Ivona Hemen Erdeli psihologinja je i edukantica psihoterapije koja je vlastitim savjetovalištem “Duge i oblaci” odlučila stvoriti siguran prostor za LGBTQ+ i neurodivergentne osobe. Njezin profesionalni put oblikovan je strašću za pravdom, dubokim razumijevanjem manjinskog stresa i neumornom željom da približi psihološku podršku onima koji je najviše trebaju, na način koji je inkluzivan, empatičan i znanstveno utemeljen. Ivona je finalistkinja Queer Beez Awardsa 2025. u kategoriji Empowering, a u ovom razgovoru, govori o svojim počecima, izazovima u vođenju vlastite prakse, svakodnevnim ritualima i važnosti nježnosti – kako prema drugima, tako i prema sebi.
Što te je inspiriralo da pokreneš vlastitu firmu / savjetovalište za psihološko savjetovanje i edukacije, s posebnim naglaskom na rad s neurodivergentnim i LGBTQ+ osobama?
Oduvijek sam bila zainteresirana za mentalno zdravlje, pravdu i jednakost. Još od djetinjstva i rane adolescencije osjećala sam snažnu osjetljivost na nepravdu prema manjinama. To nije bila samo prolazna emocija, već duboko ukorijenjen osjećaj koji me pratio i usmjeravao prema onome što danas radim.
Upravo zato sam upisala studij psihologije – tražila sam načine kako bolje razumjeti svijet, ljude i kako konkretno pridonijeti stvaranju pravednijeg društva. Već od studentskih dana teme mentalnog zdravlja i savjetodavnog rada s LGBTQ+ osobama bile su nešto što me istinski privlačilo. Tijekom volontiranja u udruzi Iskorak postalo mi je jasno koliko je malo privatnika koji žele ili znaju adekvatno raditi s ovom zajednicom. Tad je ta ideja dobila i dodatni, vrlo konkretni, smisao. Spojila sam svoju strast prema stvaranju sigurnog mjesta za one kojima je ono najpotrebnije s realnom potrebom koju sam vidjela na terenu.
Naravno, nastavila sam odlaziti na prajdove i dodatne edukacije za rad s LGBTQ+ osobama kako bih mogla pružiti što kvalitetniju podršku. Pokušavala sam osluškivati što zajednici treba, što nedostaje. Htjela sam uroniti što dublje u teme identiteta, seksualne orijentacije i rodnog identiteta i to ne samo kroz teoriju, nego i kroz stvarne, žive priče ljudi oko mene.
Tijekom tog procesa naučila sam o specifičnim izazovima poput manjinskog stresa i o tome kako on snažno utječe na mentalno zdravlje LGBTQ+ osoba. Brojna istraživanja pokazuju koliko su iskustva diskriminacije i odbacivanja povezana s povećanim rizikom od problema s mentalnim zdravljem. Kroz malo kopanja po znanstvenoj literaturi naišla sam na neke radove čiji rezultati su ukazivali na preklapanje kvir identiteta i neurodivergentnosti.
Istraživanja pokazuju da 15–35% autističnih osoba pripada LGBTQIA+ zajednici, dok su i osobe s ADHD-om značajno sklonije izražavanju rodne varijantnosti i seksualne fluidnosti. Nakon što sam uvidjela koliko su i neurodivergentne zajednice pogođene manjinskim stresom, odbacivanjem i nerazumijevanjem, širenje interesa prema neurodivergentnim osobama postalo je prirodni nastavak mog interesa za marginalizirane skupine.
Koji su bili najveći izazovi u izgradnji vlastite prakse i kako si ih prevladala, osobito kao mlada poduzetnica koja radi u području mentalnog zdravlja?
Kao mlada poduzetnica koja radi u području mentalnog zdravlja suočila sam se s brojnim izazovima: od balansiranja rada i slobodnog vremena, financijskih izazova, administracije i pravne regulative, do potrebe za stalnim marketingom i prilagodbom tržišnim promjenama. Mnoge od tih stvari nisam učila na fakultetu, nego na vlastitoj koži, kroz pokušaje i pogreške.
Da bi uspješni pokušaji ipak prevladali one neuspješne, od početka se trudim konzultirati s iskusnijim kolegicama u struci, ali i s drugim mladim poduzetnicima, jer vjerujem u važnost podrške, povezivanja i međusobnog učenja. Neprocjenjiva mi je podrška kolegice s kojom radim, kao i osobna podrška partnera i prijatelja koji me bodre čak i u najizazovnijim trenucima. Također, redovito odlazim na supervizije, dodatne edukacije i osobnu psihoterapiju. Vjerujem da ne možemo kvalitetno podržavati druge ako ne podržavamo i sami sebe.
Općenito, rekla bih da sam se naučila nositi s izazovima poslovanja dan po dan, sat po sat.
