Što naprave članovi Greenpeacea kad vide Jacquesa Houdeka kako leži na plaži? Vrate ga natrag u ocean.
Bez obzira na to smatrate li ovu šalu neukusnom, simpatičnom ili urnebesno smiješnom, ona mnogo govori o stavu koje naše društvo gaji prema debelim osobama. Nedvosmislena poruka koju im društvo šalje jest: “Gnjusni ste i ne želimo vas vidjeti”, kao da je već i sama njihova pojava u javnom prostoru uvreda dobrom ukusu. U općoj percepciji debele žene figuriraju kao neprivlačne, nepoželjne, lijene, odvratne i rijetko će koja debeljuca (ili ‘krava’, ‘krmača, ‘slonica’, kako ih se obično ‘časti’) imati hrabrosti se uopće izložiti pogledima javnosti, a kamoli dobiti komadičak medijskog prostora.
Nezavisni američki kratki dokumentarac The Fat Body (In)Visible / (Ne)Vidljivo debelo tijelo prikazuje što se događa kad se debela tijela odbiju prekriti i sakriti, već se, naprotiv, svjesno i namjerno izlažu pogledima.
U filmu, Keena Bowden i Jessica Jarchow, dvije debele djevojke, otvoreno govore o odnosu prema vlastitim tijelima, reakcijama okoline, modi za pretile (eng. fat fashioning), odrastanju, samopouzdanju te osobnom angažmanu u sklopu Adipositivity projekta koji kroz fotografije (uglavnom nagih) debelih tijela u svakodnevnim situacijama promovira njihovo prihvaćanje i razbija predrasude. (Adipose: Of or relating to fat. / Positivity: Characterized by or displaying acceptance or affirmation.)
The Fat Body (In)Visible započinje i završava Adipositivity fotografijama.
I dok prva reakcija na prizor goleme razgolićene stražnjice prosječnom gledatelju/ici može biti zgražanje ili čak gađenje, nakon odgledanog filma i upoznavanja s nevjerojatno pozitivnim, kreativnim i energičnim djevojkama, pogled vam se doista počinje mijenjati. |
Keena i Jessica otvoreno govore o pritisku koje su osjećale još od djetinjstva te potrebi da prilagode svoje tjelesne proporcije slici koju im je nametalo (i još uvijek nameće) društvo: rigorozne dijete i programi mršavljenja Jessicu su gotovo stajali života, dok Keena vrlo rječito izražava vlastiti stav prema imperativu mršavosti uspoređujući riječi diet (dijeta) i die (umrijeti).
Iako same nisu osjećale nezadovoljstvo i potrebu da se mijenjaju, mediji su im vrlo jasno davali do znanja kakve to točno proporcije ima onaj tko se ima “pravo” osjećati dobro u vlastitoj koži. Naposlijetku su pomoć pronašle kroz mrežu udruga koje promiču prihvaćanje svoje debljine (eng. fat acceptance) i promoviraju ideju da je svako tijelo dobro i vrijedno poštovanja, bez obzira na njegov oblik i veličinu.
Moda i razvijanje osobnog stila oblačenja kao bitan korak u procesu prihvaćanja vlastitog debelog tijela
“Razviti vlastiti modni izričaj predstavlja jedan od najsnažnijih načina na koji, kao debelo tijelo, možete poslati politički angažiranu poruku. S obzirom na to koliko su nam suženi izbori u trgovinama, pokazivanje osjećaja za stil zadobiva snažnu subverzivnu notu”
objašnjava Jessica. Umjesto propisanih vrećastih hlača i majica tamnih boja u kojima bi se trebale skrivati, cure se odlučuju za žarke boje i smjele kombinacije. “Ljudi ne očekuju od krupne žene da nosti jarke boje ili, bože sačuvaj, minice ili pruge. Izaći iz okvira i nositi odjeću koja nije propisana je zbilja dobar osjećaj!” tvrdi Keena. Decidirano odbijajući nevidljivu ulogu koju im je nametnulo društvo, djevojke daju sve od sebe kako bi bile ‘hipervidljive’. I doista, sa svojim osebujnim Minnie Mouse / Betty Boop stilom, Jessica teško da može proći nezamjećeno.
Autorica ovog dokumentarca je Margitte Kristjansson (25) čiji najkraći opis glasi “PhD student. Fat activist.” Uz Riots not Diets tetovažu, ima svoj istoimeni tumblr riotsnotdiets.tumblr.com kao i sajt margitteleah.com, te je nakon što se riječ o filmu pročula, u zadnja sva tjedna počela snimati video odgovore na pitanja koja joj ljudi postavljaju. Za sada su tu Fat girls & sexpectations – gdje govori o tome da se možda od debelih djevojaka u seksu očekuje više nego na što bi ‘normalne’ djevojke pristale, te Feminism, men, & allies.
Pozdravljamo ove mlade promotorice fat acceptancea, čija je želja vlastitim primjerom potaknuti druge (debele) osobe da odbace osjećaje krivnje i srama, prihvate same sebe te počnu živjeti punim plućima.
