Rina Barbarić: Soba za suočavanje | WoW Program

“Sex isn’t something you do, sex is a place you go. It’s a space you enter, inside yourself and with another, or others.”

Esther Perel

Na zimu 2020. Rina Barbarić, autorica izložbe ‘Soba za suočavanje’, upisuje psihodramsku radionicu ‘Pussssy talk’ (danas: ‘One stvari’) pod vodstvom Jasne Jasne Žmak. Tamo upoznaje Normu Trkovnik, Karlu Lebhft, Dunju Dejanović i Anđelu Rostuhar, s kojima odlučuje podijeliti iskustvo radionice u obliku izložbe s ciljem razbijanje tabua o ženskoj seksualnosti.

Statement o radu:

Kao polaznice kroz radionicu smo smo zaključile kako, bez obzira na to jesmo li oženjene i udane, samkinje, u paru ili u otvorenim vezama, dijelimo jedan zajednički cilj – obraniti svoju seksualnu slobodu i pobijediti strah da će nam tu slobodu netko oduzeti. Također, kako prepoznati razliku između vlastitog slobodnog izražavanja seksualnosti i tuđeg upisivanja seksualnosti na naša tijela protiv naše volje i želje, bez obzira na naš izgled i ponašanje.

Radionica je bila siguran prostor u kojem smo mogle istraživati i preispitivati svoju seksualnost bez opresivnog utjecaja društvenih obrazaca koji nam se nameću kao poželjno i prihvatljivo ponašanje ili straha od kazne u obliku seksualnog uznemiravanja i nasilja kojima smo izložene od najranije dobi.

U vrijeme kada se u javnosti sve agresivnije ponovno preispituje pravo na besplatan i siguran pobačaj, a s druge se strane napokon javno govori o seksualnom uznemiravanju na fakultetima i radnim mjestima ‘Soba za suočavanje’ postaje samo jedno od područja širenja te borbe.

Rad želi govoriti o ženskoj seksualnosti otvoreno, bez srama i straha te jasno prikazati razliku između seksualnosti i seksualizacije.

Izložba ‘Soba za suočavanje’ se sastoji od dva dijela.

Prvi dio nastao je u suradnji s drugim polaznicama radionice ‘Pussssy talk’ gdje smo, kroz druženje i stvaranje, istraživale najbolje momente koje smo zajedno doživjele na prvoj radionici i dolazile do zaključaka koje smo kasnije ispisivale na reflektivnim plohama.

Ljepota i važnost ovog djela procesa leži u činjenici da se mi (polaznice radionice) međusobno ne poznajemo u privatnom životu i dolazimo iz potpuno različitih pozadina i okruženja, ali veže nas znatiželja i borba za vlastitu seksualnu slobodu. Stoga smo se nadale da ćemo kroz razgovor i ispisivanje tih misli uspjeti prikazati široku lepezu osjećaja, iskustava i položaja unutar teme. 

Drugi dio izložbe nastavak je rada ‘Soba za izgubiti nevinost’, a prikazuje krevet pretvoren u boksački ring. Krevet kao i ploče na koje smo ispisivale svoje zaključke, je napravljen od ogledala jer smo mi sami te s kojima se moramo boriti i izboriti za mir koji će rezultirati slobodom. To je suočavanje potrebno kako bismo se izbavili iz opasne uloge žrtve. Tek tada možemo započeti konstruktivno djelovati na sebi i u društvu. 

Refleksivne plohe koje imitiraju ogledalo su jedan od glavnih elemenata u izložbi koji predstavlja simbol refleksije, suočavanja i identiteta. 


K-zona i Vox Feminae Festival zahvaljuju Showroomu Galerije Nova, kojeg vodi udruga Što, kako i za koga / WHW, na pomoći u realizaciji programa.


Rina Barbarić (1991., Koper, Slovenija), nakon završene srednje škole u Rijeci, godinu dana priprema se za Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani pod mentorstvom akademskog slikara Alena Alebića.

2011. upisuje željeni fakultet, smjer grafično oblikovanje (grafički dizajn).

