ovaj izbor ne bismo li ovu sjajnu prozu približili čitateljima/icama u Hrvatskoj. Vatrometi su prepuni duhovitih, razoružavajuće osobnih dijaloga i preispitivanja vlastitih i tuđih identiteta u svim njihovim slojevima – od nacionalnog, preko seksualnog do rodnog. Bastašić je mlada, ali zrela autorica s popriličnim brojem godova u svojoj literarnoj kori, stoga nema sumnje da ćemo je u budućnosti vidjeti kao relevantnu protagonisticu regionalne književne scene. Knjigu je moguće nabaviti u beogradskim knjižarama, no najsigurniji put je narudžba preko internet stranice izdavača.
Daša Drndić, Belladonna, Fraktura, 2012.
Književnu veteranku Dašu Drndić ne treba posebno predstavljati čitalačkoj publici regije. Nakon zapaženih, nagrađivanih i prevođenih romana April u Berlinu i Sonnenschein kojima je posljednjih godina prešla granice Balkana, Drndić u najnovijem romanu Belladonna piše o muškarcu kojemu nakon odlaska u mirovinu liječnici dijagnosticiraju rak dojke. Teme poput age-izma, bolesti, revizije prošlosti, nemogućnosti opstanka intelektualca u tranzicijskoj istočnoj Evropi, te opsesivna autoričina optika usmjerena na kolektivnu psihologiju provincije u ovom su romanu realizirane suvereno. Belladonna je sami vrh domaće literarne produkcije u godini koja je za nama.
Virginia Woolf, Kuća duhova i druge priče, Mala zvona, 2012.
Ova nevelika knjižica krije neke od u nas još neobjavljenih kratkih priča kultne spisateljice. Ovo je idealan blagdanski poklon za ljubitelje forme kratke priče i modernizma u književnosti. U zbirci, koju je nakon autoričine smrti priredio njezin suprug, objavljeno je šest od osam priča iz njezine knjige Ponedjeljak ili utorak iz 1921., jedine zbirke priča koju je objavila za života. Njima je Leonard Woolf dodao priče koje su u razdoblju između 1922. i 1941. izašle u različitim časopisima te šest dotad neobjavljenih tekstova, te se knjiga može smatrati svojevrsnom antologijom kratke proze V. Woolf.
Premda je dovršila relativno mali broj kratkih priča, Virginia Woolf se za cijeloga svojeg književnog života povremeno vraćala toj formi. Upravo se u kratkim pričama –Znak na zidu iz 1917. i Park Kew iz 1919. – počela baviti formalnim eksperimentima i razvijati svoju impresionističku tehniku pisanja. Mnogi motivi, ključne teme, pa čak i neki likovi njenih romana, poput para Dalloway, nalaze se i u njenim kratkim pričama.
Književnica i prevoditeljica Sanja Lovrenčić za prijevod ove knjige nedavno je dobila nagradu Kiklop na pulskom Sajmu knjige.
