Zašto, u 2013. ulazak u braku znači odustajanje od najosnovnije oznake vlastitog identiteta? A ako je obiteljsko jedinstvo tako važno, zašto muškarci nikada ne promijene njihova prezimena? pita se Jill Filipovic u članku za Guardian.
Zašto, u 2013. ulazak u braku znači odustajanje od najosnovnije oznake vlastitog identiteta? A ako je obiteljsko jedinstvo tako važno, zašto muškarci nikada ne promijene njihova prezimena? pita se Jill Filipovic u članku za Guardian.S jedne strane, ljudi poprijeko gledaju na udane žene koje ne mijenjaju svoja prezimena - čak deset posto američke javnosti još uvijek misli da čuvanje svog prezimena znači da niste posvećene braku, dok 50 posto njih misli da bi zakonski trebalo biti obvezno preuzimanje prezimena vašeg muža.
S druge strane, više od 90 posto žena mijenja prezime nakon stupanja u brak. S obzirom na društvene predrasude seksističke kulture, jasno je zašto je nekim ženama promjena prezimena put manjeg otpora.
Ako su objašnjenja poput „Želim da naša obitelj dijeli isto prezime”, „Njegovo prezime je bolje” ili „Moje prezime je ionako očevo” stvarno rodno neutralan razlog promjene, zašto muškarci ne mijenjaju vlastita prezimena onoliko često koliko i žene? Obzirom da muškarci gotovo nikad ne mijenjaju svoja prezimena u braku, očito se nešto čudno dogodilo pa većina žena ima loša prezimena ili su takva objašnjenja samo neuvjerljiva.
Vaše ime je vaš identitet. Kulturne pretpostavka da će žene promijeniti svoja prezimena u braku, odnosno pretpostavka da smo čak razmišljale o tome ili bile u poziciji izbora hoćemo li zadržati svoje ili uzeti muževo prezime, ne može proći bez posljedica.
Naš mozak funkcionira u ogromnom i zbunjujućem svemiru kroz procese imenovanja i kategorizacije. Kada žene ne shvaćaju svoje prezime kao vlastito ili ga smatraju privremenim, one supsumiraju vlastiti identitet identitetu supruga, te tako utječu na percepciju sebe i svoje ulogu u svijetu. To negativno utječe na uvjerenje da je naša egzistencija vrijedna kao samostalna i da smo kao pojedinke potpune, ispunjene osobe. To nas dislocira od sebe samih i potiče shvaćanje našeg identiteta kao relacijskog - mi se definiramo putem naše uloge kao nečije žene, majke, kćeri ili sestre.
Muškarci se rijetko definiraju relacijski i nemaju tendenciju mijenjati prezime, ili čak razmišljati o tome. Također, čini se da shvaćaju kako promjena prezimena ima osobne i profesionalne posljedice. U doba interneta, sav vaš rad pod prethodnim prezimenom neće se pojaviti u Google pretraživanju. Promjena prezimena znači novu vozačku dozvolu, putovnicu, profesionalnu dokumentaciju i slično. Također, ako vas netko pokušava pronaći, bivši klijent, stara kolegica ili suradnik, to će biti otežano.
Dakle, evo prijedloga: ako muškarac za kojeg ćete se udati veliča vrlinu istog prezimena, ali ne želi uzeti u obzir vaše, zapitajte se želite li se udati za nekoga tko misli da vaš identitet bitno zaostaje za njegovim.
Prijedlog da muškarci promijene svoja prezime može zvučati nepravedno nakon prethodnih konstatacija o vrijednostima vlastitog prezimena, identiteta i psihološkog utjecaj odrastanja u svijetu u kojem je vaš naziv nestalan. Ali, muškarci ne odrastaju u ozračju psihološke prolaznosti. Oni ne odrastaju u sjeni nekoliko tisuća godina rodne diskriminacije. Dakle, ako biste radije da vaša obitelj dijeli jedno prezime, puno više smisla ima da to bude ženino.
Ili možemo prihvatiti modernu viziju obitelji gdje pojedinci/ke osnivaju društvenu vezu iz ljubavi i odanosti, umjesto definiranja obitelj kao grupe koja je srasla pod muškom figurom i jednim nazivom. [A.L.] Guardian...
