21.11.1965.

Björk ili Pobjeda Srca

Björk by Torkil Gudnason, 1997.

Ova eklektična umjetnica iza sebe ima čak osam studijskih  i šest live albuma, tridesetak hit singlova, hrpu genijalnih remixeva, a radila je i sountracke za nekoliko filmova te surađivala s glazbenicima kao što su Tricky, Death Grips, Antony Hegarty i odnedavno Arca.

Björk se rodila 21. studenog 1965. u Reykjaviku. Odrasla je s majkom u hipi komuni, a glazbom se počela baviti sa šest godina, kada je krenula pohađati glazbenu školu Barnamúsíkskóli  te svirati flautu i glasovir. Njezin nesvakidašnji talent prepoznali su već i njezini onododobni profesori koji su, oduševljeni Björkičinom izvedbom pjesme Tine Charles ”I Love To Love” na školskoj priredbi, snimku nastupa poslali radiju RÚV i osigurali jedanaestogodišnjoj Björk snimanje svog prvog studijskog albuma.

Album Björk uglavnom se sastojao od obrada i prijevoda pop hitova (poput ”The Fool On the Hill” The Beatlesa, “Christopher Robin” Melanie Safke ili “Your Kiss Is Sweet” Stevie Wondera) na islandski , a sadržavao je i instrumentalnu stvar posvećenu islandskom slikaru Jóhannes Kjarvalu koju je Björk sama napisala i izvela. Iako je izdan u svega 7000 kopija i danas jedva da postoji izvan Islanda, intenzivnim guglanjem navodno se može naći digitalno izdanje 😉

Izdavačka kuća Hljóðriti Studios ponudila je Björk snimanje i drugog albuma, no ona je odbila suradnju i odlučila si od zarade kupiti glasovir.

Björk kao članica benda Tappi Tíkarrass

Kao tinejdžerka, Björk je počela eksperimentirati s raznim glazbenim žanrovima, a osnovala je i niz odličnih bendova! Počela je sa ženskim punk bendom Spit And Snot, zatim s jazz fusion bendom Exodus te JAM80, a kao njezin prvi ‘ozbiljniji’ glazbeni projekt najčešće se navodi  bend Tappi Tíkarrass.

Iako su ga često svrstavali na punk scenu, bend je svoj zvuk izgradio koketirajući  s drugim žanrovima, posebice funkom i jazzom. Bend je inače sudjelovao u snimanju kultnog islandskog dokumentarca o onodobnoj alternativnoj glazbenoj sceni, Rokk í Reykjavík, a sama Björk našla se na coveru VHS izdanja.

Povodom zadnjeg izdanja kultne islandske radio emisije Áfangar, radijski voditelji Ásmundur Jónsson i Guðni Rúnar, pozvali su nekolicinu glazbenika da zasviraju live. Ležerna svirka urodila je zanimljivim goth zvukom i osnivanjem benda KUKL (u prijevodu – vradžbina).

Ovo je ujedno bio i prvi put da se Björk odvažila na vokalno ekperimentiranje,’ vrištanje’ i ‘zavijanje’ koje je s vremenom postalo njezinim zaštitnim znakom.

KUKL

Na svom prvom velikom nastupu KUKL upoznaju anarho punk bend Crass, za čiju izdavačku kuću 1984. izdaju album The Eye. Zakleti anarhisti i aktivisti iz benda Crass bili su prilično zbunjeni KUKLom. Björk se u intervjuima često prisjećala tog intenzivnog susreta:

”Crass je na vrhu svoje kuće imao antenu kojom su ometali signal BBC1 radija i podmetali vlastite stavove. Jako radikalno! Tada sam imala 16 godina i bila sam prilično sramežljiva. Također, nismo baš najbolje govorili engleski. Sjećam se da smo sa sobom donijeli janjetinu i da je naš gitarist rekao: ‘Naša ovca umrla sretna! Dobro ju jesti!”’

Oduvijek sklona kreativnim rješenjima, Björk je svoju zaostalu stanarinu 1984. platila zaradom od izdavanja Um Úrnat frá Björk ručno oslikane slikovnice svoje poezije, a uskoro je dobila i svoju prvu glumačku ulogu; radilo se o adaptaciji priče The Juniper Tree braće Grimm u kojoj je Björk tumačila Margit, djevojku kojoj majku ubijaju zbog vještičarenja.

Ilustarcija iz ”Um Úrnat frá Björk”

8. lipnja 1986. Bjork rađa sina, Sindri Eldon Thórssona te, zajedno sa svojim tadašnjim suprugom Þór (Thor) Eldonom i Bragi Ólafssonom, osniva bend The Sugarcubes.

