Zbeletron u suradnji s K-zonom i psihologinjom Lejlom Talić u srijedu, 8. prosinca, od 19 sati održava posljednju ovogodišnju psihološku radionicu za LGBT+ zajednicu. Ovog puta tema koju obrađujemo je Empatija – najvažniji alat u komunikaciji sa sobom i drugima. Radionica se održava uživo u Društveno-kulturnom centru Šesnaestica (Ozaljska 16, Zagreb).
Na ovoj radionici sudionice će saznati:
– Kako najbolje možemo pomoći sebi i drugima kada se suočavamo s patnjom?
– Kako uz to što dajemo, naučiti sebe tražiti i primiti empatiju?
– Kako kroz empatiju možemo poboljšati komunikaciju u svim odnosima
– Kako prakticirati empatiju, ali se i zaštiti od preplavljivanja osjećajima drugih ljudi
– Kako tražiti i pružiti pomoć vezano za anksioznost/depresiju/napade panike/usamljenost i sve ostalo što nam je donijela pandemija
– Što kada nam je svega previše? Pandemije, cjepiva, stožera, mjera, stresa, izolacije…
– Što nas koči u tome da budemo empatični prema sebi i drugima i kako se nositi s tim kočnicama?
– Tko su likovi u našem unutarnjem svijetu i kako kroz empatiju možemo izgraditi bolji odnos sa sobom?
Pandemija nam je svima donijela bolne osjećaje izoliranosti, nesigurnosti, anksioznosti i neizvjesnosti. Za mnoge od nas, ti osjećaji su se javljali i prije u životu jer smo živjeli u identitetima koji nisu bili prihvaćeni u našoj zajednici te je osjećaj različitosti i izolacije prisutan u nama još odavno. Pandemija i sve što je donijela, kod nekih ljudi mogla je na tjelesnoj razini probuditi ta sjećanja i učiniti nas još anksioznijima. Usamljenost, osjećaj distance, i istovremene preplavljenosti mogu nas dovesti do toga da se još više udaljimo od drugih ljudi, i da se osjećamo još teže. Neki od nas gledaju voljene ljude kako pate, i ne znamo kako se postaviti niti što reći iako bismo htjeli pomoći. Kako prijatelju reći da mislimo da bi trebao otići na terapiju? Što reći kada se netko suočava s gubitkom? Kako sebi pomoći kada nam je svega previše?
Ovom radionicom želimo vam dati jedan alat koji nam može pomoći da se nosimo sa svojim i tuđim emocijama te nam olakšati pružanje pomoći i sebi i drugima – a to je vještina empatije.
Voditeljica radionice je Lejla Talić, magistra psihologije i akreditirana KBT terapeutkinja.
PRIJAVE:
Zbog aktualnih epidemioloških mjera broj sudionica_ka je ograničen, pa vas molimo da svoja mjesta na radionici rezervirate čim prije putem e-mail adrese: zbelenatron@gmail.com. Za sudjelovanje na radionici obavezna je COVID potvrda o cijepljenju.
INFO:
Više informacija o tome što ćemo točno (i zašto) obrađivati na radionici:
Empatija je najbolji način za olakšavanje vlastite i tuđe boli i patnje, no uključuje nekoliko važnih koraka kako bismo zaista bili empatični, a ne kritični, prvenstveno prema sebi, ali i drugima. Bez empatije, i najbolje sročena „ja poruka“ pada u vodu. Bez empatije, čak i uz najbolju namjeru, teško možemo riješiti probleme s kojima se suočavamo. Bez empatije u odnosima, prijateljstva postaju površna i neispunjajuća, a u odnosima se možemo osjećati još više usamljeno nego kad smo sami.
Empatija je vještina i može se naučiti, i to ćemo vježbati na ovoj radionici. No čak i kada znamo kako biti empatični i što to uključuje, možemo biti blokirani k tome da to u „stvarnom svijetu“ zaista radimo. Na radionici ćemo se osvrnuti i na to što nas može blokirati i kako možemo maknuti svoje blokade prema primanju i davanju empatije.
U empatiji nas često sprječava naša golema samokritičnost, odnosno glas unutarnjeg kritičara koji predstavlja pounutrene sve toksične poruke koje smo ikad dobili kroz odrastanje. Kad smo bili djeca mnogi od nas su dobili poruke od nama važnih ljudi (obitelj, škola, vršnjaci, mediji, religijske institucije) da s nama nešto nije u redu te da iz nekog razloga nismo dobri takvi kakvi jesmo. U našim glavama taj negativni glas kulture u kojoj smo odrasli postaje dio nas, i onda više ne čujemo to kao glas drugih ljudi, već kao da mi sami sebi govorimo te, ponekad zaista strašno negativne stvari.
Kada smo veoma mali, poruke iz okoline ne propitujemo nego shvatimo doslovno i počnemo se ponašati kao da su istina. Glasovi svih naših najjačih kritičara i sve odbacujuće poruke koje smo ikada dobili postaju dio nas, uobličeni u taj jedan kritični, grubi glas koji nas omalovažava kad pogriješimo, koji nas ponižava kada smo već loše, koji nam govori stvari koje mi sami vjerojatno nikada nikome ne bismo rekli. Taj naš unutarnji kritičar glavna je blokada prema empatiji i zato ćemo na radionici pričati o njemu, upoznati ga, te ćemo vam pružiti neke alate za borbu s njime.
Neki od nas izuzetno su dobri u davanju empatije, ali strašno nam je teško tražiti empatiju i primiti je kad je dobijemo, čak i kada čeznemo za njoj. Na radionici ćemo se osvrnuti i na to kako možemo biti nježniji s dijelovima sebe koji se boje prepuštanja u odnosima te kako možemo napraviti male korake prema većoj empatiji prema sebi. Empatija nije sažaljenje. Ona je u svojoj osnovi odgovor na bazičnu potrebu svih ljudskih bića – potrebu da nas netko vidi i čuje. Ne postoje čarobne riječi koje trebamo reći. Dovoljno je samo: Vidim te. Slušam. Tu sam. Kako ti mogu pomoći?
Za sudjelovanje na radionici nije vam potrebno ništa osim želje za upoznavanjem sebe i covid potvrde. Vidimo se.
*Zbeletronove psihološke radionice otvorene su za sve LGBTIQ+ osobe, bez obzira na njihove rodne i/ili seksualne identitete.
