Otprilike na polovici filma Gun Crazy (1949) Josepha H.Lewisa, Annie Laurie Starr (Peggy Cummins) dolazi na svoje radno mjesto u elegantnim crnim hlačama.
''Mogu li Vas pitati zašto nosite hlače?'', zapita prestravljena voditeljica ureda, gospođica Sifert (Anne O'Neal).
''To je sve što sam imala danas. Moja odjeća nije stigla s kemijskog čišćenja'', blago odgovara Annie, a Sifert uzvraća gotovo prezrivo: ''Sutra Vas očekujem u suknji.''
Ali sutra neće svanuti za Sifert. Nekoliko minuta nakon ovog ukora, Annie, koja se u ovoj kompaniji zaposlila samo da bi je kasnije opljačkala, puca u Sifert. Hlače je toga dana nosila najvjerojatnije da bi se lakše kretala nakon što izbije potjera.
Gun Crazy
Teško je naći jasniji prikaz svih muških strahova izazvanih slikama žena u hlačama. Nekoliko godina prije ovog filma, žene su slobodno nosile 'mušku' odjeću dok su radile u tvornicama. Kad su se muškarci vratili s bojišta, od žena se očekivalo da se vrate u svoju staru ulogu odanih kućanica.
Ipak, ostala je sumnja da se ovaj oslobođeni ženski duh neće tako lako vratiti na staro. Dok su žene u hlačama u tridesetim godinama smatrane seksualno privlačnima (Marlene Dietrich, Morocco), u poslijeratnom razdoblju one su se pojavile kao prijetnja, izazov patrijarhalnoj kontroli.
Žanr noir filma, sa svojim naglaskom na likovima fatalnih žena i nestabilnih bivših muškaraca iz vojne službe, predstavlja mnogobrojne primjere muškaraca zbunjenih novim ženama u hlačama.
U romanu Duboki san Raymonda Chandlera iz 1939., Vivian Rutledge je u početku promatrana kroz oči pripovjedača Philipa Marlowa koji se hvali da je 'gledao njene noge u prozirnim svilenim dokoljenkama.' Ipak, u filmskoj verziji Howarda Hawksa, Vivian (Lauren Bacall) nosi hlače i svojim nonšalantnim stavom oduzima pravo Marlowu/Humphreyju Bogartu da dominira razgovorom.
No, kad Vivian odlazi u Marlowov ured, odjevena je u suknju. Nosi visoke čarape, nervozno dodiruje svoje koljeno i tek na Marlowov poticaj podiže rub suknje i počeše svoju nogu.
The Big Sleep
Slično, 'dobru' plavušu Eve Geddes (Nan Leslie) u filmu Jeana Renoira The Woman on the Beach (1947) prvo susrećemo u radnom kombinezonu kako cijepa drva što je poticaj njenom zaručniku, traumatiziranom veteranu Scottu Burnettu (Robert Ryan), da istakne kako će morati obući haljinu ako se ikad želi udati.
Nadalje, negativku, brinetu Peggy Butler (Joan Bennett), također vidimo u hlačama kako skuplja drva za vatru. Ova istaknuta poveznica omogućava redatelju da prikaže one pretpostavke na kojima se odnos 'dobra/zla' djevojka temelji: na kraju filma Eve (koju zadnji put vidimo kad Scotta pita sviđa li mu se njezina haljina) je zaboravljena, a Peggy spašena.
The Woman on the Beach
Negativni stavovi prema ženama u hlačama mogu se pronaći u drugim žanrovima. U sudskoj melodrami Otta Premingera Anatomy of a Murder (1959), Paul Gidler (James Stewart) naređuje veseloj Lauri Manion (Lee Remick) da odjene suknju i remen. Kad Laura, opet u hlačama, daruje Biegleru remen nakon suđenja kao suvenir, on joj sugerira da ga zadrži jer 'bi joj mogao opet trebati'.
Ako ovdje hlače predstavljaju nekontroliranu seksualnost, u znanstveno-fantastičnim filmovima pedesetih godina pretpostavljaju sasvim suprotno: intelekt kombiniran s frigidnosti.
