Objavljeno

Tampon – Kulturni, politički i tehnološki korijeni

Neki ga preziru, neki obožavaju. Tako je bilo kroz cijelu njegovu povijest, tako je i danas. Svakodnevan i posve običan dio popisa za trgovinu, a istovremeno i tabu tema s pečatom srama. Još od antičkih vremena, tampon je bio i ostao obavijen velom mistike i kontroverze.

Komercijalni tampon kakav poznajemo danas oblikovan je i modificiran kroz dugi niz godina pod okriljem brige za zdravlje žena, kapitalizma, seksizma, ali i pod utjecajima feminističkog pokreta. No, kako je sve počelo?

Prvi tamponi su, ovisno o kulturi, bili izrađeni od najrazličitijih materijala; Egipćani su, primjerice, posezali za tankim i omekšanim papirusom, a Rimljani za vunom. U Japanu je baza bila papir omotan zavojima, a u Africi trava. Žene u Indoneziji su pak koristile razna biljna vlakna. Hipokratovi zapisi svjedoče o korištenju otpadaka od pamučnih vlakana omotanih oko laganog drva.

Upijajući zamotuljak s uzicom, izgled koji je i danas prepoznatljiv, pojavljuje se krajem 18. stoljeća u Europi, no tada još nije bio korišten u današnje svrhe. Paul F. Munde, američki ginekolog iz 19. stoljeća, navodi osam načina korištenja tampona, od kojih njihova današnja uloga nije ni spomenuta. Bili su korišteni čak i kao kontracepcijsko sredstvo.

 

Nešto kasnije, 1879. godine u British Medical Journalu, predstavljen je vaginalni tampon doktora Avelinga. Opisan kao aplikator s malim staklenim vaginalnim spekulumom i drvenim štapom, označen je kao novi medicinski proizvod za žene, koji će, zanimljivo, u slučaju poteškoća sa stavljanjem, morati umetnuti medicinsko osoblje.

Logika je bila sljedeća: tampon, načinjen od vune i konca, nalazio se unutar aplikatora i bio namazan glicerinom. Drvenim štapom bi se gurnuo iz aplikatora u vaginu dok ne dosegne vrat maternice. Nakon toga se štap povlačio niz aplikator. Ne zna se jesu li ga žene doista koristile, ni u koje točno svrhe.

Na prijelazu stoljeća tampon se sve aktivnije spominje u medicinskoj literaturi; britansko izdanje Rječnika za medicinske sestre definira ga ovako:

“Komadi vune omotani gazom koji se koriste za uvođenje u vaginu. Ponekad u sredini imaju kapsulu koja sadrži karbolnu kiselinu ili timol koji se razbijaju neposredno prije uporabe kako bi antiseptik prožeo cijelu površinu. Obično je za to pričvršćen konopac kako bi se mogao lakše izvaditi”.

Definicija ne navodi menstruaciju kao razlog korištenja, a vjeruje se kako je u to vrijeme općenito smatran sredstvom liječenja bolesti i skupljanja nemenstrualnih tekućina.

 

Ranih dvadesetih javlja se prva ideja tampona kao sredstva koje se koristi za vrijeme menstruacije i to zahvaljujući Johnu Williamsonu. On je probušio kondom, napunio ga mekanim i laganim upijajućim vatama i pokazao to svom ocu, po struci medicinskom savjetniku, kao rješenje za menstruaciju. On je navodno bio zgrožen i odbacio ideju.

Desetljeće kasnije, Earle Cleveland Haas, upoznat s nelagodom svoje žene za vrijeme menstruacije, razvija prvi komercijalni tampon od komprimiranog pamuka koji se ubrzo javlja na policama dućana. Proizvod je patentiran 1933. godine, a spajanjem riječi tampon i vaginalni paketi (vaginal packs) stvara i danas poznati brend Tampax.

“Mnogim je ljudima ideja da se žene, a pogotovo mlade djevojke, diraju u području vagine bila izrazito neugodna”, ističe Sharra L. Vostral, autorica knjige Under Wraps: A History of Women Menstrual Technology.

U javnosti je bilo mnogo govora o problematičnosti tampona zbog mogućnosti da se ošteti himen, odnosno da se dogodi slučajno razdjevičenje, što je popularna ideja i danas. Mučilo ih je i da bi žena mogla postići neprimjeren užitak uslijed umetanja tampona. Ipak, istraživanja provedena pred sam kraj drugog svjetskog rata pokazala su kako si korisnice tampona i dalje u velikoj mjeri same izrađuju tampone po svojoj mjeri.

