‘Meko’ okidanje? Povijest ženske fotografije u Hrvatskoj

Jadranka Fatur

Izborom radova Slavke Pavić, Erike Šmider, Danijele Lušin, Ivančice Privora-Kurtela i Jadranke Fatur, Ured za fotografiju/Galerija Spot ukazuje na teme kojima su se bavile, upoznaje posjetitelje/ice s načinima stjecanja znanja i klupskim zbivanjima koja su barem djelomično ostavila trag u njihovim opusima.

Otvorenje izložbe održat će se 15. 6., pri čemu će izložbeni prostor za posjetitelje biti otvoren od 16.00 do 20.00 sati, bez uobičajenog razgovora s umjetnicama prilikom otvorenja. Izložba će trajati do 4 9. uz ljetnu stanku od 24.7. do 17.8.

Osim same izložbe, UzF će prirediti i dodatni program otvoren za posjetitelje te prirediti i broj časopisa Fototxt posvećen upravo fotografkinjama.

U povijesti fotografije u Hrvatskoj postoji još mnogo neistraženih tema, a i sam razvoj medija čeka svoju sintezu. Kada govorimo o poslijeratnoj fotografiji u Hrvatskoj, ona je pak u velikoj mjeri obilježena skučenim prilikama za obrazovanje, nerazvijenom izložbenom politikom i nepostojanjem kritike. Važnu ulogu za njezin razvoj, pogotovo kasnih četrdesetih i u prvoj polovini pedesetih godina, ostvarili su fotoklubovi, kojima je jedan od glavnih zadataka bilo upravo obrazovanje fotoamatera. Spomenimo da je Fotoklub Zagreb bio jedan od najsnažnijih u bivšoj Jugoslaviji te je ostvario važnu ulogu u općem tehničkom obrazovanju stanovništva, postavivši temelj umjetničkog rada svojih članova.

Nakon kratkotrajne ideološke dominacije, od početka 50-ih, zapaža se otvaranje prostora slobode te prevlast klupske amaterske fotografije, a što će pokazati ključnim za razvoj ženske fotografije. Iako fotografkinje stvaraju i sudjeluju u klupskim aktivnostima u cijelom poslijeratnom periodu, njihov prvi zajednički nastup uslijedit će tek 1973. godine, kada se na inicijativu predsjednika zagrebačkog kluba Đure Griesbacha osniva Ženska sekcija. Prva izložba organizirana je iste godine u Galeriji umjetničke otografije (GUF) u Zagrebu, dok su se kasnija izdanja godišnje održavala u Muzeju grada Zagreba, tradicionalno povezana s obilježavanjem Osmog marta.

Izložba ‘Meko’ okidanje? nije zamišljena kao retrospektiva svega što je Ženska sekcija uspjela postići na nacionalom fotografskom planu. Njome prvenstveno želimo potaknuti raspravu o načinima i putovima kako su žene djelovale fotografski, polazeći od činjenice da, kada govorimo o području bivše Jugoslavije, žene u fotografiju ulaze kasno i ne bez prepreka. Tiskani mediji bili su važno mjesto prodora fotografije u različite slojeve društva. Unatoč razvoju specijaliziranih fotografskih časopisa, koji se na području bivše Jugoslavije počinju objavljivati od 1911., većina njih uglavnom je posvećena tehničkim pitanjima, savjetima fotoamaterima i reklamiranju novih proizvoda. Takvo će stanje dugo potrajati, dok će se tema ženske fotografije početi razmatrati tek nakon Drugog svjetskog rata, a i tada tek sporadično i nesustavno. Osim toga, nekoliko žena djelovalo je u sklopu privatnih fotografskih studija. Atelijerska aktivnost smatrala se primjerenom ženama, ponajviše zbog mišljenja da je u takvoj vrsti izolacije moguće ostvariti intenzivniji odnos sa subjektima, u čemu su žene uspješnije od muškaraca.

Izborom radova Slavke Pavić, Erike Šmider, Danijele Lušin, Ivančice Privora-Kurtela i Jadranke Fatur, ukazujemo na teme kojima su se bavile, upoznajemo načine stjecanja znanja i upoznavanja s klupskim zbivanjima koja su barem djelomično ostavila trag u njihovim opusima. Zapitat ćemo se postoje li kritički prikazi društva, što su o ženama s kamerom u rukama govorili drugi, i postoji li uopće nešto što možemo okarakterizirati kao “ženski pogled”? Je li način kako su okidale snimke uistinu “mekan”, ili iza objektiva ne postoje rodne razlike?

Kustosica izložbe: Sandra Križić Roban

Suradnica: Sara Simić

Radno vrijeme Galerije Spot: pon – pet / 16 – 20


Povezano