The Sugarcubes je za Björk značio konačan proboj na internacionalnu glazbenu scenu. 1987. bend potpisuje ugovor za britansku diskografsku kuću One Little Indian i američku Elektra Records. Kritika je bend najčešće karakterizirala kao psihodelični post punk, najsličniji bedovima kao što su Talking Heads ili The B-52’s. Njihov je debitanski album Life’s Too Good pokupio hvale na sve strane, a medijsku pažnju dobili su zahvaljujući pjesmi ”Birthday” koja je višestruko proglašena singlom godine.

The Sugarcubes su izdali još dva albuma koja nisu prošla toliko zapaženo stoga su članovi benda početkom 90-ih već počeli razmišljati  o budućim solo projektima. Negdje u to vrijeme, The Sugarcubes su, vjerovali ili ne, gostovali u Osijeku. Vjerodostojnosti radi prilažemo fotografiju:

The Sugarcubes su se konačno razišli 1993. Björk se tada preselila u London i počela surađivati s producentom Nellee Hooperom. Vrlo brzo je svoj prvi solo singl ”Human Behavior” kojim je najavila i svoj nadolazeći album Debut.

Iako se ne radi o debitantskom albumu, Björk se, kaže, za ovo ime odlučila kako bi naglasila novi korak u svojoj glazbenoj karijeri.

1995. Björk izdaje album Post na kojem se više okreće dance i techno glazbi, a dvije godine nakon slijedi njezin možda najuspješniji album Homogenic.

Njezina je prvotna ideja bila napraviti album ‘jednog okusa’, jednostavnu i stilski homogenu ploču posvećenu Islandu te se odmaknuti od tzv. ‘pixie’ imidža koji je obilježio prošla dva albuma.

Budući da je uvijek izrazito pazila na vizualan aspekt svoje glazbe, Björk se ponovno odlučila na suradnju s Michaelom Gondryjem koji je režirao spotove za pjesme ”Jóga” i ”Bachelorette”. Spot za pjesmu ”All is full of love” režirao je engleski umjetnik Chris Cunningham, dok je za cover zaslužan Alexander McQueen i trebao bi, po riječima same Björk, predstavljati ”ratnika/cu, osobu koja se ne bori oružjem, nego ljubavlju.”

1999. Björk je radila soundtrack za film Dancer In The Dark Larsa von Triera. Iako je isprva trebala biti odgovorna isključivo za glazbu, Björk se vrlo brzo našla u glavnoj ulozi; tumačila je protagonisticu Selmu koja nastoji osigurati novac za operaciju svog sina.

Film je osvojio Zlatnu Palmu na 53. filmskom festivalu u Cannesu, a sama Björk je za ulogu Selme osvojila nagradu za najbolju žensku ulogu.

Björk je kasnije izjavila kako je oduvijek htjela glumiti u mjuziklu, ali da je snimanje bilo toliko emocionalno i fizički zahtjevno da se u budućnosti ne planira upuštati u slične projekte.

Catherine Deneuve i Björk u filmu ”Dancer In The Dark”

2001. Björk izdaje intiman Vespertine, album inspiriran poezijom E.E. Cummingsa, dramom Crave Sarahe Kane i radom Harmony Korinea.  Originalno se album trebao zvati Domestika, budući da je zamišljen kao ”moderna komorna glazba”, zimski album sastavljen od ”svakodenvih raspoloženja i svakodnevnih zvukova pretvorenih u melodije i beatove”.

2004. izdaje hvaljeni album Medúlla, gotovo u cijelosti sastavljen od različitih volaknih i a cappella izvedbi. Uz album Volta iz 2007., Medúlla se smatra jednim od Björkičinih najpolitičnijih uradaka.

https://www.youtube.com/watch?v=LoP-YTjN7PA

vrlo vjerojatno najbolji video spot ikada snimljen (op.a.)

2008. Björk počinje stvarati Biophiliu, svoj 8. studijski album. Zajedno sa svojim dugogodišnjim suradnikom Michelom Gondryem, Björk je imala namjeru napraviti ”3-D znanstveni mjuzikl”.

Iako se originalna ideja malčice izjalovila, Biophilia je svakako najambiciozniji projekt koji je Björk dosad osmislila i koji uvelike premašuje tradicionalan koncept pop albuma.

Radi se o prije svega konceptualnom uratku, pažljivo osmišljenom glazbenom isprepletanju tehnologije i prirode. Paralelno s albumom kreirano je deset zasebnih aplikacija koje povezuju temu svake pjesme s različitim muzikološkim konceptima. Aplikacija Biophilia prva je aplikacija iz stalnog postava MoMa-e koja će se moći downlodati.

Kustosica Paola Antonelli, ovaj je izbor objasnila riječima:

„Björk je s Biophiliom uistinu redefinirala način na koji ljudi doživljavaju glazbu; dozvolila im je da sudjeluju u kreaciji glazbe, vizuala i same izvedbe! Još nas je jednom uspjela iznenaditi!“


Povezano