Trudim se uvijek brinuti za svoje fizičko zdravlje koliko mogu, pokušavam spavati dovoljno, jesti barem tri redovna obroka svaki dan u relativno slično vrijeme, poštovati rutine koje odgovaraju mom tijelu, ali i mojim kućnim ljubimcima.
Ali i u stresnijim periodima primijetila sam da se spontano počnem više osvrtati na one male svakodnevne trenutke koji mi donose mir i zadovoljstvo. Kao da mom tijelu i umu u nekom trenu bude previše svega što je teško i stresno i samo od sebe uzme predah. Nekad to izgleda tako da sam zahvalna na tih par zraka sunca i osjećaju sunca na koži, nekad sjedim u svom uredu i zadovoljno promatram kako sam ga uredila, a nekad to bude trenutak kada vidim da pas ili mačka mirno spavaju pored mene.
Iako je to ponekad jako teško u dinamičnom svijetu poslovanja, trudim se biti nježna prema sebi, slušati svoje tijelo i ne zamjerati si što nekih dana nisam u naponu snage. Nekad sam u tome uspješnija, nekad manje, ali eto. Naprosto, potrebni su mi neki ljudski trenuci u kojima osjećam da nisam sama, da sam i dalje osoba i da netko vjeruje u mene, osim mene. Naravno, tu su i praktične strategije koje uvijek razvijam, ali da imam samo njih, a ništa od spomenute podrške i brige o sebi, ne znam koliko bih se uspješno nosila sa svim izazovima.
Kako izgleda tvoj tipičan radni dan – od individualnog savjetovanja do organizacije radionica i edukacija?
Moj tipični radni dan ovisi o dijelu godine i fazi poslovanja. Dio vremena posvećen je psihološkom savjetovanju – najčešće ih vodim 4 do 5 dnevno. Neki dani podijeljeni su između jutarnjih i popodnevnih termina, dok druge radim isključivo popodne, ovisno o obvezama i privatnom rasporedu. Ostatak dana je uvijek rezerviran za ostale „nevidljive“ poslove.
Budući da se za uspješno psihološko savjetovanje neophodno prilagoditi potrebama klijenata, dio dana provodim u komunikaciji s potencijalnim i trenutačnim klijentima, što u pravilu znači odgovaranje na mailove. Također, samostalno sam dizajnirala i održavam svoju web stranicu, pa dio vremena odlazi i na optimizaciju sadržaja (u čemu mi povremeno pomaže i partner). Osim toga, trudim se svakog tjedna pročitati nekoliko novih znanstvenih radova iz područja mentalnog zdravlja kako bih ostala u kontaktu sa znanošću i suvremenim spoznajama. To mi pomaže ne samo u profesionalnom razvoju, nego i pri pripremi “Duginih pitalica” – serijala edukativnih Instagram objava (pitalica) s pomoću kojih rezultate znanstvenih istraživanja (u pravilu meta-analiza) približavam široj publici.
Također, trenutačno surađujem s kolegom iz Instituta Pilar na prikupljanju podataka o dobrobiti, stavovima o sebi i korištenju slobodnog vremena kod neurodivergentnih i neurotipičnih osoba te osoba različitih seksualnih orijentacija i rodnih identiteta. Tim istraživanjem želim dati svoj doprinos boljem razumijevanju ovih skupina i destigmatizaciji.
Uz to, sve češće u rasporedu imam dogovaranje edukacija, predavanja i medijskih nastupa. Priprema predavanja kod mene uključuje klasičnu kombinaciju planiranja i lagane panike. Tjedan do dva prije događanja najčešće balansiram između straha da neće ispasti dobro i intenzivnog rada na sadržaju. Veliki dio predavanja završim u zadnji trenutak, uz “pomoć” adrenalina. Unatoč mojim unutarnjim strahovima, iskustvo me uči da publika reagira bolje nego što očekujem, što mi svaki put donese olakšanje. Nakon svakog predavanja uzimam vrijeme za analizu – što je prošlo dobro, što bih mogla poboljšati, jesam li dovoljno jasno odgovorila na pitanja publike. Taj refleksivni dio procesa važan mi je, iako nekad uključuje i malo katastrofiziranja. s obzirom na to da predavanja i javni nastupi traže veću količinu energije i suočavanje s većom pažnjom nego što mi prirodno odgovara, aktivno radim na tome da se s tim osjećajem bolje nosim.