 

Do preokreta je došlo zahvaljujući ginekologinji Judith Esser Mittag koja je razvila digitalni, odnosno tampon bez aplikatora koji će postati jedan od najpopularnijih i široko primjenjivanih tampona, O.B. tampon. Medicinska mišljenja bila su podijeljena.

Tržište tampona sve se više razvilo te se ponuda proširila pa su se tako na policama mogli naći Lilletes, Meds, Pursettes… Robert L. Dickinson, jedan od autora koji je istraživao navike žena za vrijeme menstrualnog ciklusa i njihovo korištenje raznih proizvoda, ističe kako je već iz imena proizvoda naglašena njihova medicinska uloga, ali se paralelno maskira razlog njihove upotrebe. Ovo je potaklo razne feminističke grupe na javno djelovanje.

“Što je to tako šokantno, odvratno i sramotno oko nečega što se događa više od polovici odrasle svjetske populacije”, pitale su se.

Osamdesetih godina svijetom je odjeknula vijest da tamponi uzrokuju sindrom toksičnog šoka (TSS). Godine 1980. prijavljeno je 55 slučajeva sindroma, od čega njih sedam s fatalnim završetkom. Centar za prevenciju i kontrolu bolesti objavio je povezanost bolesti s korištenjem tampona, a među žene se uvukla panika.

Nove žrtve sindroma javljale su se na dnevnoj bazi, a javnost je šikanirala i dovodila u pitanje ispravnost svih menstrualnih proizvoda. Tampon Rely, koji je u to doba koristila gotovo četvrtina svih korisnica i koji je po svom izlasku predstavljao revoluciju na tržištu tampona zbog svojih sintetičkih sastojaka te superupijajuće celuloze, povučen je iz prodaje kada je ustanovljeno da upravo ovakav sastav uzrokuje šok.

U javnosti su se tad po prvi put pokrenule inicijative da uz tampone dolazi i popis sastojaka. Ovo se, inače, nije dogodilo ni danas. Do 1983. godine prijavljeno je preko 2 200 slučajeva TSS-a s time da su više od 80% činile žene koje su koristile tampone. 

Istraživanja su se nastavila, a kada je Agencija za hranu i lijekove objavila kako je uzrok šoka bakterija koja se nalazi kod malog broja žena, histerija se smirila. Daljnja ispitivanja maknula su se od industrije tampona te je ona nastavila izbjegavati ozbiljnije propise.

Iste godine tamponi su otišli i u svemir. Sa sobom ih je ponijela Sally Ride, treća žena u svemiru, a prva iz SAD-a

Natrag na zemlji tamponi su i dalje evoluirali. Nakon godina prosvjeda gdje su na prvoj liniji stajale razne feminističke grupe, konačno je usvojen prijedlog da na njima bude naznačena danas standardizirana jačina upijanja kao „regular“, „junior“, „super“ i „super plus“.

Razrađen je i modificiran i sustav izvlačenja tampona. Dok su novi oblici i suvremeniji sustavi povećavali prodaju i popularnost tampona, povremeno su se javljale inicijative koje su isticale njegovu štetnost i kancerogenost, npr. Studentska koalicija za okoliš i akciju. Održana je i prva konferencija protiv tampona na Sveučilištu James Madison.

Danas prosječna američka žena potroši više od 16 000 tampona tijekom svog života, a sveukupno ih koristi više od 43 milijuna Amerikanki. Američki ured za nove patente svako malo dobiva razne prijedloge vezane uz tampone poput tampona s indikatorom zasićenja, za višekratnu upotrebu ili vibrirajućeg tampona. Nedavno je predstavljen i tampon koji bi trebao prevenirati HIV.

Jedno od bitnijih, još neodgovorenih pitanje jest ono regulacije tog velikog tržišta tampona i menstrualnih potrepština. 1997. je predložen je pravilnik – The Robin Danielson Act, nazvan prema ženi koja je umrla od TSS-a krajem devedesetih, a koji bi trebao regulirati istraživanja tampona i njegove sastojke te nadzirati nove proizvode i njihovu potencijalnu štetnost.

Mikrobiolog Phillip Tierno, jedan od pristalica takvog pravilnika smatra da je razlog neusvajanja seksizam:

“Da muškarci u Kongresu imaju vagine, taj bi zakon davno već bio usvojen”. 

Prevela i prilagodila: Mateja Morić; Izvor: The Atlantic


Povezano