U filmu Gordona Douglasa Them! (1954) Dr. Patricia Medford (Joan Weldon) se u svojem nepraktičnom ženskom kostimu koji joj zapinje za stepenište dok izlazi iz aviona i otkriva noge, definira se kao objekt muškog pogleda, ali i kao misteriozno 'biće', bašpoput velikih mrava koje je došla istraživati. Ipak, i kad se presvuče u mušku odjeću prije nego što uđe u mravlje gnijezdo, njeno odijevanje se još uvijek doživljava kao problem.
Them!
Osim mjuzikla (koji je u svojoj utopijskoj viziji rodne ravnopravnosti iznimka), vesterni, koji se fokusiraju na praktične mjere u borbi individualaca da civiliziraju okrutnu divljinu, su vjerojatno jedini žanr u kojem se na žene u hlačama gleda pozitivno.
Naravno, zapadnjačka žena u trapericama najčešće je korisni kontrast svojoj ideološkoj protivnici, savršeno odjevenoj ženi s istoka. Ipak, postoje i iznimke. Kad Ruth Hood (Beverly Garland) u Gunslingeru (1956), preuzme poziciju šerifa od svog pokojnog muža, njen nadređeni joj kaže da 'neki ljudi neće smatrati prikladnim da nova udovica hoda okolo u hlačama pa čak ako su one crne.'
U noirovski srodnom filmu Nicholasa Raya Johnny Guitar (1954), Viennu (Joan Crawford) vidimo u crnim hlačama što označava njeno prisvajanje uloge muškarca. Kako jedan njen zaposlenik prigovara:
'Nikad nisam vidio ženu koja je više bila muškarac. Razmišlja poput muškarca, ponaša se poput muškarca te ponekad čini da se ne osjećam kao muškarac.'
Johnny Guitar
U ranim osamdesetima, obeshrabrivanje žena da ne nose mušku odjeću doživjelo je neočekivani comeback kao dio Reaganovog povratka 'dobrim starim danima' američkog imperijalizma. Usporedite Spielbergov jasno reakcionarni Raiders of the Lost Ark (1981) s Missingom (1981) Coste-Gavrasa koji ispituje imperijalizam do krajnjeg kriticizma.
U prvom filmu, Marion Ravenwood (Karen Allen) prikazana je kao neovisna poslovna žena u hlačama koja u ispijanju može potjerati muškarce pod stol te udara šakom u lice Indianu Jonesa. Ipak, kad je prisiljena obući haljinu, postaje dama u nevolji koju treba spasiti. Prava priroda Spielbergove mizoginije je detaljno izložena u sceni iz Missinga gdje vojnici nasilno izdvajaju dvije žene u hlačama iz reda na autobusnoj stanici govoreći im da 'odsad žene u ovoj zemlji nose hlače' te njihove hlače režu nožem.
Raiders of The Lost Ark
Kao što je muževan lik iz vesterna bio suprotstavljen obiteljskom muškarcu iz malog grada u melodrami, tako i oslobađajuće akcijske junakinje u hlačama iz Aliena, Terminatora, The Hunger Gamesa, Underworlda i Matrix franšize imaju svoju podlogu u protagonistkinjama prisilno odjevenima u suknje iz razdoblja poslije šezdesetih godina koji prikazuju stvarnost žena u poslovnom svijetu (Working Girl).
Čak se i Sarah Connor (Linda Hamilton) u Terminatoru iz svojih traperica mora presvući za posao (na koji je došla s motociklom) u stereotipnu žensku ružičastu haljinu koja je nužna za zaposlenice.
Alien
Moderni SF filmovi izokreću ovaj motiv. Protagonistica filma The Invasion odvjetnica Carol Bennett (Nicole Kidman) je viđena u 'profesionalnoj' suknji i hulahopkama do trenutka kad se treba brzo kretati jer ju progone izvanzemaljci te tad oblači traperice. Slično vidimo i kod junakinje Divergenta Tris (Shailene Woodley).
Dekorativna priroda ženskog dotjerivanja povezana je sa stvarnosti, funkcionalnost hlača s fantazijom ispunjenja želja, a prijelaz od jednog do drugog označen je ritualima pročišćivanja. To sugerira da nismo stigli tako daleko od dana kada su jedine opcije Annie Laurie Starr bile da obuče suknju ili uzme pištolj.
Prevela i prilagodila: Josipa Anđal; Izvor: Sight&Sound
