Folk-dive, sirovo meso, guzice kroz povijest, lezbe u braku i/ili na terapiji... svaka budala ima svoje veselje, pa tako i mi: usred lavlje sezone, redakcija portala VoxFeminae – Barbara Gregov, Mak Maslać i Tihana Bertek – donosi vam selekciju ljetnih preporuka za čitanje, slušanje, gledanje i skrolanje.
Čitamo
Barb: Heather Radke: Butts: A Backstory. Pametna i vrlo zabavna (mikro)povijest stražnjice. Radke analizira sve i svašta – od funkcije stražnjice u evoluciji (uspravno hodanje!), preko utjecaja eugenike na razvoj rodnih i rasnih stereotipa o stražnjicama (vidi: fascinantan slučaj „hotentotske Venere” Saartjie Baartman), do globalne opsesije raznoraznim guzofilnim programima za vježbanje (recimo, legendarnim Buns of Steel ili aerobikom Jane Fonde). Piše i o brojnim modnim usponima (finim viktorijanskim guzicama, krinoleti i bustleu) i padovima (o Coco Chanel, kontroverznom heroin chicu i low-rise jeansu dvijetisućitih). Ne zaobilazi ni suvremene fenomene poput twerkanja, brazilian butt lifta i, naravno, stražnjica J. Lo i Kim Kardashian (svaka je dobila svoje poglavlje!).
Mak: Tina Horn: Why Are People Into That? A Cultural Investigation of Kink. Kvir seksualna edukatorica i voditeljica popularnog istoimenog podcasta o BDSM-u u kojem istražuje razne fetiše ukoričila je svoje praktično, povijesno i teorijsko znanje o kinku. Informativno i hot! Od fistanja do kanibalizma preko consensual non-consenta i novca, ponešto za svakoga.
Tihana: Za Andreu Long Chu saznala sam prošle godine, kad sam naišla na njen esej intrigantnog naslova “On Liking Women”, koji me odmah osvojio, unatoč ogromnom broju znakova. Briljantni i urnebesni tekstovi ove samozvane “liječene teoretičarke”, dobitnice Pulitzera za kritiku 2023. i dežurne provokatorice sada su dostupni u formi knjige Authority te pokrivaju različite teme, od pop-kulture do književnosti. Žestoka preporuka.
Slušamo
Barb: Ja sam ljeto odlučila provesti u jednom malom selu u Lici, što se odrazilo i na moj ukus. Muzički nisam nadarena, pa sam gusle koje sam pronašla u svojoj novoj dnevnoj sobi teška srca otpisala kao dekoraciju. Najradije ovih dana slušam pjev ptica koje se, na moju veliku radost, neprestano goste na improviziranoj hranilici koju sam ovjesila o drvo brijesta pod prozorom. Danas su to bile velika, mrka i plavetna sjenica te nekoliko brgljeza, ako sam ih dobro izguglala.
Pod pretpostavkom da su vas ove životne okolnosti zaobišle (ali i ako nisu), kao i da ipak aspirirate kakvom-takvom cottage-coreu (ali ako i ne), toplo preporučujem Connie Converse. Ova (meni) donedavno nepoznata američka kantautorica danas slovi za jednu od začetnica indie-folka. Pjesme je pisala, skladala i izvodila sama, najčešće po kućama svojih njujorških prijatelja_ica pedesetih godina prošlog stoljeća, netom prije folk-groznice koja je iznjedrila danas najpoznatija imena žanra (Timothéeja Chalameta, na primjer). Ranih šezdesetih Connie je i velegrada i muzike već bilo dosta – odselila je u Michigan i radila kao urednica i politička novinarka do 1974. kada je, izmoždena depresijom i općenito smorena životom, odaslala par kriptičnih oproštajnih pisama, sjela u svoju Volkswagen Bubu i netragom nestala. „Human society fascinates me and awes me and fills me with grief and joy; I just can’t find my place to plug into it”, napisala je.
Tankoćutna i duhovita, Connie je u svojim pjesmama podjednako razdragano pjevala o uživanju u samoći, čavrljanju s ptičicama ili ganutljivom zalasku sunca, kao i o pijančevanju, kockanju ili razbijanju boca po birtijama. Jedna je od njezinih bitnijih pjesničkih kvaliteta, rekla bih, to što je bila poprilično razočarana muškarcima.
Mak: Charli upper, Lana downer, Taylor center.
Tihana: Multiinstrumentalistkinja Rhiannon Giddens ove je godine objavila album What Did the Blackbird Say to the Crow (u suradnji s Justinom Robinsonom) s modernim interpretacijama folk-pjesama podrijetlom iz Sjeverne Karoline. Rhiannon je najbliže što se netko, za mene, može približiti statusu boginje (ok, osim eventualno Cate Blanchett) i sve što radi je fenomenalno. Također, iskoristit ću ovu priliku da se autam široj javnosti kao obožavateljica bendža.
Gledamo
Barb: Malo mi se televizije svidjelo ove godine, ali evo dvije (mini)serije za koje mislim da su mnogima možda promaknule:
Dying for Sex. Serija prati Molly (Michelle Williams) koja u svojim ranim četrdesetima saznaje da ima terminalni stadij raka dojke i još malo života pred sobom. Shrvana, ali i poduzetna, Molly promptno ostavlja svog otužnog supruga i započinje grbavu, no uzbudljivu seksualnu renesansu koja joj, barem nakratko, vraća volju za životom. Dirljivo i neočekivano duhovito!
