5. Festival novog cirkusa – Žene i cirkus

Festival novog cirkusa u svom petom izdanju održao se od 26. do 30. studenoga 2009. u Zagrebačkom kazalištu mladih, Zagrebačkom kazalištu lutaka (Scena Travno), te u dvorani Jedinstvo na Prisavlju. Peto festivalsko izdanje fokusirano je na predstave autorica.

“Kad smo osmišljavali festivalski koncept ženskog cirkusa, neki poznavatelji cirkusa tvrdili su da ne postoji nešto poput ‘ženskog cirkusa’. Čak bi, brojeći značajne cirkuske umjetnice na (svoje muške) prste, pokušavali dokazivati da je povijest razvoja cirkusa dominantno muška povijest. I doista, nije puno slova o ženskoj ulozi u cirkusu ispisano (možda zato što su o dominantno muškoj cirkuskoj povijesti uglavnom pisali muškarci?). No kako se glavna rola nikad ne mjeri spolom sporednih, tako i Festival novog cirkusa želi ukazati na one javno podzastupljene izvedbene prostore koji su tako značajno utjecali na cirkuski žanr kakav danas poznajemo”

stajalo je tada u uvodniku festivala.

Dvije predstave su s hrvatskim predznakom. ‘Poppins silazi’ Dubravke Crnojević-Carić prva je domaća cirkuska predstava producirana s obećanjem o sufinanciranju od strane Gradskog ureda za kulturu. U njoj tri mlade akrobatkinje iz Trikoa propituju vlastitu ženskost (zbog nagih prizora ne preporučuje se najmlađim posjetiteljima). Na drugoj strani, predstavu ‘Bambula’, o tijelu kao posudi sjećanja, režirao je njemački Hrvat Ante Ursić.

Francuska medijateka u tjednu festivala pretvorila se u festivalski centar, a čak su tri francuske predstave u sklopu glavnog programa. Festival je 26. i 27. 11.2009. otvorila Compagnie Bal čija Jeanne Mordoj, kontorcionistica, trbuhozborka, bradata žena i krotiteljica žumanjaka propituje tabue u predstavi ‘Éloge du poil’ (Oda dlaki). Iznikla iz naših doživljavanja cirkuskih sajmišta prošlih stoljeća, Jeanne Mordoj pojavljuje se kao bradata žena, čudesna nakaza u koju se upire prstom, ona govori o ženstvenosti u kojoj ima misterioznog, istodobno odbojnog i privlačnog. Pritom na tijelo žene prisvaja bradu kao atribut muškosti.

Druga francuska zvijezda, porijeklom iz SAD-a, zove se Laura Herts (Le Rire Voyageur). Ova uspješna svjetska klaunesa, inače praprapranećakinja braće Marx, u predstavi ‘A Won Woman Show’ u ZKL-u Travno ponudila je britku kritiku muški orijentiranoga svijeta.

„Budi lijepa i šuti!, kažu. Ali što ako nisam lijepa? Što da radim?… Da vičem?“.

Tako rezonira Laura Herts, odnosno njezin lik, Gladys, koja se uvijek trudila biti žena za kakvu su joj govorili da treba biti.

Na FNC se te godine vratila i Mélissa Von Vépy (Moglice-Von Verx), akrobatkinja koju je tri godine nakon gostovanja u Zagrebu, Avignonski festival angažirao da napravi predstavu na visećem ogledalu – ‘Miroir, Miroir’. Pred usamljenom scenskom jedinkom stoji veliko ogledalo. Visi, izaziva, zove i odbija susret. Ogledalo je, međutim, u svojim brojnim značenjima i mjesto kontrole – od narodskih vjerovanja o zarobljavanju duše (pa se neimaoci duše, vampiri, upravo stoga u njemu i ne mogu ogledati, a ljudi koji ga razbiju broje „sedam godina nesreće“), do suvremenih mehanizama kontrole kakve projiciraju dvostrana ogledala policijskih ispitivačkih soba ili Big Brother reality emisija.

Uz izvedbeni program, Festival novog cirkusa te godine organizirao je i međunarodnu konferenciju na Akademiji dramske umjetnosti – predavači s četiri kontinenta iznosili su svoje radove na temu “Žene & Cirkus”.

Više detalja potražite na službenom webu.


Povezano