Objavljeno

Golo žensko tijelo kao izraz moći

Sve češće prikazivanje obnaženog ženskog tijela koje je lišeno seksualnih konotacija u popularnoj kulturi, od redateljice Lene Dunham, koja u svojoj seriji Girls samouvjereno portretira ženske likove u nagim pozama, do pokreta Free The Nipples, suočava nas s pitanjem važnosti takvog neseksualiziranog prikaza golog ženskog tijela, tvrdi Soraya Chemaly za Slate.

Ako stvari postavimo drugačije i pitamo se tko ima pravo reći čemu služe gola ženska tijela, gdje, kada i tko ih može pokazati, dolazimo do zanimljivog momenta, a to je pozicija moći.

Zašto je onda važno izlagati svijetu neseksualizirano golo žensko tijelo?

1. Žensko tijelo poprište je moralnih procjena i osuda na način na koje to muško tijelo nikad nije, niti će biti. Budući da ga žene većinom smatraju objektom represije, opresije i nemoći, više je nego ključno doživjeti svoje tijelo kao vlastito i ničije tuđe.

2. Ženska golotinja se u javnosti doživljava kao moralni prijestup, razlog za brigu i povod za diskusiju, a nikad kao izraz neseksualizirane ženske moći. S muškim obnaženim tijelom nije tako, štoviše, ono je znak muževnosti i snage, a kada nije, primjerice kada vidimo njegovu ranjivost ili poniženost, muškarac je feminiziran svojom golotinjom.

3. Kad je riječ o ženskoj nagosti, nikad se ne radi samo o seksualnosti, nego o održavanju društvene hijerarhije, rasne i klasne. Usmjerenost naše kulture na seksualnu reprezentaciju golotinje i kontrolu prikaza seksualnosti, moćan je način na koji se normalizira i normira nečiji položaj u društvu. Ukoliko žene preuzmu upravljanje i vlasništvo nad okolnostima i prikazom svoje nagosti, mogu se izuzeti iz unaprijed postavljenih pravila igre.

4. Ženska golotinja kao izraz protesta, društvene akcije i borbe, snažan je i moćan alat. Obnaženo žensko tijelo često je služilo brojnim umjetnicama kao ključan izraz kritike društva u pitanjima identiteta, rase, klase, seksualnosti i slično. Nemalo puta, takav prikaz ženske nagosti bio je istodobno cenzuriran jer je odražavao jedan drugačiji pristup u portretiranju ženskog tijela.

5. Žene imaju pravo boriti se protiv objektivizacije svojeg tijela, te ustrajavati na kritici i rušenju jednog takvog diskriminatornog kanona prema kojem su žene seksualni objekti.

6. Koristeći svoje tijelo u drugačije svrhe onkraj moćnih interesa koje profitiraju od seksualiziranog ženskog tijela, destabiliziramo i dovodimo u pitanje status quo. Žene koje javno koriste svoje tijelo kao društveni komentar, umjetnički čin ili protest treba percipirati hrabrima i aktivnima. U konačnici, ne predstavlja golotinja moralni prekršaj, nego mizoginija.

Još je davno John Berger u svojoj emisiji i knjizi Ways of seeing ispisao ključne retke o objektivizaciji žena u zapadnoj kulturi, te detektirao ključnu dihotomiju između uloga žene i muškarca u našoj kulturi, man act and women appear. Stoga način na koji je kultura dosad definirala i tretirala žensko golo tijelo, treba redefinirati i iz temelja uzdrmati. [T.N.] Salon


Povezano