The Listeners, britanska miniserija u režiji Janicze Bravo. Claire (Rebecca Hall), inače prilično staloženu profesoricu engleskog jezika, odjednom počinje izluđivati niskofrekventno zujanje koje nitko osim nje ne čuje. I suprug i liječnici pripisuju ga tinitusu ili anksioznosti i savjetuju joj odmor u sobi oblijepljenoj žutim tapetama (šalim se!). Claire se, srećom, oglušuje na sve pokušaje gaslightinga te se pridružuje new age skupini (upitno lucidnih, op.a.) pojedinaca_ki okupljenih, pogađate, upravo oko zlokobnog zujanja. Sve u svemu, lijepo i napeto.
Mak: The Ultimatum: Queer Love. Umjesto na terapiju, šest hot mess lezbijskih parova ulazi u probne brakove s drugim lezbama kako bi otkrili je li brak za njih. Dok bez uspjeha pokušavaju razlikovati napaljenost od ljubavi, polako shvaćaju da žele biti u vezi s dvjema osobama, ali to nije opcija – da im produkcija umjesto litara vina uz bračnu postelju servira primjerak Polysecurea, možda bi i u showu bilo natruhe kvira iz naslova.
Ultimatum je najbolje gledati u paru s Couples Therapy – realityjem koji prati nekolicinu parova u partnerskoj terapiji kod pronicljive psihologinje i psihoanalitičarke Orne Guralnik – ako ne zbog introspekcije, onda barem zato da se prisjetimo da: a) ni strejt ljudima nije lako, b) postoji rješenje za vezu u rasulu koje nije svadba i c) postoje oni kojima je gore od nas. Ili?
Tihana: Poker Face: zadnja sezona ove detektivsko-nadnaravne dramedije bila mi je jako zabavna i uživala sam u svakoj epizodi/priči – sve do trenutka kad bi se u njoj pojavila Charlie (da, svjesna sam da je glavni lik), koja je u ovoj sezoni iz nikom znanog razloga počela govoriti iritantnim Muppet glasićem (u ranijoj je sezoni govorila normalno – provjerila sam!).
The Gilded Age možda jest corn syrup verzija Downton Abbeyja, i to s ekstremno ružnom kostimografijom (ne mogu ovo dovoljno naglasiti), ali obožavam svaku scenu s Christine Baranski i Cynthijom Nixon. Uvijek treba imati jednu laganu seriju u kojoj je drama minimalna, bogataši dobrohotni, a ceste neasfaltirane.
Skrolamo
Barb: Moj se internet trenutačno svodi na vijesti iz Gaze, novitete iz svijeta umjetnosti i očigledno jedinu svijetlu točku, videe mačaka. Sister Minnie sve to fantastično objedinjuje. Svoju slatku mačju njušku koristi da bi prenijela zastrašujuće priče iz Gaze i angažirala svoje mnogobrojne pratitelje_ice, a to je sigurno umijeće, kad već nije umjetnost.
Mak: Etimologija mi je najdraži dio rječničke natuknice (i svi ostali dijelovi su mi stvarno super), there, I said it, i zato volim pratiti The Etymology Nerd – mladog lingvista na baterije, Adama Aleksića, koji smisleno, politično i uzbuđeno razmatra etimologiju riječi i razne druge jezične fenomene, naročito gen z sleng i utjecaj algoritma na društvenim mrežama na razvoj jezika. (Dobro, i hot smiješna femica Catherine McCafferty.)
Tihana: Carnivore diet ladies of TikTok/Instagram – npr. @steakandbuttergal, @thatcarnivorenurse ili @byashleyenglish (potonja je u međuvremenu obrisala sve svoje profile – šmrc!). Jedu sirovo meso, koštanu srž i čitave komade maslaca (!), uvjeravajući nas da ćemo od toga smršavjeti, izliječiti akne, prevenirati rak i donijeti mir u svijetu. Slučajno ili ne, riječ je o konvencionalno zgodnim, mršavim ženama besprijekorne kože i nedokučivih izvora financiranja (ok, neke prodaju recepte ili nutricionističke savjete) koje zvuče poput Nare Smith i hvale se da kakaju samo jednom tjedno. Grčevito se nadam da su satira, iako znam da nisu. Redovito bacim oko i na komentare jer uvijek se nađe netko tko piše iz perspektive trakavice ili E. coli, koje ove meso-influenserice nesumnjivo ugošćuju u svojim probavnim sustavima.
Bonus: Podcast Betwixt the Sheets povjesničarke seksualnosti Kate Lister.
Najdraža lavica
Barb: Omiljena mi je, dakako, moja krasna prijateljica Irma, odmah nakon koje slijedi Kate Bush, a onda i Emily Brontë (rođene na isti dan, zamislite) te, šećer na kraju (pun intended!), Milica Pavlović.
Mak: Dan nakon Velike Gospe rođena je druga, bolja, veća – Madonna. Desetogodišnja verzija mene zahvaljuje joj na spotu za Justify My Love, a današnja na svakoj krindž objavi na Instagramu („A trip to my Favorite Dentist“ ili pomirba s Eltonom Johnom na visokom prvom, drugom i trećem mjestu).
Tihana: Meghan Markle, jer nam je podarila ovaj čudesni podcast-intervju.
