Objavljeno

Tri studentice medicine koje su protresle rodne norme prije 100 godina

Tri dame sa slike bile su studentice Women’s Medical College-a u Pennsylvaniji 1885. godine, u vrijeme kada žene u SAD-u još uvijek nisu imale pravo glasa, niti su ohrabrivane da se na bilo koji način bave znanošću.

Naime, narodna mudrost odredila je kako je studiranje prijetnja majčinstvu. Žene koje studiraju, riskiraju “neuralgiju, maternična oboljenja, histeriju te ostale degeneracije živčanog sustava”, pisao je harvardski ginekolog Edward H. Clarke 1873. u svojoj knjizi Sex In Education i to “zato što ženski sistem nikada ne obavlja dvije stvari dobro u isto vrijeme.”

Kako je onda ovaj naizgled ne-histerični trio dospio unutar zidina medicinskog fakulteta? U reportaži za PRI The World, Christopher Woolf pripisuje zasluge Kvekerima “koji su vjerovali u ženska prava dovoljno da pokrenu WMCP još davne 1850. u Germantownu.”

Ovaj prvi medicinski fakultet za žene u svijetu bio je magnet za ambiciozne žene, a dame na fotografiji, s lijeva na desno – Anandibad Joshi, Keiko Okami i Sabat Islambouli – postale su prve licencirane liječnice u svojim zemljama, Indiji, Japanu i Siriji.

Životna priča najpoznatije među njima, Joshi, u Indiji je pretvorena u roman, a naknadno i u nagrađivanu kazališnu predstavu. Američka je pak feministica Caroline Healey Dall napisala biografiju mlade liječnice punu hvala o njezinoj “visokoj savjesnosti”.

Na papiru, Joshin život čini se vrlo nazadan, no u stvarnosti on je bio sve osim toga. S devet je godina bila udana za 20-godišnjaka. Neuobičajeno, upravo je njen suprug vjerovao kako bi se trebala educirati te je preuzeo tu zadaću na sebe. Prema Woolfovom izvješću, ono što je ponukalo Joshi da izuči medicinu bila je smrt njenog djeteta starog samo 10 dana. Shvatila je, kao što Woolf ističe, da je “medicinska skrb za žene – čak i žene iz visokih kasti poput same Joshi – jednostavno nedostupna.”

Djelomice, ovo je bilo pitanje društvenih normi i žena koje su osjećale da ne mogu potražiti pomoć muškog ginekologa. U svom pismu prijave na fakultet, Joshi piše kako joj je cilj vratiti se u Indiju gdje bi mogla pružiti svojim „napaćenim seoskim ženama istinsku medicinsku skrb koja im je toliko potrebna i zbog čijeg bi nedostatka radije umrle nego je prihvatile od ruku muškog liječnika.”

Prema arhivima, međutim, ova prva indijska liječnica umrla je od tuberkuloze u 21. godini života, premlada da bi uopće prakticirala medicinu. Što se tiče druge dvije žene na fotografiji, život čini se ni za njih nije bio lak: Islambouli je nakon povratka kući nestala sa sveučilišnog radara, te se čini kako je odustala od karijere. Okami je postala glavna liječnica ginekologije u tokijskoj bolnici, no dala je ostavku nakon što se tadašnji car odbio susresti s njom prilikom posjete bolnici zbog toga što je žena. HuffingtonPost…


Povezano