Konačno, kako bih osigurala kvalitetu usluge, idem na supervizije (jednom do dva puta mjesečno) te održavam sastanke i intervizije s kolegicom glede rada s klijentima. Povremeno, kad obilježavamo veće poslovne trenutke, kolegica i ja odemo na poslovnu večeru ili desert, mali ritual koji nam puno znači, iako ga rijetko stižemo prakticirati. Barem jedan vikend mjesečno posvećujem dodatnim edukacijama iz psihoterapijskog rada, da bih stalno razvijala svoje vještine i mogla svojim klijentima pružiti što kvalitetniju podršku. Mimo svega navedenog ne ostaje puno viška energije i slobodnog vremena, no tješim se da će biti više vremena i za to jednom kad izađemo iz ove „početne“ faze poslovanja.
Na koji način kroz svoj rad nastojiš inovirati pristup psihološkoj podršci i učiniti ga inkluzivnijim i pristupačnijim za sve skupine?
Nastojim to raditi kombiniranjem znanstveno utemeljenih spoznaja s praktičnim prilagodbama koje polaze iz stvarnih potreba ljudi s kojima radim. Preciznije, nastojim destigmatizirati autizam, ADHD, neurodivergentnost, ali i LGBTQ+ teme te traženje pomoći i približiti psihološku podršku široj javnosti, oslanjajući se pritom na suvremene znanstvene spoznaje.
Održala sam predavanje na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i u knjižnicama te sudjelovala u intervjuima za medije s ciljem podizanja svijesti o miskoncepcijama koje se šire o različitim grupama. Dodatno, kroz Dugine pitalice na Instagramu nastojim razbiti neke od čestih miskoncepcija o LGBTQ+ i neurodivergentnim osobama.
Drugi set prilagodbi odnosi se na sam rad s klijentima. Prilagodila sam način pružanja podrške – nudim opciju rada online za one koji se boje diskriminacije ili ne mogu organizirati putovanje te za normaliziranje toga da mnogi ljudi preferiraju svoj prostor iz raznih razloga, kao i uživo u prostoru koji je senzorno prilagođen za autistične osobe / osobe s autizmom ili osobe s ADHD-om.
Nadalje, koristim Acuity sustav za samostalno naručivanje termina, što olakšava pristup osobama kojima je teško telefonirati ili pisati službene e-mailove. Pazim na inkluzivan jezik i poštivanje identiteta: uvijek pitam klijente koji gramatički rod koriste i kako se oslovljavaju, kako bih ih oslovljavala na način koji im je afirmativan i ugodan. Kod neurodivergentnih osoba pitam preferiraju li jezik usmjeren na osobu (“osoba s autizmom”) ili jezik usmjeren na identitet (“autistična osoba”), kako bih poštivala njihove jezične preferencije. Kod osoba koje su istovremeno ADHD i autistične, poseban naglasak stavljam na pronalaženje njihove osobne ravnoteže između strukture i fleksibilnosti. Nudim opcije, poštujem izbor i ostavljam prostor za “ne” – jer svaki odgovor zaslužuje poštovanje. Posebnu pažnju posvećujem osobama koje imaju visoku potrebu za autonomijom (npr. osobe s izraženim PDA profilom), pružajući stalno mogućnosti izbora i ritam suradnje koji se prilagođava njihovim granicama i trenutačnim kapacitetima.
U cijelom radu vodim se načelom da podrška ne smije dolaziti iz mjesta pritiska ni osude. Kada osoba teško odgovara na neki zahtjev ili joj nešto pada teško, moj je zadatak ponuditi strpljenje, razumijevanje i nježnost – stvarajući prostor u kojem se razvija i odnos nježnosti prema sebi. Time pomažem osobama da se manje osuđuju ili srame zbog svojih potreba i vlastitog tempa.
Sve prilagodbe koje uvodim temeljim na kombinaciji znanstvenih istraživanja, iskustava zajednica i stvarnih potreba osoba s kojima radim. Sve skupa, trudim se da moj pristup radu odražava poantu izjave jednog velikog psihologa o tome da ako nam je jedini alat čekić, svaki problem tretirat ćemo kao da je čavao. U radu nastojim ne biti “čekić” – voljela bih misliti da sam blizu tome da postanem „švicarski nožić“, no svjesna sam da je za to potrebno još mnogo edukacija.
Koliko često se educiraš i kako ostaješ motivirana za rad u području koje je često emocionalno zahtjevno?
Kontinuirano obrazovanje temelj je mog profesionalnog i osobnog razvoja. Proteklih godina pohađala sam (i završila) više edukacija iz različitih terapijskih pravaca.
Završila sam drugi stupanj edukacije iz Kognitivno-bihevioralne terapije (KBT) i trenutačno sam edukant psihoterapije u superviziji. Završila sam edukacije iz Terapije usmjerene na suosjećanje (CFT) i Mindfulness-based cognitive therapy (MBCT). Pohađala sam edukaciju iz EMDR terapijskog pristupa (Eye Movement Desensitization and Reprocessing) – završila sam prva dva stupnja. Edukacije koje dodatno oblikuju moj rad uključuju CFT-E (za poremećaje hranjenja), KBT-E, edukaciju za rad s LGBTQI+ osobama (LORI) te edukaciju za rad s transrodnim i interspolnim osobama (kolekTIRV). Također, planiram upisati edukaciju iz Transakcijske analize, koja me je toliko inspirirala da sam već započela supervizijski rad u tom pravcu.