2014. uz kolege s fakulteta pobjeđuje na natječaju ‘Vurnikovi Dnevi’, gdje su njezini plakati korišteni kao promocijski materijal događaja.

2015. diplomira (BA) s projektom na temu ‘Serija omota za gramofonske ploče umjetnika Elle Fitzgerald i Louis Armstrong’, s kojim je uvrštena i među pet najboljih studentskih radova na Bieanalu Vizualnih Umjetnosti Ljubljana.

Kroz školovanje sudjeluje na mnogim natječajima i radionicama, ali za najveći uspjeh smatra svoje samostalne projekte.

Publici se prvi put predstavlja 2013. s izložbom ‘Spit It Out’ postavljenom u kafiću Bikofe u centru Ljubljane.

Iste godine na međunarodni dan žena s manjom grupom djevojka organizira cjelodnevni događaj ‘8. Marec’ u Kreativnoj Coni Šiška u Ljubljani, sastavljen od radionice, izložbe i noćnog programa.

2014. godine sudjeluje u produkciji videa za snowboard ekipu Yugofirst za koji radi animaciju, grafike i sav promocijski materijal. Nakon suradnje postaje dio kolektiva i na jesen sudjeluje u produkciji filma ‘Nothing Really Extreme’. Oba filma prikazana su na brojnim manjim nezavisnim filmskim festivalima.

Kao dio projekta ‘Cikel mladih ustvarjalcev’(Ciklus mladih umjetnika), 2015. predstavlja drugu samostalnu izložbu pod nazivom ‘Les Is More” (les slo – drvo hr) u prostoru Kino Šiška. S istom grupom kasnije izlaže na zajedničkoj izložbi u Rijeci u galeriji Kortil.

Za vrijeme studija surađuje s ljubljanskom diskografskom pločom “rx:tx” za koje radi manje vizuale, dok 2015. izrađuje dizajn EP-a glazbenika Žiga Murke koji projekt predstavlja na Jazz Festivalu Ljubljana.

U travnju 2016. godine završava tromjesečno stažiranje u Aitor Throup Studiju u Londonu kao grafička dizajnerica.

Iste godine sudjeluje u timu Festivala kratkog filma u Ljubljani za koji izrađuje vizualni identitet, a kasnije se pridružuje i projektu društvenog poduzeća Fierce Women u sklopu kojeg se njezine ilustracije uvrštavaju u društvenu igri istog naziva. Iste godine završava stručno osposobljavanje u studiju za grafički dizajn Kuna Zlatica u Zagrebu, uz kojeg je aktivno pratila natječaje u struci i radila na autorskim radovima.

2017. izrađuje vizualni identitet za 11. Vox Feminae Festival u sklopu kojeg predstavlja svoju prvu samostalnu izložbu u Zagrebu ‘Mama je bila u pravu!’, kroz čija tematika predstavlja sami vizualni identitet festivala. Iste godine izrađuje grafiku za majice drag skupini House of Flamingo. Nastavlja surađivati s VoxFeminae timom u raznim akcijama kao što je rad u Učeničkom domu za djevojčice Dora Pejačević gdje vodi likovne radionice i izrađuje vizuale za dom.

2018. predstavlja svoj rad u galeriji Bačva i Oris u sklopu festivala ilustracije 36 Mountains.

Od lipnja 2019. radi kao vanjska suradnica na području ilustacije i grafičkog dizajna slovenskog veganskog brenda Kucha Madre.

U rujnu 2019. predstavlja svoju samostalnu izložbu ‘Soba za izgubiti nevinost’ u sklopu festivala Mapping the Unseen, s kojom gostuje i u Klagenfurtu na istom festivalu u ožujku 2020.

2020. pohađa i završava obrazovni program Centra za ženske studije.

Trenutačno je freelancerka u Zagrebu i radi na novim idejama i projektima na području vizualne umjetnosti.


Aktivnost se održava u sklopu projekta WoW: Women on Women, kojeg sufinanciraju Kreativna Europa i Zaklada Kultura Nova.


Povezano