Prvo pitanje koje novi roditelji postave je: „Je li dječak ili djevojčica?”
No, što ako beba nije niti jedno od ovo dvoje?
Procjenjuje se da minimalno jedno od dvije tisuće novorođenčadi dođe na svijet sa spolnim organima tako nejasno definiranim da liječnici uopće ne mogu odgovoriti na to pitanje.
„Bio sam vrlo iznenađen kada sam otkrio koliko je insterspolnost u stvari česta” kaže redatelj filma Intersexion Grant Lahood. „Kao i većina ljudi pretpostavljao sam da se to vrlo rijetko događa. Kako to da ne poznajemo niti jednu interspolnu osobu kada je najmanje 1 od 2000 ljudi rođeno s tjelesnim obilježjima oba spola.”
Višestruko nagrađivani redatelj upoznao se s temom intespolnosti preko Mani Bruce Mitchell, prvom out interspolnom osobom na Novom Zelandu. Grant i Mani odlučili su zajednički napraviti film koji bi demistificirao i razjasnio raznolikost stanja koja su se nekada označavala terminom „hermafroditizam”.
Intersexion daje pogled na tu temu oslobođen srama i skrivanja koji nerijetko prati rođenje interspolnih osoba i istražuje kako interspolne osobe navigiraju kroz svoje djetinjstvo, mladost, odnose i odraslo doba u situaciji kada se ne uklapaju u općeprihvaćeni binarni model muškog i ženskog.
Kako im je bilo gotovo nemoguće naći interspolne osobe na Novom Zelandu koje bi bile voljne javno podijeliti svoje priče, Mani i Grant su se odlučili okrenuti drugim kontinentima i pronašli su mnogo osoba koje dijele skoro identična iskustva unatoč tome što žive u Americi, Irskoj, Njemačkoj, Južnoj Africi ili Australiji.
Vrlo ironično, svi ti pojedinci i pojedinke povezani su s Novozelanđaninom, seksologom John Moneyem.
Dr. Money, sa svjetski poznatog medicinskog fakulteta John Hopkins u Sjedinjenim Američkim Državama, predstavio je teoriju da je rod proizvod odgoja, a ne prirode („nurture not nature”). Njegovo proučavanje interspolnih osoba dovelo je do posebnog modela medicinskog tretmana beba rođenih s ambivalentnim spolnim organima koji je od šezdesetih godina prošlog stoljeća prihvaćen svugdje u svijetu. Taj model se bazirao na kirurškim zahvatima, tajnovitosti, sintetičkim hormonima i forsiranju jednog, ženskog ili muškog, rodnog identiteta, a cilj mu je bio kreirati heteroseksualne, „normalne” djevojčice i dječake. Ideja je bila da liječnici mogu „proizvesti” zdrave i sretne žene i muškarce medicinski intervenirajući u vrlo ranoj životnoj dobi interspolnog djeteta. To je uglavnom značilo da je interspolnost obiteljska tajna koja se mora čuvati po svaku cijenu.
| https://www.youtube.com/watch?v=RVmPJVPLP-U |
No, kao što Intersexion pokazuje, spolni i rodni razvoj ljudi nije pravocrtan.
Film prikazuje intimne priče ljudi koji se ne identificiraju ni kako žene ni kao muškarci, uključujući i priču Mani Mitchell. Mani je rođen_a u ruralnom dijelu Novog Zelanda i kršten_a je kao dječak, ali odrasta kao djevojčica nakon kirurškog zahvata kojem je cilj bio feminizirati njeno_njegovo tijelo. Mani je uvijek osjećala_o da je drugačija_i od svoje braće i sestara, no tek sa svojih 40 godina otkriva medicinsku dokumentaciju iz koje saznaje da je rođen_a kao interspolna osoba.
Sada istaknuta_i član_ica međunarodne zajednice interspolnih osoba, Mani Mitchell tijekom snimanja filma upoznaje redatelja i filmsku ekipu s raznolikim ljudima koji usprkos mnogim godinama koje su proveli_e u strahu i skrivajući se, sada se identificiraju van ili između kategorija muškog i ženskog i žive raznolik spektar seksualnih orijentacija. Jedna od tih osoba je i bolničar_ka iz Chicaga, Lynnell Stephanie Long, koja_i je veći dio svog života provela_o u nastojanju da razumije zašto je drugačiji_a
„Outao_la sam se mnogo puta...Prvo kao hetero muškarac, onda kao gej muškarac, zatim kao transpolna osoba i nakon toga kao hetero djevojka. Naposljetku sam se outala kao lezbijka – jer sam konačno našla mir sa sobom.”
Tu je i južnoafrikanka Sally Gross, bivši katolički svećenik koji je izbačen iz crkve kada se saznalo da je interspolna osoba i da želi živjeti u ženskom rodnom identitetu
Većina osoba u ovom filmu prošla je medicinske intervencije kojima su „dobronamjerni” liječnici i obitelji željeli „popraviti” njihovo stanje, no nekolicina je uspjela izbjeći kirurške zahvate kojima su se trebali „normalizirati” njihovi spolni organi i sada žive onako kako ih je majka priroda napravila.
Jedna od tih osoba je i Jim Costich, iz New Yorka, koji se unatoč nekim fizičkim razlikama cijeli svoj život identificirao kao muškarac. Tek nedavno je okrio da zapravo ima ženske XX kromosome.
„Nisam bio djelomično razvijen muškarac, bio sam prerazvijena žena, kaže. Imam 44 godien i tek sada sam saznao da nisam muškarac kojem nedostaju testisi već da sam muškarac s vaginom!”
Intersexion je topla priča o skupini ljudi za koje većina u društvu nikada nije čula. „To je nešto o čemu nitko nikada ne priča”, kaže redatelj Grant Lahood, te dodaje: „Kao što je jedna od osoba koju smo intervjuirali za film rekla „interspolnost nije rijetka i neobična, samo za interspolnost nitko nikada nije čuo.”
Mani Mitchell, koja_i radi kao obiteljski terapeut_kinja se slaže. Često u svom poslu nailazi na roditelje koji pokušavaju odlučiti što je najbolje za njihovo interspolno dijete. Nadam se da će ovaj dokumentarac pokazati svima da „sram i skrivanje” model ne funkcionira i da interspolna djeca moraju dobiti priliku da odrastu i u zreloj životnoj dobi same donesu odluke o vlastitim tijelima.
Kino Europa (dvorana Muller), 19.11., 20.00h
Ulaznice za filmske projekcije u Kinu Europa po cijeni od 20 kn mogu se nabaviti prije projekcija na blagajni Kina Europa, Varšavska 3. Rezervirati ih možete na e-mail ulaznice@voxfeminae.net.