Sudjelovala sam i na nizu jednodnevnih i višednevnih edukacija i radionica na teme poremećaja hranjenja, ADHD-a kod odraslih, rada s autističnim osobama, depresivnosti, anksioznosti, trauma, stresa, kriznih situacija, suicidalnosti, kompleksnog PTSP-a i usamljenosti. Trenutačno pohađam edukaciju “Mozaik podrške”, sveobuhvatan program namijenjen stručnjacima koji rade s djecom, adolescentima i roditeljima. Edukacija je strukturirana kroz dva ciklusa i osmišljena tako da polaznicima pruži širok spektar znanja i praktičnih vještina za rad na području mentalnog zdravlja djece i mladih.
Redovito pratim znanstvenu literaturu – osobito meta-analize – te stvaram vlastiti edukativni sadržaj poput “Duginih pitalica”. Aktivno sudjelujem na relevantnim konferencijama poput ASK-a i Smoque, a prva sam autorica rada koji će biti predstavljen na Bujasovim danima 2025., temeljenog na podacima iz European Social Survey. Planiram prisustvovati i na Psihošpanciru ove godine.
Dodatno, dio sam istraživačkog tima koji provodi studiju o medijacijskim efektima manjinskog stresa (kod osoba s ADHD-om i LGBTQ+ identitetima) na mentalno zdravlje, s ciljem osvještavanja utjecaja strukturnog pritiska. Kad steknem više iskustva (i pronađem vremena), planiram izraditi i vlastiti MOOC, a potencijalno razmišljam i o povratku na doktorski studij s temom posvećenom manjinama.
Motivaciju crpim iz snažne želje za promjenom načina na koji se pristupa ranjivim skupinama, kako među stručnjacima, tako i u široj javnosti. Općenito, najviše me ispunjavaju trenuci kada klijent izrazi zadovoljstvo sobom, svojim identitetom i odlukama. Takve trenutke smatram potvrdom da radim nešto vrijedno, to su trenuci koji daju smisao mom radu i koji mi olakšavaju nošenje s ostalim izazovima.
Koji bi bio tvoj savjet mladim psihologinjama i poduzetnicama koje žele pokrenuti vlastiti posao u području mentalnog zdravlja?
Moja profesionalna priča započela je prije pet godina, kada sam, suočena s velikom neizvjesnošću i anksioznošću, obranila diplomski rad o anksioznosti kod studenata. Tada nisam mogla ni zamisliti koliko će me izazovi i iskustva oblikovati – od pripravničkog staža u pandemijskoj godini, preko rada u savjetovalištu i volontiranja, do otvaranja vlastitog prostora “Duge i oblaci”.
Iz tog puta izvukla sam nekoliko ključnih savjeta:
Uđite u ovaj posao srcem i dušom, ali budite svjesne da je jednako važno analizirati i pratiti potrebe tržišta.
Prvo steknite iskustvo jer će vam sva iskustva dobro doći kod suočavanja s izazovima poslovanja.
Budite spremne na odricanja, osobito u početnom stadiju. No, jednako je važno naučiti prepoznati svoje granice i granice odricanja kako ne biste izgorjele (burnout), bez obzira na najbolje namjere.
Kontinuirano se educirajte, tražite podršku kroz supervizije i intervizije te budite otvorene za suradnju s kolegama. Izgradnja mreže podrške i stalno učenje ključni su za dugoročan uspjeh.
Ne bojte se neizvjesnosti i anksioznosti jer one su dio svakog početka, ali s vremenom postaju putokazi, a ne prepreke.
I još nešto važno: u redu je ako nitko na početku puta ne vjeruje u vašu viziju. To ne znači nužno da je vaša vizija pogrešna. Ipak, budite mudre i istražite tržište prije nego što krenete. Parafrazirajući Elle Woods: “You must always have faith in people, but most of all, you must have faith in yourself.” Čak i ako sada ne vjerujete u sebe, počnite to graditi čim možete, jer to je resurs koji će vam najviše značiti kad krenete u poduzetničke vode.
Dođite na Queer Beez Awards!
Ako želiš čuti Ivonu i još 14 sjajnih finalistkinja koje pomiču granice, dođi na Queer Beez Konferenciju 14.5. u ZICER-u, gdje će sve poduzetnice predstaviti svoja poslovanja. Dan kasnije, 15.5., vidimo se u Botaničaru na svečanoj dodjeli nagrada u pet inspirativnih kategorija.
Prijave su otvorene – klikni na link i osiguraj svoje mjesto!
